Tijekom 23. međunarodnog susreta mladih svijeta “Mladifest 2012.” s međugorskim župnikom fra Petrom Vlašićem razgovarali smo o aktualnim zbivanjima vezanim uz ovaj događaj i međugorski fenomen.

Kakvo je ozračje u župi za ovogodišnji 23. Mladifest?

Međugorje je već naviknulo na ovakva događanja, ona su nešto što se već uhodalo u župi. Svatko zna svoj posao, svi se stavljaju na raspolaganje tih dana, napose mladi, volonteri. Svi se trude izići ususret mladima iz cijeloga svijeta svojim savjetom, susretljivošću, raspoloživošću. A i svećenici - kojih je minulih godina redovito svaki put bilo više od pet stotina iz cijeloga svijeta - puni su razumijevanja i raspoloživi za razgovore i ispovijedi koje mladi ovih dana ovdje traže.

Možete li usporediti Međugorje s početka zbivanja s ovim razdobljem posljednjih pet godina koliko ste ovdje župnik?

Pa, to su izvana gledano dva posve različita svijeta. U početku smo imali samo fenomen, vidioce i vjernički zanos koji je bio nezaustavljiv. Sve se onda bilo urotilo protiv fenomena Marijinih ukazanja, osim što je vjernički osjećaj nutarnjom sigurnošću jamčio: Da ovdje se nešto silno događa, ovdje se Nebo spustilo, ovdje se događaju neviđene i nečuvene stvari. Danas je slika posve drukčija. Onodobno oskudica svega, i jela i pića, i hrane i smještaja, osim zanosa i čvrste vjere i molitve da nestane bezbožne sile komunizma, a danas golema ponuda, komercijalizacija, svatko na svoj način želi ‘unovčiti’ i profitirati od fenomena. Ponekada, jasno, na uštrb duhovnoga i primarne poruke zbog čega se Marija ukazala.

Koja je po vašem mišljenju bit Gospinih poruka?

Sržne su poruke dane već prvih dana Marijinih ukazanja. Ivan je Krstitelj nastupio s porukom obraćenja, Isus je nastupio s porukom obraćenja jer je kraljevstvo Božje tu, ne u nekoj dalekoj budućnosti, ista poruka dolazi iz Marijinih usta u svim njezinim ukazanjima, već punih pet stoljeća. Ništa nam nova ne zbori, nego nam daje lijek koji može spasiti svijet. Svijet, vidimo, srlja iz krize u veću, ne vidimo kraja. Davno se govorilo o granicama rasta, danas imamo stagnaciju, recesiju u cijelom svijetu, i trebamo se prihvatiti evanđeoskih, Kristovih savjeta. Samo Kristova istina i riječ mogu spasiti svijet. A Marija je bitno u službi svoga Sina i njegova ponovnoga dolaska na svijet. Jednom ga je donijela na ovaj svijet, i čini se da svojim ukazanjima pripravlja put njegovu ponovnom dolasku.

Vidioci su danas odrasli ljudi, kakvo je Vaše viđenje njih danas?

- Mislim da su oni odigrali u svemu bitnu ulogu, od samih početaka. Od početka neustrašivi svjedoci, nisu se dali ničim smesti ni zastrašiti, ni prijetnjama, ni milicijom, ni zatvorom, ni šikaniranjima u školi (Mostar, Sarajevo, Visoko). Stajali su i ostali čvrsto pri svojim izvornim tvrdnjama. Tvrdnje o ukazanjima ne možemo verificirati, pa ni znanost koja dolazi do svojih granica, ali možemo vidjeti učinke njihovih tvrdnja. Danas su to odrasle osobe, u svojim četrdesetim godinama, i nemoguće ih je proglasiti lažovima. Plodove njihovih tvrdnji prepoznajemo svakodnevno, a oni su ozbiljne osobe sa svojim obiteljima i djecom. I neodgovorno ih je nazivati lašcima, ili pak pripisivati sve đavolskom utjecaju kako to još uvijek neki čine, pa i među klerom.

Kako ste zadovoljni radom Vatikanskog istražnog Povjerenstva o Međugorju budući da je istraživanjem obuhvaćena župa koju vodite?

Mi ne možemo govoriti o zadovoljstvu ili nezadovoljstvu spram njihova rada. Sve su to ozbiljni crkveni ljudi, kojima je stalo do dobra Crkve i do istine. Počev od Nestora, kard. Ruinija, osobe Papina krajnjeg povjerenja pa do zadnjega najmlađega člana Povjerenstva. Oni rade svoj posao, ozbiljno i predano, jer smatraju da je Međugorje duboko zasjeklo u život suvremene Katoličke crkve. Ni sami Papa, a ni rimski odgovorni uredi nisu mogli previdjeti fenomen milijunskoga okupljanja hodočasnika u Međugorju i zato su smatrali uputnim pojavu pomno, potanko istražiti te osnovati Povjerenstvo.

Koja je vaša poruka glede Mladifesta, manifestacije koju je inicirao pokojni fra Slavko Barbarić?

- Poticaj za okupljanje mladih došao je od nekih engleskih hodočasnika koji su inicirali devedesetih godina Youth 2000., nešto kao bližu pripravu mladih za veliki jubilej - dvije tisuće godina Krista i kršćanstva u svijetu. Fra Slavko je ideju prihvatio, sve je započelo skromno, u šatoru, da bi danas poprimilo globalni odjek i postalo magnetom za mlade iz svih krajeva svijeta. Mislim da sama njihova žrtva dovoljno govori. Ovdje su dnevne temperature bliže četrdeset nego trideset stupnjeva u hladu. Dovoljna je njihova žrtva biti na suncu, hercegovačkom čelopeku, a ne negdje na moru, u toploj, ugodnoj morskoj vodi i na pješčanoj plaži. Na nama je moliti da ta žrtva odjekne u njihovu srcu u obliku žive spoznaje Isusa Krista - kao jedine vrijednosti i jedinoga blaga za koje se isplati dati sve, razdati sve, i steći ga. Jer, što koristi ako čovjek cijeli svijet stekne, a sebe izgubi ili svomu životu naudi? Isusove su to riječi koje imaju trajnu vrijednost i značenje.

Što je nas i brojne hodočasnike Međugorje naučilo u posljednjih četvrt stoljeća?

Međugorje je jedna velika svakodnevna škola kršćanskoga života, svetosti, molitve. Ono o čemu današnji Papa neumorno govori - o novoj evangelizaciji, o ispovijedi, o štovanju euharistije, Božjoj riječi, o klanjanju pred Presvetim - pa to Međugorje već trideset godina prakticira, u punom smislu te riječi. Dok je na Zapadu uvelike iščeznula praksa osobne ispovijedi, dotle smo svjedoci - upravo za festivala mladih - da se mladi ispovijedaju danonoćno. Svećenici su do iza pola noći ili ranoga jutra u ispovjedaonicama. Očito, sakrament ispovijedi i pomirenja doživljava ovdje svoju renesansu. Čovjek želi živi i osobni susret s Kristom, a taj je najopipljiviji i najdojmljiviji upravo u oprostu grijeha.

Međugorje danas predstavlja cijeli svijet u malom. Kako to komentirate?

Pa upravo ta univerzalnost, općenitost, to katolištvo koje se ovdje doživljava govori o tome da je Marija Majka cijele Crkve i da se ovdje ljudi razumiju jer svi govore zajedničkim jezikom: ljubavi, vjere, nade, iste vjeroispovijedi. Svatko na svome jeziku, ali svi zajedno i kao jedan, jer nas okuplja u jedno Duh Sveti. Upravo kao na Duhove kad su svi razumjeli apostole na svome jeziku, a Luka nabraja više od petnaest raznih jezika, govora i narječja koja su se zatekla onodobno u Jeruzalemu, za Pedesetnice.

Je li po vama stoji ona konstatacija “Međugorje je danas ispovjedaonica cijeloga svijeta”?

Nisam sklon krilaticama ni frazama kojima se olako služimo. Treba samo doći i vidjeti, doživjeti na licu mjesta potrebu za osobnom ispovijedi, bez razlike na rasu, jezik ili naciju. Mnogi koji su hodočastili u druga velika svetišta - primjerice Fatimu, Lurd pa čak i meksičku Guadalupu - svjedoče da nigdje nisu susreli ovakav intenzivan ritam ispovijedanja kao upravo u Međugorju. Pojedinci koji su desetljećima vodili Marijina svetišta na Zapadu vele da su ovdje ispovijedili više u jednome jedinom danu, nego doma za cijeli mjesec.

Glede toga, pored crkve sv, Jakova napravljene su nove ispovjedaonice, što možete reći o tome?

Pa za tim se osjećala odavna velika potreba. U početku se sve odvijalo na ledini pored crkve, a potom su sagrađene ispovjedaonice koje nisu brojem zadovoljavale potrebe pa su svećenici bili prisiljeni ispovijedati onako improvizirano, na stolicama, pored crkve, na otvorenu prostoru. Danas imamo više od 55 ispovjedaonica, novih je 32 koje su sagrađene ukusno, klimatizirane su i svećenik se u njima osjeća ugodnije nego u bivšima.

Što Međugorje znači Hrvatima u svijetu?

- Međugorje je od samoga početka postalo nešto kao dio hrvatskoga i katoličkoga identiteta za Hrvate u svijetu. Svi govore o Međugorju, a po Međugorju Hrvati su postali prepoznatljivi u svijetu. Očitovalo se to napose u vrijeme Domovinskoga rata, u nemjerivoj humanitarnoj pomoći, ali i političkom zalaganju pojedinaca koji su razobličavali laži koje su se prosipale svijetom i po centrima moći te raznim špijunskim centrima o Hrvatima kao genocidnu narodu i sl. Bilo je jasno da su Međugorje i slika o Hrvatima koja je desetljećima sustavno stvarana na lažima i objedama nespojivi. Ono je Hrvate predstavilo u svijetu u posve novom svjetlu. Poglavito pak naši koji su desetljećima u inozemstvu ljeti u pravilu navrate u Međugorje, ispovjede se ovdje, obave svoje zavjete, i nahranjeni duhovnom hranom čekaju sljedeći susret s Marijom u Međugorju.

Pri kraju su radovi na Informativnom centru Mir u okviru kojeg će djelovati radio, a u budućnosti i televizija. Time će biti još jače medijski Međugorje nazočno u svijetu?

- Pa odgovor je već dan u samoj tezi - jasno da će biti dostupnije u vremenu interneta i svjetske premreženosti.

U svakodnevnom ste susretu s hodočasnicima i župljanima što najviše traže od Vas?

Nitko nije došao u Međugorje iz čista hira ili zbog turizma, nego zbog svoje duše, svoje prijeke potrebe. Potrebe su različite. Duhovne, duševne i tjelesne naravi. Svakodnevno imamo mnoštvo prosjaka, osoba u potrebama, kojima treba za operaciju, lijek, za komad kruha. U cijeloj je regiji nezaposlenost pregolema, ljudi su bez primanja, a treba prehraniti obitelj. Jednom riječju, ovdje imamo svakodnevno istinske biblijske prizore kakvi su se odvijali oko Isusa. Njega su svi tražili, svi su htjeli nešto od njega. I nikoga Isus nije otjerao od sebe, nikoga nije otpremio, nego se svima razdavao. To je uloga svećenika i u današnjem svijetu, pomoći u granicama vlastitih mogućnosti.

Na kraju Vaša poruka za župljane i hodočasnike iz cijelog svijeta koji dolaze u Međugorje.

- Ako je župa u odnosu na sve ostale u povlaštenom položaju, ako je Marija izabrala ovaj kraj, onda moramo nastojati odgovoriti na tu povlasticu, na tu ljubav, svojim životom. Prihvatom novih mjerila i kriterija u životu, prihvatom evanđeoskoga stila života, životom koji se stubokom razlikuje od mjerila ovoga svijeta. Ako smo ljubljena Marijina djeca, onda bi u svima nama Marija trebala biti ljubljenom Majkom. Na ljubav uzvratiti ljubavlju, povratiti se prvoj ljubavi, povratiti se zanosu onih prvih dana - prije trideset i jednu godinu - kad ništa nismo imali, ali svi bijasmo bogati. Bogom bogati. I kad smo druge svojom srećom usrećivali, svojim bogatstvom obogaćivali, i vodili Isusu i Mariji. To je uloga župe i svih župljana. Isus je najteže riječi izgovorio protiv mjesta u kojima je učinio svoja najveća čudesa. Danas od tih mjesta nema ni traga ni spomena... Milost je poput ljetnoga pljuska. Izlije se i ode. Zavisi od nas koliko smo joj se izložili.

Ovi radnici i umirovljenici dobit će 75 eura veće mirovine: ‘Pravda koja kasni 20 godina’