- Svake noći sanjam bijeg. Sanjam kako preskačem ovaj visoki zid i bodljikavu žicu. Izlazim na slobodu. Evo, sad dok pričamo mislim kako ću pobjeći. Ne samo ja, već svi mi ovdje, svaki zatvorenik, i on i onaj tamo. Svi...! Sloboda je ovdje najskuplja stvar, ideal kojega cijeniš tek kada ga, zbog svojih budalaština, izgubiš!, šarajući rukom po visokom, bodljikavom žicom načičkanom, sivom zidu zeničkog zatvora, otkriva nam dio skrivenog zatvorskog svijeta Edib Buljubašić, zatvorenik s najdužom zatvorskom kaznom u Europi. Zbog ubojstva supruge i snahe dobio je 34, da bi mu poslije ubojstva djelatnika osiguranja u jednom poduzeću i oca sud dodao još dvanaest godina.
Treba se nadati
S ukupno 54 godine zatvora, Buljubašić priznaje krivnju i živi s uvjerenjem kako će na nišanu stražarske puške dočekati smrt. “Odgulio” ih je 19., hoće li živ dočekati 5. studeni 2043. godine, datum i godinu, kad bi trebao dočekati toliko sanjanu slobodu, najpoznatiji stanovnik KPZ-a Zenica, lakonski odgovara “čisto sumnjam, ali se uvijek treba nadati”. U međuvremenu se oženio, napisao autobiografsku knjigu pod nazivom “Kako sam ubio oca” koja je postala regionalni bestseler a na čijem bi se predlošku trebao snimiti igrani film. Ispitivački gledamo serijskog ubojicu i zatvorenika s najduljom zatvorskom kaznom u Europi. Elokventan, načitan, uredno počešljane kose, pravilnih crta lica s knjiškom bradicom, prodornih svjetloplavih očiju, čija se boja uklapa u boju njegova zatvorskog radnog kombinezona, pitamo ga osjeća li kajanje za ono što je napravio. “Naravno da se kajem i znam da sam kriv. To je rijetko u ovom zatvoru da netko priznaje krivnju. Većina ih tvrdi da nisu krivi, da su to napravili iz nekih drugih razloga”, govori nam Buljubašić, koji je baš u vrijeme našeg razgovora ravnatelju zatvora, Romeu Zeleniki predao plavu kuvertu, u kojoj ga na Sud BiH poziva da odgovori na neka pitanja vezana za ratne zločine, koje je Buljubašić kao pripadnik HOS-a na početku rata u BiH počinio nad zarobljenim Srbima u logoru Dretelj.
Povorka zatvorenika
Ostavljamo Ediba, koji se pridružuje povorci zeničkih zatvorenika poredanih u redu za ručak. Praćeni zvukom teških lokota i škripom rešetkastih vrata, koje naglašavaju zapovijedi zatvorskih čuvara, ulazimo u sigurnosni paviljon. Radi se o novoizgrađenom zatvorskom kompleksu gdje trenutačno leže napoznatije ubojice i vođe kriminalnih klanova u regiji. Iza teških sivih vrata sigurnosnog paviljona leži trostruki ubojica hrvatske obitelji Anđelić, vjerski fanatik Moamer Topalović, koji bi na slobodu trebao izići 2037. godine. U istom prostoru nalazi se bivši vođa sarajevskog kriminalnog klana Muhamed Ali Gaši, koji je dobio teške batine od zatvorenika bivših konkurenata iz sarajevskog podzemlja.
