“Potpuno je stradao i biljni pokrivač tako da je narušen i cjelokupan lanac ishrane. Ovdje je sve uništeno. Žalosno je što se nije pojavio nitko od nadležnih institucija da vidi što se događa i kolike su štete’’, na rubu suza govori Nikola Zovko, ravnatelj Parka prirode Hutovo blato, pokušavajući novinarima dočarati veličinu katastrofe koja je pogodila (po mišljenju relevantnih stručnjaka) najveće prirodno stanište ptica u Europi. Razočarani ravnatelj vatrom uništenog prirodnog fenomena dodaje da do požara ne bi došlo da se uredno o njemu skrbilo. Njegova zapomaganja i kritike nisu stigle do ušiju onih koji se zbog svojih pozicija moraju pojaviti na mjestu događanja. Hutovsku apokalipsu tek su ispratili nemoćni vatrogasci, tužni djelatnici Parka i znatiželjni novinari.
Pasivnost na katastrofu
Nakon stradanja Parka prirode Hutovo blato, Hrvati u BiH i njihovi izabrani predstavnici mogu samo zaključiti da su narod u kojem ne funkcionira ni priroda ni društvo. Hutovo je samo slikovita paradigma stradanja. Prije vatre u Parku prirode, politička i financijska oluja, pojačana unutarnjim podjelama, inertnošću, političkim pritiscima Sarajeva, Zagreba, Bruxellesa i Washingtona... uništila je sve institucije koje jedan narod čine konstitutivnim. Županije s hrvatskom većinom, zbog dugovanja po raznim doprinosima, ostale su ovisne o federalnim tijelima vlasti, milosti Porezne uprave ili mirovinskog fonda. Općine s hrvatskom većinom gledaju koliko će im vlast u Federaciji BiH, preko županija, spustiti novca u proračunsku blagajnu, prikupljenog od poreznih prihoda. Klinička bolnica u Mostaru, bolnice u Novoj Biloj, Livnu, Orašju, nemaju novca za infuziju, zavoj, gips. Uprava Sveučilišta u Mostaru kontinuirano ponavlja da im županije osnivači duguju milijune.
Ostali bez parkova prirode
Sudbina HNK Mostar, HTV-a, Radiopostaje Mostar, Radija Herceg Bosne, koji su ugašeni ili rade na rubu održivosti više nisu priča u hrvatskom nacionalnom eteru. Muzej i Arhiv postoje tek na papiru, a zadnji neuništeni biser prirode Park Blidinje, kojim raspolažu tri hrvatske županije, ne može pružiti turističke usluge jer se ne mogu dogovoriti tko će i iz koje općine ili stranke njime upravljati.
