Banjolučki biskup don Željko Majić bio je nemalo ugodno iznenađen kada je tijekom susreta predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik najavio kako će vlasti ovoga entiteta vratiti dio imovine svećenika trapista koju su im otele komunističke vlasti potkraj II. svjetskog rata, piše Večernji list BiH. Navodeći pitanje samostana Marija Zvijezda, koji se koristi u svrhe bolnice, Dodik je poručio da se ne protivi vraćanju objekta Banjolučkoj biskupiji. - Institucije Republike Srpske dodatno će financijski poduprijeti katoličku gimnaziju u Banjoj Luci, dok će se Caritasu izdvojiti 70.000 maraka - rekao je Dodik nakon sastanka. Dodao je kako Caritas u Banjoj Luci svakoga dana korisnicima dostavlja 30 obroka, što zaslužuje pozornost vlasti, te je najavio kako će sljedeće godine biti pokrovitelj obilježavanja 20 godina Katoličkog školskog centra. Na svom korisničkom računu na platformi X dodao je kako Banjolučka biskupija zaslužuje pohvalu za očuvanje vjere i institucija, a posebno za humanitarno djelovanje prema ljudima različitih vjera.
Proizvodnja sira, piva...
- Otvarali smo pitanja o funkcioniranju Crkve, crkvenih institucija, ali i pitanja katoličke i hrvatske zajednice na području Banje Luke i banjolučkoga kraja - poručio je biskup Majić. Izrazio je očekivanje da će se realizirati najavljena potpora. Kako doznaje Večernjak, vlasti Republike Srpske planiraju posve izmjestiti Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju "Dr. Miroslav Zotović", koji doslovno samo ograda dijeli od nekretnina opatije Marije Zvijezde. Prije više godina počelo je izmještanje dijelova ove zdravstvene ustanove, koja tu uspješno funkcionira više desetljeća. Radi se o novoj lokaciji u mjestu Slatini, koje je udaljeno desetak kilometara. Inače, i po stilu gradnje ove ustanove vidljivo je kako se radilo o objektima koji su bili u vlasništvu Katoličke crkve. Inače, trapističkoj zajednici komunisti su nakon Drugog svjetskog rata oteli danas stotine milijuna vrijedne nekretnine. U banjolučkoj opatiji Marija Zvijezda nekada se nalazio najveći trapistički samostan na svijetu, a danas tu žive samo časna braća Zvonko i Tomislav - posljednji pripadnici ovog reda u jugoistočnoj Europi. Radi se o trapistima koji su izgradili i pokrenuli prvu pivovaru, zatim izgradili prvu elektranu, pokrenuli proizvodnju sira trapista. Inače, naziv cijeloga reda potječe od francuskog la Trappe – naziva samostana u Francuskoj, čiji je utemeljitelj o. Franz Pfanner, za kojega se vodi postupak proglašenja blaženim i svetim. Od svoga dolaska 1869. godine, preko nevjerojatna napredovanja pa sve do teškoga stradanja kako u Drugome svjetskom ratu tako i 1990-ih godina, trapisti su posve preporodili ovaj kraj. Inače, njihov dolazak u banjolučki kraj vezuje se uz 1869., kada se u Delibašinu Selu kod Banje Luke pojavljuje Austrijanac s dugom crvenom bradom po imenu Franz Pfanner, trapistički redovnik, sa šestoricom subraće koji su izazivali veliko čuđenje među okolnim narodom. Oni su se tada nalazili doslovno na zapadnim granicama Osmanskog Carstva. Ta koliba, u koju ne može gotovo ništa stati, njima je bila sve: spavaonica, blagovaonica, sakristija. Prvi pravi samostan (privatna kuća sa 60 soba) nastaje 1870. godine, za čiju je izgradnju pater Franz morao otputovati u Carigrad po posebne dozvole. Dvadesetih godina dvadesetoga stoljeća nastao je novi samostan, danas još postojeća ustanova s crkvom. Stari su samostan 1885. godine trapisti adaptirali za sirotište. No, Marija Zvijezda u međuvremenu postaje opatija – i to je bila 130 godina. Trapisti su dobili pristanak svih nadležnih, odlučivši se da duhovnu djelatnost ostave franjevcima, a oni da se posvete siročadi i mladima, kao i izučavanju zanata. Gradili su samostan i crkvu, osnovali sirotište, bolnicu, pučku kuhinju, stanove za radnike, gradili su školu i obučavali zanatima, otvorili pivovaru, mljekaru, tvornicu sira, ciglanu, mlin, tiskaru, tvornicu tjestenine, žitnicu, kovačnicu, pilanu, sušnicu za šljive, pčelinjake, rasadnike, staju za krave, pekarnicu, tvornicu kože i boja, hladnjaču, stolarsku radionicu…
Po recept u Francusku
Od posebnog je značaja parni stroj s kojeg je upaljena prva električna žarulja u ovome kraju – bilo je to 27. ožujka 1899., a zatim i prva hidrocentrala u Bosni, s turbinom od 60 konjskih snaga. Godine 1910. trapisti su s turbinom od 300 konjskih snaga opskrbili cijeli grad električnom energijom. Današnja se banjolučka pivovara (Banjalučka pivara) Nektar nalazi na mjestu gdje se nekad proizvodilo trapističko pivo, ali od različitoga recepta i kvalitete. Uz to, 1930. godine količina isporučena mlijeka iznosila je oko osam tisuća litara, a bilo je najjeftinije u državi. Trapistički sir je izvožen u sve države Austro-Ugarske Monarhije i izvan nje, odnosno diljem Europe. No, poslijeratnim oduzimanjem vlasništva, u režiji komunističkih vlasti, u proizvodnji je i dalje postojao trapistički sir, ali takav ipak nije imao veze s trapistima. Stoga se tek od 2008. godine originalni sir ponovno našao u proizvodnji. Tajni recept zna samo jedan trapist, a sljedećem se prenosi usmenom predajom. U slučaju iznenadne smrti po recept se moralo otići u samostan u Francusku. Prije samoga početka Prvoga svjetskog rata trapistički je samostan imao 230 članova iz devet različitih zemalja. Pred svršetak Drugoga svjetskog rata trapisti su pretrpjeli velik napad. Samostan je bio zauzet i sav u plamenu; staje i zgrade također. Vraćanje dijela imovine trapistima, ali i Katoličkoj crkvi, ujedno je početak ispravljanja nepravde koja se čini prema maloj katoličkoj zajednici koja je Banju Luku učinila dijelom civilizacije te pomagala brojnim siromašnima. Ali, i što je najvažnije, odgojila i obrazovala veliki broj znamenitih ljudi.
