Benjamin Markin, ili kako ga njegovi pacijenti i prijatelji zovu - dr. Ben, već desetljećima je jedan od simbola SKB-a Mostar. Ne samo zbog toga što je Ganac. Već odavno on je “naš”. Ne zbog boje kože i činjenice da je jedini tamnoputi liječnik koji je toliko vremena radio na ovim prostorima. Naš Ben bio je simbol najveće zdravstvene institucije u regiji zbog svoga odnosa prema profesiji kojom se bavio, zbog brige o pacijentima o kojima je skrbio kao da su članovi njegove obitelji, piše Večernji list BiH. Nažalost, biologija je neumoljiva i dr. Markin je morao otići u mirovinu. Unatoč broju godina, a njih je 80, naš sugovornik i dalje nije umoran od posla. Štoviše, na početku našeg razgovora kaže kako ne može zamisliti da 24 sata sjedi kod kuće i ne radi ništa.
I dalje ga traže
- Ljudi i dalje zovu, traže da ih pregledam ili da im dam neki savjet. Naravno, ne mogu ih odbiti. Još uvijek odem često do bolnice. Tamo je još puno mojih prijatelja. Volim ih vidjeti, razmijeniti pokoju rečenicu, uvjeriti se da je sve dobro. Ne može čovjek dignuti ruke od svega toga samo zato što je otišao u mirovinu - priča nam dr. Markin na početku razgovora. On je svoju karijeru na ovim prostorima započeo u Jajcu. Nakon što je poslao desetke prijava za posao bolnicama bivše Jugoslavije, bolnica u Jajcu najbrže je odgovorila. Od tada do danas dr. Markin ostao je u Bosni i Hercegovini. Posebnu ulogu imao je za vrijeme rata. Išao je u okružene enklave i mjesecima operirao ranjene i bolesne. Nije pitao ni za vjeru ni nacionalnost. Zanimljiv je podatak kako je nakon dugo vremena koje je proveo u okruženom Žepču jednim konvojem uspio doći do Zenice. U uniformi HVO-a! Za vrijeme najžešćih sukoba! I nitko mu nije ništa prigovorio. On je bio liječnik svih ranjenih i bolesnih. Tako su ga prepoznavali i tretirali. A onda, 1993. godine došao je u Mostar. I danas je tu. - Ni sada, nakon toliko vremena, ne mogu objasniti neke događaje i kako sam ostao živ. Radilo se u nemogućim uvjetima. Do tada sam brojio koliko sam operacija obavio, vodio neku evidenciju, ali tada sam prestao. Nije bilo više smisla niti smo ih mogli prebrojiti. Više od 20 godina prošlo je od tih događaja, a ja sam i danas, kao i prvog dana kada smo shvatili da je rat zaista stao, zahvalan što sam ostao živ i zdrav. Mnogi nisu bili te sreće - sjeća se naš sugovornik. On je zajedno sa svojim kolegama prošao cijeli proces izgradnje mostarske bolnice. Svojim znanjem i savjetima uvelike je pomogao u svim tim procesima. Njegovi kolege, osobito ravnatelj SKB-a Mostar prof. dr. sc. Ante Kvesić, nikada to ne mogu zaboraviti. - To je moj najcrnji (smijeh) i najbolji prijatelj. Ne postoji jedinica mjere kojom bismo mogli izmjeriti što je sve Ben za nas uradio i koliko je doprinio razvoju bolnice. Iskreno, čast mi je što sam mogao biti ravnatelj SKB-a Mostar baš u vrijeme kada je on bio kod nas. A radili smo zajedno više od 20 godina. Nažalost, morao je otići iz naše bolnice, ali i dalje se susrećemo nekoliko puta tjedno. Njegov trag je neizbrisiv, prijateljstvo s njim je neraskidivo i on će uvijek biti naš Ben - poručio je Kvesić odgovarajući na naše pitanje što je dr. Markin značio za SKB Mostar. I dr. Markin kaže kako je znatno drukčije bilo raditi prije nekih 15-ak godina u SKB-u Mostar i sada.
Velika razlika u radu
- Ranije, naša bolnica imala je Centar urgentne medicine. Praktički je kirurgija bila u toj funkciji, svi su dolazili prvo nama, a onda smo ih mi slali dalje. Po cijele dane bismo proveli u tome poslu. Danas je drugačije. CUM odredi na koji odjel pacijenti trebaju ići, tako da je manje obveza - objašnjava dr. Markin i ističe kako bi volio da na CUM-u SKB-a Mostar rade i malo stariji liječnici. Isključivo zbog iskustva jer, kako kaže, dvije glave su pametnije od jedne, osobito ako je jedna iskusna. - Kada sam počinjao raditi kao kirurg, bilo je nezamislivo da iskusni kolega u operacijsku dvoranu ulazi bez asistenta. Mi kao mladi liječnici smo uvijek tražili da radimo sa starijim kolegama od kojih smo imali što naučiti. Nisam siguran da danas toga više ima. Sada, po onome što mogu vidjeti u bolnici, mladi kolege čekaju da ih stariji zovnu. Ne možemo tako! Oni se moraju nametnuti, moraju tražiti znanje, savjete.... To je nešto što bih promijenio. Imamo dosta kvalitetnih kadrova, ali moramo poboljšati komunikaciju kako bi njihovo znanje bilo još bolje. Oni moraju biti agresivniji u traženju toga znanja. Jesu završili studiji, ali imaju još mnogo toga za naučiti - poručuje dr. Markin. Iako je otišao u zasluženu mirovinu, naš sugovornik ne planira dane provoditi ispred televizora. Već je dobio nekoliko ponuda za rad u privatnim klinikama, a nakon što je nekoliko tjedana proveo u mirovini, odlučio je prihvatiti poziv jedne od njih. Treba nepomenuti kako je dr. Markin jedan od rijetkih koji nikada nije radio u državnoj bolnici i u privatnoj klinici. - Bilo je mnogo ponuda za vrijeme dok sam radio u bolnici, ali nikada nisam prihvatio nijednu. Kako se posvetiti svojim pacijentima ako prijepodne radiš u bolnici, a poslijepodne privatno? To je nemoguće. Ne osuđujem kolege koji rade na taj način, ali to je moje mišljenje. Sada kada sam u mirovini mogu privatno početi raditi - objašnjava dr. Markin. Osim što će raditi u privatnoj praksi, dr. Markin će ponovno početi pisati kolumne i za Večernji list. Tako će naši čitatelji uskoro opet moći čitati srijedom njegove tekstove, komentare aktualnih stanja, priče izdvojene iz njegovog bogatog iskustva. Na kraju treba spomenuti kako je dr. Ben nakon rata bio i veleposlanik BiH u Japanu. Koliki trag je ostavio za vrijeme obavljanja te dužnosti govori i podatak kako su se s njim željeli susresti članovi izaslanstva Vlade Japana koji su nedavno boravili u BiH. Jer nije baš često da čovjek iz Gane bude veleposlanik BiH u Japanu!
- To je jedna epizoda moga života koje se rado sjećam. Učinili smo mnogo dobrih stvari, osigurali mnogo donacija iz Japana za BiH, a bilo bi ih i mnogo više da je Japan imao bolje sugovornike u BiH. Oni su nam bili spremni pomoći daleko više, ali nažalost, zbog našeg nerazumijevanja, površnosti i loših međusobnih odnosa unutar BiH, nije bilo moguće realizirati brojne projekte - govori nam na kraju razgovora jedan od najpoznatijih liječnika na ovim prostorima. I još mnogo toga ima nama svima za ispričati naš dr. Ben. Nadamo se kako ćemo još godinama čitati njegove tekstove, a i kako će biti još onih koje je naš sugovornik i kolumnist izliječio od teških bolesti. Njegovo iskustvo ne smije biti neiskorišteno, njegovo znanje se treba i dalje koristiti za dobrobit ljudi na ovim prostorima. Hercegovina svakako ima mnogo toga dobroga za pokazati i pohvaliti, a ta hercegovačka priča je još više bogatija upravo zbog dr. Benjamina Markina i svega onoga što je radio ovdje četvrt stoljeća.
