Nadomak Mostara, uz obronke Prenja, krije se pravi mali biser Mostarska Bijela, kanjon krške rijeke Bijele. Avanturisti, ljubitelji prirode i planinarenja, ostat će oduševljeni ljepotom koju nudi ovo mjesto, piše N1.
Lagana šetnja sa pauzama do fascinantne kanjonske pećine u kojoj se nalazi vodopad mogla bi trajati dva i po do tri sata, zavisno od kondicijske spremnosti. I sav “umor”, ako ga uopće osjetite do krajnje tačke, proći će, čim se smjestite uz rijeku na kojoj možete chillati, a potom i ući u pećinu i otkriti sve njene ljepote.
Staza je poprilično obilježena, ali za prvi put ili one koji aktivno ne planinare i ne snalaze se najbolje u prirodi, siguran izbor bi bilo odlazak sa planinarskim društvom. Cijelim putem uživat ćete u cvrkutanju ptica i žuboru rijeke Bijele koju ćete često morati preskakati, s kamena na kamen, zbog čega je prikladna obuća neizbiježna.
S obzirom da se nalazi u Hercegovini, gdje su temperature visočije, planinari preporučuju odlazak u proljeće ili jesen. Svakako, krema sa zaštitnim faktorom je neophodna, jer veći dio puta nije prekriven hladom. Onaj najljepši, kroz šumu, posebno je fascinantan.
Usred šume naići ćete na ostatke kamene ograde, navodno iza koje je nekada bilo imanje obitelji Lojpur koja je tu živjela početkom 20. stoljeća. U blizini je i nekoliko grobova, članova njihove obitelji, sa ručno uklesanim slovima na kamenim križevima.
Petnestak minuta prije dolaska do vodopada, očarat će vas pogled i zasigurno tu morate napraviti pauzu, odmarajući na velikoj stijeni koju je priroda kao namjenski napravila za to. Zove se Kravlja pećina. Sjedeći na stijeni, oči će odmarati u pogledu na zelenu netaknutu šumu, a uši će uživati u pjesmi ptica.
Nastavite li dalje, dolazite do pećine u kojoj se nalazi vodopad. Neophodna je dodatna obuća. Duž cijele pećine, iz čijih pukotina izbija svjetlost, teče voda hladna kao led. Voda nije duboka, ali na jednom mjestu, nalazi se veliki kamen, da ga jednostavnije prođete, biće vam potrebna druga druga ruka kao pomoć.
Vodopad, za kojeg je teško pronaći najljepši epitet, pada sa desetak metara, dok ga blago obasjava prirodna svjetlost koja izbija kroz uske pukotine stijena.
Po povratku, dok ste još pod dojmom, taj osjećaj možete podići na dodatnu razinu, popevši se kroz puteljak na vidikovac sa kojeg se pruža pogled na kanjon rijeke Neretve u koju se i ulijeva Mostarska Bijela.
Napisano, dok uživo ne vidite, zaista ne možete doživjeti, pa stoga, barem nakratko, kroz fotografije prođite ovim prirodnim čudom.
