Za predstojeće lokalne izbore stranka Hrvatski nacionalni pomak, kojoj je na čelu Ivan Vukadin, nastupit će u bloku s nekoliko hrvatskih stranaka. Prvi sporazum oživotvoren je u sredinama Hercegbosanske županije, Livnu i Tomislavgradu, s partnerima iz HDZ-a 1990. U Tomislavgradu će kandidat biti iz HNP-a, a u Livnu “devedesetke”. Recept suradnje nastavljen je na temelju iskustva iz županijske vlasti. HNP je stranka koja je parlamentarna na razini Federacije BiH te aktivno pridonosi zajedničkim stajalištima Hrvatskog narodnog sabora BiH.
Potpisali ste sporazum s HDZ-om 1990. o zajedničkom nastupu na izborima. Dokle će ići to partnerstvo?
- S HDZ-om 1990. imamo načelni dogovor da idemo zajedno na sve izbore, osim ako se drugačije ne dogovorimo. Temelj tog dogovora je spoznaja da nas vode zajednički interesi - borba za prava hrvatskog naroda i privrženost cjelovitosti države Bosne i Hercegovine na osnovama koje su zacrtane Daytonskim mirovnim sporazumom. Iako imamo jako visok postotak zajedničkih točaka, mi, naravno, imamo i specifične pristupe ostvarenju tih političkih ciljeva. Mi smo, dakle, načelno sestrinske stranke, ali želimo zadržati stranačke posebnosti. Iz tog političkog materijala nastala je spoznaja da su za ostvarenje hrvatskih političkih ciljeva naša suradnja na izborima i visoka razina koordinacije od obostrane koristi. Do sada se pokazalo da smo u pravu. Mi, Hrvatski nacionalni pomak, a i oni, HDZ 1990., do sada smo se držali dogovora, nismo dopustili da nas sitni politički bodovi razdvoje. Učinili smo velike pomake za županiju, tako da sam uvjeren da će ta suradnja i u budućnosti biti čvrsta, a trajat će onoliko dugo koliko bude potrebno i poželjno. S naše strane nema nikakvih razloga da to partnerstvo dovodimo u pitanje, čak mislim da će ono jačati i postati okosnica stvarnih političkih pomaka.
Dobiva li HDZ BiH konačno pravu konkurenciju i kakve su procjene s obzirom na načelničke pozicije, gradska, općinska vijeća?
- Teško je meni kao stranačkom čelniku dati tu ocjenu, no mislim da najbolju ocjenu daju naši birači, koji nas biraju već više mandata. HDZ je stranka koju je stvorio dr. Franjo Tuđman pa je priča o konkurenciji nepotrebna. Mi se ne smatramo konkurencijom HDZ-u u onom dijelu politike u kojem on kao stranka čvrsto stoji na Tuđmanovim i Šuškovim idejama kako bi trebala izgledati BiH kao država svih triju konstitutivnih naroda. U onom dijelu u kojem bilo koja stranka, bolje rečeno neki njezini vođe, ispred hrvatskih interesa stavlja stranačke, obiteljske ili osobne interese mi se smatramo protivnicima jer smo uvjereni da osobni interesi bilo koje vrste ne smiju biti ispred općih hrvatskih interesa. U tom dijelu se razlikujemo i tu smo konkurencija svima. Hrvatski nacionalni pomak osnovan je kao stranka jasnih političkih ciljeva i potpuno transparentne politike u borbi za te ciljeve, a to je realna, europski dizajnirana federalna država BiH. U tom kontekstu je konkurencija bitna i bit će nam drago ako smo mi dio te nove hrvatske politike.
Mi smo logistički još mlada stranka, držimo jedan dio Hercegbosanske županije u mandatnom smislu te se nadamo da ćemo te pozicije potvrditi, a ako Bog da pa nas narod izabere, da ćemo i ojačati. Naši rezultati govore najbolje o našoj politici, a narod će nam jasno reći jesmo li u pravu. Ne bih, dakle, gatao ni prognozirao. Pričekajmo izbore, a onda valjda ima mjesta za još jedan postizborni razgovor i analizu.
Na čelu ste Vlade HBŽ-a, pomaci su vidljivi. Svejedno, ova je županija jedna od onih iz kojih se najviše odlazi. Kako promijeniti taj trend?
- Meni je drago da su pomaci vidljivi. Budući da sam osobno u samom središtu svih zbivanja, onda mi je teško biti objektivan i procijeniti situaciju kako je gleda netko sa strane. Kao katolik jedino mogu jamčiti da se osobno trudim postupati po načelima pravednosti i truda za opće dobro svih žitelja naše županije. Kao kompleksna županija mi imamo nešto teži zadatak, zbog županijskog Ustava, moramo poštovati sve odredbe o nacionalnoj zastupljenosti svih triju konstitutivnih naroda, što u praksi znači mnogo razgovora, dogovora, razočaranja, podmetanja političkih protivnika i kompromisa. U tom kontekstu nastojim biti, prije svega, korektan, osoba od riječi i uvijek dati drugima ono što im pripada, jer to je njihovo.
Kao što reče veliki papa Benedikt XVI., onaj tko drugom daje ono što tom drugom pripada silom propisa, taj mu ne čini nikakvu milost, nego mu, ako mu to ne bi dao, krade ono što je njegovo. Zato je naše načelo djelovanja: za hrvatski narod tražimo na razini BiH sva konstitutivna prava, a to isto pokazujemo i dokazujemo unutar Hercegbosanske županije.
Ta politika dovela je do dobre suradnje s drugim dvama narodima. Ona je temelj svih naših pomaka. Pomaci su se dogodili jer svi mi radimo na tim načelima, Hrvati, Srbi i Bošnjaci u našoj Vladi trude se i dokazuju da je suradnja moguća, a onda je pomak logična posljedica tog rada.
No, iako se vide pomaci, ljudi se iseljavaju. Zašto? Kad bi samo postojao točan odgovor. No, nitko ga nema, pa ni mi političari. S jedne strane, radi se o općem svjetskom trendu, ima tu i pomodarstva, ali i realnih potreba. Demokratsko društvo uključuje i slobodu izbora odlaska ili povratka, na nama političarima je da učinimo ono što je u našoj moći da život ovdje bude svakim danom bolji, da ljudi imaju perspektivu i budućnost, a na svakom pojedincu je da sam odluči.
Prebacivanje krivnje na bilo koga za mene je potraga za isprikama i opravdanjima. Mislim da naša županija sve više i više postaje dobro mjesto za život, a jesam li u pravu, to ću teško sam moći objektivno procijeniti.
Što se može učiniti da se trend iseljavanja zaustavi ili barem uspori? Konačno početi vjerovati da je ovo zemlja koja ima budućnost, da je ovo naša zemlja na kojoj možemo biti sretni ako svi zasučemo rukave. Raditi svaki dan i na onome što nije odmah vidljivo, infrastruktura, škole, bolnice, dječji vrtići, starački domovi, naseljavanje, otvaranje malih i većih poduzeća, kreativnost u ljubavi prema svojem domu. Na kraju krajeva, svima nama treba malo više vjere u sebe i pouzdanja u Božju pomoć.
Iseljavanje je u najvećem dijelu povezano s dubokim smislom samoga života. Što nam je cilj u životu? Svatko će morati naći odgovor za sebe i svoju obitelj, a mi političari dužni smo učiniti sve da ne budemo razlog sablazni i isprika koje imaju svoje utemeljenje u stvarnom ponašanju.
Ova je županija ujedno ona s velikim mogućnostima. Kako komentirate da se istodobno građani bune protiv svega - vjetroelektrana, solarnih elektrana. Vrlo negativno je odjeknulo odbijanje i investicije Mate Rimca?
- Mislim da većina ljudi svoje stavove o radnim mjestima crpi iz fantazija kako bi to trebalo, a da je malo ljudi stvarno bilo u situaciji otvoriti nekoliko radnih mjesta i ljudima redovito isplaćivati dobre plaće. U toj situaciji je svaki poduzetnik koji otvara tvrtku, ne samo ovdje. Gospodarski razvoj i pomak nisu stvar političke volje, nego posljedica privatne odluke da netko otvori neki pogon. Hercegbosanska županija ima neke prirodne potencijale koje možemo iskoristiti ili ih ispustiti, a umjesto da zasučemo rukave, kukamo kako je sve jadno i bijedno, kako se ljudi iseljavaju, političari su svi lopovi, a i crkve su korumpirane. Taj mentalitet jadikovanja i prozivanja je, po mom mišljenju, antinacionalni, antikršćanski i antiljudski jer pomak i napredak mogući su samo u vremenu u kojem živimo, dakle sa suvremenom tehnologijom i gospodarskim trendovima. U tom smislu je gospodarsko-politički logično da smo iskoristili potencijal koji imamo na području obnovljivih izvora energije. Da smo bili u pravu, pokazuju brojke.
Vjetroparkovi, primjerice, Općini Tomislavgrad otplaćuju troškove infrastrukture, omogućavaju otvaranje novih radnih mjesta i stabiliziraju prihode Općine.
Naravno da će se opet javiti dežurni kritičari koji će odmah ubaciti već izlizanu ispraznicu: “Što će nam škole kad nema djece”. Jedan njemački filozof na tu je poštapalicu samo dometnuo: “Za rađanje djece vam ne trebaju ni cesta, ni škola, ni političari, treba vam samo malo više vjere u život.”
Ljudi su protiv projekata jer djelomično nisu informirani, ponekad nasjednu na jeftine poruke onih koji imaju suprotne interese, a u najvećem dijelu radi se o mentalnom trendu suvremenih socijalnih mreža na kojima bukači preuzmu glavnu riječ i zakovitlaju negativne stavove, ali isto tako i politička konkurencija ima svoje prste u ovome jer nema ideje za bolje pa je dobro reći da ništa ne valja.
U to područje bih smjestio i ovo protivljenje Mati Rimcu i njegovu projektu. Poznajem Matu i siguran sam da je on imao namjeru pomoći “svom selu”. Za ove koji će odmah skočiti da je on iz drugog sela, samo napomena: za Matu je svako livanjsko i duvanjsko selo ipak njegovo selo.
Mislim kako je šteta da se nije malo više razgovaralo o projektu, ali očito nam svima nedostaje kulture razgovora.
Vaša je Vlada donijela niz važnih reformskih zakona oko EU-a, uspostavila Ured za borbu protiv korupcije. Kako ste time zadovoljni i može li se brže na putu k EU?
- Tek smo na početku, rezultate očekujemo za koju godinu. Korupcija je važan kamen spoticanja i jedan od glavnih razloga nerazvijenosti čitave države BiH. Ona je veliki uspornik na putu u EU, tako da smo otvaranje tog ureda smatrali svojim doprinosom bržem ulasku u EU.
Da bi, međutim, sve išlo još brže, postoji mnogo točaka koje se moraju ispuniti: ravnopravnost svih triju konstitutivnih naroda, pravna sigurnost, razvoj demokratskih procesa, politička volja itd.
Postoji bojazan da bi u birokratskim zahtjevima Bruxellesa na putu k EU Hrvati mogli izgubiti konstitutivnost, kolektivna prava… Kako to komentirate?
- Upravo suprotno, BiH u ovakvom stanju nije ni država, ni kolonija, ni protektorat, nije ni balkanska država ni europska tvorevina. Ona je i svugdje i nigdje, nekako između svjetova. To stanje je smrtonosno za budućnost, a EU bi mogao uvesti više reda, barem na formalnoj strani. BiH se temelji na načelima Daytona, dakle, ona su temelj i za pristup EU. Ulaskom u EU ta načela neće biti izbrisana, nego će se dobiti jači pravni okvir za njihovo očuvanje.
EU poštuje prava svih naroda, neke države su organizirane kao federacije, što bi za BiH bilo održivo rješenje, npr. Belgija bez problema funkcionira u EU. Za prava hrvatskog naroda nije opasan ulazak u EU, nego je opasan nemar hrvatskih političara koji olako prelaze preko naših prava konstitutivnosti. Stav Hrvatskog nacionalnog pomaka je jasan: federalizacija BiH unutar EU-a i NATO pakta. EU nas neće u tome sprječavati, ali bi neki, pogotovo ljevičarski krugovi, mogli tražiti odstupanje od tih prava. No, to je njihova agenda. Na nama je boriti se za svoj narod i svoja prava.
Je li hrvatska politika u BiH odustala od izmjena Izbornog zakona i jesu li vas razočarali novi partneri oko zahtjeva za legitimnim predstavljanjem?
- Umjesto jadikovanja, treba jasno i precizno definirati što je cilj hrvatske politike. Hrvatske stranke kroz HNS trebaju zauzeti jasan stav, isključiti srpski separatizam i bošnjački unitarizam, urediti BiH kao državu u kojoj su ravnopravna sva tri konstitutivna naroda. Za Hrvatski nacionalni pomak to je europski dizajnirana federalizacija i cjelovitost BiH.
Kako ipak ocjenjujete da se “trojka” oduprla radikalnim stajalištima i na kraju je izabran Marin Vukoja?
- Sva ta predstava još jedanput je pokazala koliki utjecaj na “bošnjačku” politiku imaju nekadašnji jugooficirski kadrovi koji iz pozadine još vuku konce. U kombinaciji s bošnjačkom mitologijom oni povremeno postignu rezultate jer kombiniraju nenapuštenu ideju jugoslavenstva, a to uključuje i neskrivenu odbojnost prema Hrvatima, pogotovu Hercegovcima, i mitologiju o jedinstvenoj bošnjačkoj naciji. Ovisno o dnevnopolitičkim potrebama, oni izvuku te karte iz rukava, stave ih na stol ili odigraju nešto deseto. Bogu hvala da čelnici “trojke” nisu nasjeli na još jedan ovakav pokušaj. Svaka takva predstava šteti izravno državi BiH, suživotu svih triju naroda i sprječava nas na putu prema Zapadu.
Jeste li zadovoljni ulogom koju imate u FBiH, podržavate vlast, a istodobno nemate pozicija u vlasti?
- Sad-zasad jesam jer imamo mogućnost poduprijeti dobre projekte, a ovakvim pristupom dokazujemo da nam pozicije nisu prioritet.
Je li, po vašem mišljenju, Dodik ozbiljan oko razdruživanja BiH i kakav stav hrvatska politika treba imati o ovome pitanju?
- Što Dodik i njegovi istomišljenici misle o BiH i Hrvatima, to on pokazuje i dokazuje svake godine periodičnim izjavama o navodnim zločinima nad Srbima. No, Dodik je praktičan političar koji nema mnogo obzira prema onima koje smatra nižom vrstom, tako da su njegove najave odcjepljivanja neka vrsta “podgrijavanja čorbe” kojom se on hrani.
Kad bi svjetsko okružje bilo pozitivno, njegov projekt izgledan, ne sumnjam da bi Srbi željeli odcjepljenje.
Stav Hrvatskog nacionalnog pomaka je jasan od prvog dana: cjelovita BiH kao federalna država s istim pravima, dakle najmanje jednom hrvatskom federalnom jedinicom. Uređenje u skladu s europskom tradicijom, po modelu Švicarske, Belgije ili Austrije. Bilo kakvo komadanje ili centralizacija doveli bi do novih sukoba i velikih nevolja za pojedince i obitelji svih koji ovdje žive.
Hrvatska politika u Republici Hrvatskoj uvijek je bila na strani cjelovite BiH, nebrojeno puta smo dokazali da smo prijatelji. Trenutačno su Andrej Plenković i hrvatska Vlada najjači zagovaratelji BiH u EU, za vrijeme rata su HV i HVO spasili Bihać od još većeg genocida nego u Srebrenici, Hrvatska je zbrinjavala tijekom čitavog rata više od pola milijuna muslimana u Hrvatskoj, zajedničke su nam masovne grobnice koje su napunili Titovi partizani itd. Previše je toga zajedničkoga što hrvatska politika mora vidjeti i na tom temelju nastupati.
Lokalni nesporazumi i sad gotovo smiješan bošnjački zaborav velike pomoći su, po mom mišljenju, prepreke koje moramo prebroditi, moramo tražiti zajedničko, zakopati ratne sjekire, tražiti razgovor i pokušati razumjeti onog drugoga.
Mi u Hercegbosanskoj županiji dokaz smo da službena hrvatska politika iz Zagreba u tom pomaže, da je uvijek na strani očuvanja BiH kao države, a odnos prema Dodiku mora biti uvijek na tim postavkama.
Razgovor - da, podupiranje bilo kakvih secesionističkih ideja - ne.•
