Zdravko Bičak, dugogodišnji novinar i urednik u karlovačkom dopisništvu Večernjeg lista, preminuo je 22. lipnja, u 56. godini života, nakon duge i teške bolesti. Predan i pošten prema poslu, zbog čega je novinarstvo doživljavao kao strast i osobnu odgovornost prema javnosti, vedar i optimističan duh i nepopustljiv odnos prema preuzetim odgovornostima, obiteljski čovjek koji je zadivljujuće nenametljivo uspio sklad obitelji zadržavati izvan gravitacije „medijskog sunca“, od Zdravka su učinili pouzdanog kolegu i rado viđenu osobu ne samo u novinarskim krugovima. Stranice ispisanih tekstova svjedočit će o njegovu profesionalizmu, a kontakti ostvareni s ljudima o njegovoj ljudskosti i dubokom razumijevanju situacija u kojima se čovjek može zateći. Zdravko je zato u svim tim prilikama želio biti onaj tko će „običnom čovjeku“ omogućiti da se njegov glas čuje i to je radio dosljedno i požrtvovno. Bez traženja alibija u tvrdnji „to nije moguće napraviti“, „do te se informacije jednostavno ne može“, „nemam vremena sad za to“ preuzeo bi temu i tiho i nepokolebljivo odradio je do kraja.
Osim novinarstva, bio je veliki zaljubljenik u rukomet i vinogradarstvo, dvije strasti kojima je tijekom života posvećivao slobodno vrijeme, ali i u njima nije želio samo sudjelovati. Želio je i tu, kao i u pisanju, pobjeđivati izazove koje si je postavljao. Zbog toga kako je živio i kakav je odnos razvijao s ljudima s kojima je dolazio u neposredni kontakt ili onih koje je „doticao“ svojim tekstovima, Zdravko Bičak neizmjerno će nedostajati u danima koji dolaze i u kojima već sada ima premalo ljudi poput njega.
Redakcija Večernjeg lista njegovoj supruzi, sinu, kćeri, bratu i cijeloj obitelji izražava duboko iskrenu sućut.
