Uoči blagdana Velike Gospe, ili Gospojine kako se naziv udomaćio u Hercegovini, posjetili smo međugorsku vidjelicu Mariju Pavlović- Lunetti. Nedavno se vratila iz posjeta Sjedinjenim Državama, a u Međugorju su brojni hodočasnici čekali na susret s njom...
Nedavno ste boravili u SAD-u. Na čiji poziv je to bilo?
Na poziv jedne skupine ljudi koji su doživjeli obraćenje u Međugorju. Oni su utemeljili jednu zajednicu u kojoj mole i rade na slavu Božju.
Prvi put su vas pozvali još 1988?
Da. Oni su tada dolazili u Međugorje, a njih sam upoznala kad sam poklonila mom bratu bubreg. I tako sam se jako dobro povezala s njima. I od tada smo postali prijatelji. Počela sam dolaziti u njihovu kući i zajednički smo počeli u život provoditi međugorsku duhovnost. Malo pomalo ta zajednica se počela širiti, živjeti zajedno, živjeti Gospine poruke… I dan danas njihova knjiga “Poruka Kraljice mira“ jako je čitana u Americi. Ta zajednica danas je ustvari rimokatolički komplex Caritasa u američkom gradu Birminghamu.
Tu ste imali svjedočenja o Gospinim ukazanjima i porukama?
Tamo smo imali devetnice, molitve, post – sve za obraćenje Amerike i da se vrati Bogu. To je bio susret ove godine, a na poseban način kako su predsjednički izbori molilo se i za njih. Oni imaju veliki problem da ukinu pobačaj, ženidbu homoseksualaca… Na poseban način katolici žele biti jači i svjedočiti svojim životom jaku vjeru i potakli su da se preko molitve živi još dublje. Temeljno se moli za obraćenje da se Amerika vrati Bogu.
Na vašem svjedočenju u SAD-u bilo je mnogo hodočasnika koji su dolazili iz svih dijelova Amerike?
To se vidjelo po automobilima koji su imali registracijske oznake iz svih dijelova Amerike, Meksika i središnji latinskih zemalja. Ljudi su dolazili na jedan dan, neki su ostali sve dane mog svjedočenja.
Čak su bili i pravoslavci?
Da, oni i Židovi … Kad se govori o Gospi uvijek je masa ljudi..
O čemu ste govorili tamo?
O Gospinim porukama. Ono o čemu Gospa uvijek govori, da molimo da se odlučimo i da stavimo Boga na prvo mjesto.
Koliko je trajao boravak u SAD-u?
-Bilo je pet dana. Svjedočila sam tri dana. Za tih dana molitve i posta, ljudi su uvijek dolazili u to mjesto gdje sam bila. Neki su bili svih pet dana, a mnogi su dolazili i na jedan dan.
Kako vas se ovo dojmilo?
Najprije se ovo događalo u Italiji. Evo, sada u SAD. Uvijek su na ovakvim skupovima crkve pune. Hvala Bogu širi se i na druge kontinente. Ljudi koji se obraćaju i žive Gospine poruke. Nadam se da će i naši Hrvati prihvatiti i još dublje spoznati da se Međugorje stvarno širi i ljubav Božja da dobije sve više srdaca koji se obraćaju.
Jesi li dogovorila buduće susrete u SAD?
Imam novi susret u listopadu ove godine u Kaliforniji.To priprema jedna žena. Kada joj je umro suprug s kolegicama je prvi put došla u Međugorje. I ona se jednostavno „zaljubila“ u Međugorje. I ona i njene prijateljice su počele dovoditi hodočasnike u Međugorje i otvorile su agencijiukoja nosi naziv „Neka bude volja Božja“. I svake godine netko od nas vidioca bude kod nje u Americi. Jednom je bila Mirjana, jednom Ivanka, jednom Ivan, jednom Jakov… Ove su godine mene pozvali. Oni uzmu poznati hotel i veliku dvoranu prave velike konferencije u vikend –tri dana molitve. Tu ima kapelica gdje je klanjanje dan i noć.
Bude li Hrvata na skupovima?
Prije nekoliko godina upoznala sam Hrvate čiji su otac i majka slavili 50. godina braka. Obitelji su im poklonile sudjelovanje na tri dana molitve. I oni su tu veliku obljetnicu s ostalom obitelji slavili ovdje u molitvi. Upoznala sam naše Hrvate koji su otišli poslije 2. svjetskog rata tamo. Bilo mi je drago kad sam čula da još netko tamo govori hrvatski. Iako im unučad više ne govore hrvatski. Tu svi budemo zajedno. S njima pričam, pijem, jedem, svjedočim. Budemo kao jedna obitelj.
Ima li zanimljivih svjedočenja ljudi koji dođu na taj skup?
Da. Jedan svećenik Grk. Otišao je u Ameriku kad je bio mlad. Mislio je ići u sjemenište. Ali njegov otac je rekao: ‘Ti imaš pet sestara i ne možeš ići u svećenike’. Ako ocu nešto bude, on se morao brinuti o sestrama.Kasnije se on oženio. Sestre su i on otišle u Ameriku.U New Yorku je postao direktor tamošnje luke. Kad su padala dva tornja trebao je imati veliki susret sa svim svojim odgovornim osobama . Žena mu je trebala ići na važan pregled liječniku. No, on ju je odbijao voziti. Ona je inzistirala na tome i on je pristao. I taj dan se spasio zahvaljujući ženi. Svi njegovi prijatelji koji su se našli taj dan u tornju su poginuli. No kasnije se kod njegove žene otkrije da ima tumor. I ona je umrla. I za vrijeme sprovoda njegov župnik mu je rekao da mu je vrijeme da studira za svećenika. “Kako će studirati u 60. godini“?, zapitao se. Nisu ga primile neke biskupije, ali je primljen u Texasu i danas je svećenik. I eto na kraju je postao ono što je želio-svećenik.
Malo boravite u Italiji, malo ovdje u Bijakovićima, je ste li se navikli na to?
Sigurno. Za vrijeme trajanje nastave budući da djeca idu u školu smo u Italiji. Tamo sam Hrvatica, a ovamo Talijanka. Više puta se šalimo, tako smo spremni za život vječni, jer nismo ni „vamo“, ni tamo. Čiji smo? Božji.
Svakodnevno imate ukazanja?
-Još i dalje, hvala Bogu.
Pripremate li se posebno za ukazanja?
Uvijek se pripremam uz molitvu.
Ukazanja imate od drugog dana 25. lipnja. Prvog dana je bila vaša sestra Milka. I ona nije došla drugi dan. Ali vi ste došli i od tada imate svakodnevna ukazanja.
Da. Ivan ,Vicka i ja imamo svakodnevna, a Mirjana, Jakov i Ivanka godišnja. Mirjana ima i mjesečno svakog drugog u mjesecu.
Jeste li sa sestrom Milkom razgovarali kasnije, je li joj žao što nema više ukazanja?
Ona je znala govoriti pokojnom fra Slavku: “Ja sam je jednom vidjela meni je dovoljno“. Ona danas svjedoči ljudima da je imala iskustvo vidjeti Gospu i zahvaljuje Bogu zbog toga jer je njena vjera mnogo jača zbog toga.
Imate četiri sina. Prate li ukazanja i jesu li zainteresirani?
-Sigurno. Prošle godine dosta je bila popularna emisija o Međugorju novinara Paola Brosia . Zahvaljujući njemu mnogo se i raspravljalo o tome. Moja su mi djeca rekla kako u školi ne pitaju je li tvoja mama vidi Gospu. Već su oni raspravljali postoji li Bog ili ne postoji. Oni su stoga predlagali da i svećenik dođe u razred i to im objasni kako Bog postoji. Oni su se rodili s Gospom i hvala Bogu rastu s nama i Njom.
Primili ste devet tajni i imate svakodnevna Gospina ukazanja. Što kažete o tajnama?
Mi vidioci volimo reći tajne su “tajne“. O tajnama nećemo sada govoriti. Kad bude vrijeme govorit ćemo o tome.
Preko vas Gospa daje svakog 25. u mjesecu, bili vi u Milanu ili Bijakovićima, poruku međugorskoj župi i svijetu? Pripremate li se za to?
Na samom početku Gospa je davala poruke za župu svakog četvrtka. Kasnije su počeli dolaziti hodočasnici i Gospa je rekla za sve one koji žele živjeti put obraćenja, put svetosti i škole molitve poruke se odnose i za njih. I kako ste kazali, Gospinu poruku primam i prenosim u svijet svakog 25. u mjesecu. Na sinoćnjem ukazanju zajedno smo s Gospom molili za sve bolesne koji su tu došli. Nije bila posebna poruka. Bila je molitva i Gospin blagoslov.
Ovogodišnji Mladifest bio je stvarno impresivan. Mladi iz čak 71 zemlje bili su nazočni u Međugorju?
Duh Sveti djeluje na mlade na poseban način. To su dani za mlade da im da snage. To je životno iskustvo. I ja mlade pozivam da 1. kolovoza dođu u Međugorje. Kad imaš osobno iskustvo to je velika stvar. To je poticaj mladima da žive dublje i ljepše s Bogom.
O formiranju Povjerenstava vezanog za Međugorje u Vatikanu vidioci ne govore puno. Je li možete o tome reći vaše iskustvo?
Moje iskustvo je jako pozitivno. Imala sam divan susret. Bilo je ljudi koji su me malo provocirali. To je njihov posao da to rade. Ono što sam svjedočila stojim svojim životom iza toga. Ja kad kažem vidim Gospu. To je istina i o tome svjedočim 31. godinu. I moj život se promijenio. Oni koji ne vjeruju to je njihov problem. Mojim životom svjedočim i mojim životom nastojim svim snagama reći – to je istina. Bog će nam dati snage i sutra će Crkva reći oni su bolesni ili oni su zdravi i oni su se odlučili za svetost i svojim životom su odgovorili na Gospin poziv.
Što Gospa traži od nas?
Gospa traži da rastemo u molitvi. I da budemo sve više Božji. Preko molitve dođemo do Boga.
