„Moje su molitve izgleda uslišane. Sve ove godine molim se Sv. Anti“, kazala nam je u suzama i vidno potresena Slava Gvozden, majka Jadranka Gvozdena, jednog od trojice hrvatskih zatočenika iz skupine od 20 nasilno odvedenih čija bi tijela uskoro mogla biti pronađena, skoro 18 godina nakon misterioznog nestanka. Nadu majke koja od ljeta 1993. traži tijelo svojega sina kako bi ga dostojno pokopala, probudila su posljednja događanja na Sudu BiH, a koja se tiču nagodbe koju je s Tužiteljstvom BiH sklopio Enes Handžić, pomoćnik zapovjednika za sigurnost 307. motorizirane brigade Armije BiH.
Novi dokumenti
Sud BiH je ponovno odgodio prihvaćanje ovog sporazuma radi dopune određenih informacija vezanih uz Handžićevo priznanje krivnje. Nakon dijela suđenja zatvorenog za javnost Slavica Terzić, tužiteljica u ovom predmetu, izjavila je kako je Tužiteljstvo prvi put dobilo informacije gdje su stradali Jadranko Gvozden, Perica Kovačević i Nikica Miloš, kao i saznanja o mjestu na kojemu se nalaze njihova tijela. „Prije Handžićeva svjedočenja, te informacije nismo imali“, kazala je tužiteljica Terzić. Naš je list i prije uhićenja Enesa Handžića u travnju 2007., objavio naloge za odvođenje zatočenika iz bugojanskih logora na kojima je Handžićev potpis. Da Handžić zna gdje su tijela nestalih Bugojanaca cijelo vrijeme tvrde i predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata Bugojna. „Mi smo od Suda BiH tražili da ne prihvati Handžićevu nagodbu s Tužiteljstvom dok ne otkrije lokacije s tijelima nestalih. Zasad je, čini se, dao podatke o tijelima trojice zatočenika, a nadam se da će otkriti i lokacije s tijelima ostalih jer najmanje što obitelji zaslužuju jest pravo da dostojno pokopaju svoje najmilije. Također se nadamo da će Handžić na optuženičku klupu dovesti i prvog među odgovornima za zločine i progon bugojanskih Hrvata - Dževada Mlaću“, kaže Miroslav Zelić, predsjednik Koordinacije bugojanskih udruga i također jedan od bivših zatočenika logora Stadion, u kojemu je proveo punih osam mjeseci. Nikica Miloš i Perica Kovačević odvedeni su upravo iz Stadiona, dok je Jadranko Gvozden odveden iz logora Prusac.
„Svi iz skupine 20 odvedenih, za kojima još tragamo, prije odvođenja u nepoznato držani su neko vrijeme u BH Banci gdje su premlaćivani i gdje nisu mogli vidjeti ni sunca ni mjeseca. Ondje su za njih bili zaduženi pripadnici brigadne vojne policije, prepoznatljivi po crnim odorama“, ispričao nam je Zelić. Svjesna strahota koje je prošao i njezin sin Jadranko, Slava Gvozden prepričala nam je kako je molila optužene za zločine, među kojima i Handžića, da joj kažu gdje je tijelo njezina sina. „Na sudu sam stala pred njih i rekla im da sam ih sve mogla roditi, zamolila ih da me pogledaju u oči i kažu gdje su naši nestali.
Mlaćina odgovornost
Rekla sam tada, a i sad ponavljam: u stanju sam oprostiti svima osim Dževadu Mlaći i njegovu pravnom savjetniku Mensudu Duvnjaku. Za njih dvojicu oprosta nema“, kazala nam je Slava Gvozden koju je vijest o mogućem pronalasku posmrtnih ostataka njezina sina potresla do te mjere da joj je pozlilo. „Jadranko mi je bio sve. Imam još jednu kćer, muž je umro prije rata. Ništa na svijetu ne želim više nego pokopati ga i imati mjesto gdje se mogu pomoliti za njega i upaliti mu svijeću. Želim to isto i obiteljima ostalih nestalih Bugojanaca“, kaže Slava Gvozden. Enes Handžić sporazum o priznanju krivnje s Tužiteljstvom BiH sklopio je 26. travnja ove godine. Njegovo prihvaćanje Sud BiH je razmatrao 4. svibnja, potom 11. ovog mjeseca kada je sudskom vijeću dostavljen novi povjerljiv dokument, a izjašnjavanje o sporazumu zakazano za 12., odgođeno je za 18. svibnja.
