Pravne države nema bez neovisnog sudstva, policije i medija, to jest - sedme sile. Podrijetlo pojma sedma sila veže se uz vrijeme Francuske revolucije, kad je novinstvo imalo veliki utjecaj. Pojedini novinari tada su imali veći utjecaj i od najutjecajnijih političara. Napoleon je nazvao novinstvo petom silom u Europi, a prve četiri bile su Francuska, Velika Britanija, Rusija i Austrija. Shvatio je važnost novinstva i nastojao ga nadzirati.
Ujedinjenjem Italije 1861. i Njemačke 1871. broj sila u Europi povećao se za dvije, pa je peta sila spala na sedmo mjesto. No, neki izvori tvrde da su Velika Britanija, Francuska, Austrija, Pruska, Rusija i Turska bile tih šest sila ispred sedme. Gubljenjem petog mjesta snaga novinstva ostale je i dalje velika.
Postoje i druge igre brojki oko novinstva. U društvima koja su imala tri staleža, novinstvo je proglašavano četvrtim. U SAD-u novinstvo je bilo proglašeno četvrtom vlašću - nakon zakonodavne, izvršne i sudske. Ove igre brojki oko novinstva oslikavaju ulogu novinstva na javnost i politiku. Novinstvo treba biti posrednik između političke i druge elite, s jedne strane, i naroda, “običnih“ građana, birača, s druge strane. Ozbiljni analitičari smatraju da mediji trebaju pronositi puku odluke elite, a eliti mišljenja puka. Ali i da novinari trebaju iznijeti i svoj stav. Pri tom valja imati na umu da se novinama može ubiti i muhu i - čovjeka! A i sedmu silu ubijaju, zar ne!
