I devetnaest godina nakon početka žestokih sukoba Hrvata i Bošnjaka u Mostaru ne prestaju prijepori oko uzroka, tvrdnji tko je prvi započeo, te dosta različitih tumačenja istih događaja u domaćoj, ali i međunarodnoj javnosti. Na obračun su se Armija BiH i HVO temeljito pripremali o čemu svjedoči broj uključenih ljudi, arsenala, a napose golemi broj žrtava. No, istina nije jednoznačna, ne napose ona o tome da je Hrvatsko vijeće obrane bez ikakva razloga napalo Armiju BiH ili istočni dio ovoga grada.
9. svibnja
No, sukob u Mostaru nije započeo 9. svibnja, nego dvadesetak dana ranije što svjedoče brojni dokumenti koji su se pojavili u Haaškim sudskim procesima. Sukobi u Mostaru i u Hercegovini bili su dio rata za teritorije koji se otvorio s najavom unutarnjeg preustroja zemlje i procjenama zauzimanja što bolje pozicije za pregovore. Uz brojne dokumente koji su posvjedočili o pripremama za sukobe, najznačajniji dokument tadašnjeg zapovjedništva Armije BiH u Mostaru bio je od 19. travnja 1993. godine. Tada je na temelju zapovijedi 4. korpusa Armije BiH izdana zapovijed za napad na prostorije ministarstva unutarnjih poslova Hrvatske zajednice Herceg Bosne i policijsku postaju Mostar. U zapovijedi koju je potpisao pokojni Midhat Hujdur Hujka, a s obzirom na opseg akcija iza svega je stajao Arif Pašalić, od postrojbi Armije BiH zatražilo zaposjedanje većeg dijela današnjeg zapadnog Mostara. Tadašnji cilj armijskog vodstva je bilo razdvojiti Mostar po liniji od južnog dijela grada u mjestu Čekrk, kroz sadašnju magistralu, u nastavku Bulevarom zaokružiti Staru bolnicu te naselje Centar II .
Zaposjesti grad
“U pozadini dostignute linije izvršiti blokiranje snaga HVO-a i njihovo neutraliziranje. U daljnim djelovanjima izvršiti napad s krila pravcima: Šemovac-Podhum-Balinovac i Centar II – Rudnik”, stajalo je u zapovijedi izdanoj pripadnicima Armije o kojoj su postrojbe HVO-a ipak na vrijeme obaviještene pa taj napad nije uspio. Sve to nagovještavalo je žestoki sukob koji je uslijedio 20-tak dana kasnije. U tome dokumentu armijsko je zapovjedništvo svojim vojnicima naložilo i osvajanje bivše vojarne Sjeverni logor te zauzimanje više strateški važnih objekata. Jedan od dokumenata koji je prethodio sukobima od 9. svibnja bilo je i izvješće 4. korpusa Armije BiH 2. svibnja 1993. godine u kojemu je Armijsko zapovjedništvo u Sarajevu izvješćeno i o ‘uvezivanju s našim ljudima u HVO-u’. I devetnaest godina nakon početka žestokih sukoba Hrvata i Bošnjaka u Mostaru ne prestaju prijepori oko uzroka, tvrdnji tko je prvi započeo, te dosta različitih tumačenja istih događaja u domaćoj, ali i međunarodnoj javnosti. Na obračun su se Armija BiH i HVO temeljito pripremali o čemu svjedoči broj uključenih ljudi, arsenala, a napose golemi broj žrtava. No, istina nije jednoznačna, ne napose ona o tome da je Hrvatsko vijeće obrane bez ikakva razloga napalo Armiju BiH ili istočni dio ovoga grada.
ma nisu ti ljudi nikoga napadali to je sve laz oni su žrtve jedine u BIH jadna armija samo je se branila, a svi su agresori ,,, gdje su bili slabiji tu su ketili kurvini sinovi a gdje su bilii jaci tu su 23.3. 93 napali u konjicu i jablanici... da je HVO napado tu bi prije pocelo negu u srednjoj bosni i konjicu i jablanici