Sve što se s Cibonom događalo u posljednjih godinu dana Marin Rozić pratio je iz prvog reda. No, mrzio je taj svoj stolac na parketu, točno nasuprot klupe momčadi kojoj igrački 364 dana nije mogao pomoći.
– Najgore mi je bilo tu tužnu polusezonu gledati sa strane, nemoćan da pomognem. Sjećat ću se i toga kako sam se loše osjećao kada sam čuo da moram na drugu operaciju Ahilove tetive. Nisam trtaroš, no trebat će mi vremena da se oslobodim straha.
Pobjeda u Širokom (82:81) prva je u NLB ligi izborena izvan Zagreba:
– Za nas je to bila velika pobjeda. Da smo izgubili u Širokom, bili bismo u gadnom sosu. Izgubili bismo možda izglede za Euroligu. Vjerujem da idemo prema boljim vremenima.
Na tom putu, već sutra (20.15), ispriječit će im se Cedevita.
– Ta nam je utakmica jako bitna, ali i njima. Cedevita trenutačno izgleda kao momčad koja je najbliža najvećim euroligaškim bodovima i domaćim trofejima. No, još vjerujem u našu momčad. Ako ih pobijedimo, doći ćemo na pobjedu zaostatka. Vjerujem da i bez pojačanja možemo osvojiti naslov.
Rozića su ohrabrili neki suigrači.
– Vragović je u Širokom igrao najbolje dosad. U nedostatku Stipčevića, razigravač je bio i Bogdanović, i moram vam reći da mi se svidio. To je njegova prirodna pozicija, s loptom je jak, o talentu ne treba trošiti riječi. Gira nije onaj iz NBA lige, no i on će nam biti od velike pomoći. U prijelomnim trenucima uzeo je loptu i zabio. Krapić ima puno energije, čvrst je, jednostavan i borben.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
