Nakon što su i formalno postali poznati rezultati nedavnih parlamentarnih izbora, Hrvatska je ušla u novu fazu te se očekuje skora uspostava nove Vlade, najvjerojatnije pod vodstvom Andreja Plenkovića, piše Večernji list BiH.
Trebao bi to biti kontinuitet stabilne državne hrvatske politike na unutarnjem, ali i na vanjskom planu, što je posebno važno za odnose prema ovom dijelu jugoistoka Europe, a napose za prvog susjeda BiH i ovdašnje Hrvate. Oni mogu očekivati nastavak ustrajne "potpore euroatlantskim integracijama i jasnoga zagovora za ostvarenje ustavne i stvarne jednakopravnosti".
No nije uvijek bilo tako jer je Zagreb u više navrata trgovao preko leđa Hrvata u BiH u trenucima kada je bio pritisnut, kada su na vlasti bile stranke koje su gradile antibh. narativ ili pak iščekivao iskorake na vlastitom euroatlantskom putu, čime je zapravo pokazivao nedostatak poštovanja prema sunarodnjacima koji su strateški važni i za hrvatsku državu.
Gašenje Herceg Bosne
Zagreb je najprije pod vodstvom predsjednika Franje Tuđmana imao paternalističku politiku prema bosanskohercegovačkim Hrvatima, od zajedničke obrane i otpora agresiji do različitih pogleda na budućnost ove zemlje, što je presudom Suda u Haagu krajnje problematično ocijenjeno kao pokušaj odcjepljenja dijela teritorija BiH i etničkog čišćenja Bošnjaka muslimana u presudi izrečenoj šestorici dužnosnika Herceg Bosne.
Valja reći kako je upravo Zagreb među prvima priznao BiH, udomio pola milijuna Bošnjaka, tijekom cijeloga rata preko teritorija RH stizala je humanitarna, ali i vojna pomoć, što je vjerojatno jedini slučaj u povijesti da je jedna zemlja cijelo vrijeme pomagala "neprijateljima". No, svejedno, suočen s činjenicom da je Krajinu najbezbolnije pobijediti ako ju se dovede u okruženje s "bosanske" strane te poslije reintegrirati istočnu Slavoniju, Zagreb je istrgovao Herceg Bosnu, odnosno hrvatsku administrativnu jedinicu, za vlastitu slobodu. Isposlovao je aranžmane koji su bili gorka pilula bh.
Hrvatima uz šarenu lažu zvanu konfederacija FBiH i RH. Krajnje neslavnu ulogu imale su vlasti u Zagrebu u razdoblju trećesiječanjske vlade. Tada je međunarodna zajednica predvođena SAD-om izvršila najveći udar na Hrvate teško slabeći njihovu poziciju najprije izmjenom izbornih propisa, a poslije nametanjem protuhrvatske vlasti Alijanse za promjene i ustavnih reformi nakon kojih su Hrvati izgubili u Washingtonskom sporazumu zajamčenu poziciju jednakopravnog naroda s paritetom u vlasti i konsenzusom u odlučivanju.
Vlada predvođena Ivicom Račanom i predsjednikom Mesićem amenovala je tu nepravdu prema sunarodnjacima. Moguće još veću štetu te vlasti načinile su pokušajima da se Hrvate iz BiH predstavi parazitima koji žive na račun hrvatskog proračuna te da su krivci za situaciju u toj zemlji. Stvari su se djelomično promijenile nakon dolaska Ive Sanadera na čelo Vlade RH. No, svejedno, on je također pokušao nametnuti dominantan utjecaj na politiku bh. Hrvata, zbog čega je došlo do konfrontiranja s vodećim hrvatskim dužnosnikom u BiH čelnikom HDZ-a Draganom Čovićem, koji se postavio posve suvereno odbijajući mogućnost da Zagreb diktira hrvatsku politiku u BiH.
Sanader, Milanović...
Sanader je u drugom dijelu mandata čak pokušavao popraviti štetu, no ubrzo je završila njegova karijera. Razdoblje vladavine Jadranke Kosor, a osobito njezin kasniji otklon s obzirom na to da je postala megafon političkog Sarajeva, doslovno je za zaborav. Slične ambicije širenja "vanjskopolitičkog" utjecaja imao je i Tomislav Karamarko. No, što je više ustrajavao, to je imao više otpora u BiH.
Vlada Zorana Milanovića prva je s ljevice koja se nacionalno svjesno postavila prema bh. Hrvatima te je povukao nekoliko poteza, poput dolaska u zapaljeni Mostar 2014. ili pak odbijanja suradnje isporučivanjem dokumentacije HVO-a iz Zagreba, čime se činilo štetu braniteljima, ali i državi Hrvatskoj. Posve je drukčiji odnos Zagreba nakon ulaska u EU i NATO prema BiH i Hrvatima. Sunarodnjaci očekuju da nova Plenkovićeva Vlada pomogne u njihovu opstanku u BiH, jačajući ekonomske i svake druge veze, te da bude lobist za EU put zemlje, ali i ostvarenje jednakopravnosti koja je narušena.
