Davor Juraga, priznati skladatelj i tekstopisac, napustio nas je u 57. godini života nakon kratke i teške bolesti, ostavljajući iza sebe ožalošćenu obitelj, prijatelje, kolege, ali i neizbrisiv trag na dalmatinskoj glazbi nizom pjesmama koje će zauvijek živjeti u krošnjama maslina, kamenim zidovima ribarskih kuća i srcima ljudi.
Unatoč završenom Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i uspjesima u ekonomskoj struci, Davorova prava ljubav uvijek je bila glazba. Njegovi prvi glazbeni koraci započeli su u ranoj mladosti. Rođen u Zagrebu, u djetinjstvu je pohađao Glazbenu školu Blagoja Berse u rodnom gradu, gdje je stekao temeljno glazbeno obrazovanje. Majka mu je na kredit kupila koncertni klavir, a prve note na njemu ucrtale su smjer koji će ga voditi kroz cijeli život.
Ovaj je autor čuvao požutjele note "Ludog mora", "Zagrljenih", "Prođi me se" sa Splitskog festivala 1983. To je bila prekretnica. Kako je govorio, tada je postao siguran – to je njegova glazba, stvarat će on za nju, ona za njega... Glazba je postala njegovo slobodno vrijeme, njegov odmor i otisak u bivanju. Dalmatinski korijeni vukli su ga moru, a posebno na Murter, odakle mu je otac, kao i u Split, grad koji je obožavao. Ista ga je sila potakla da stvara pjesme savršene za zagrljaj klapskog višeglasja.
Za "pravi" početak svoje glazbene karijere isticao je "Bile lancune" i murtersku klapu Kurnati. Feral inspiracije vodio ga je morem, dalmatinskim pejzažima, životima ribara… dodirujući teme ljubavi, nostalgije i prolaznosti vremena. Navigao je na tom putu tako da stihovima i notama dotakne srce. Obilježio je glazbeni opus brojnih klapa, kao što su Tomislav Bralić i klapa Intrade, klapa Fortica, Nas Quatros, Morbin, Godimenti, Ragusavecchia, Kurnati, Dalmatino… Surađivao je i s izvođačima i autorima kao što su Petar Dragojević, Alen Nižetić, Marina Tomašević, Ksenija Varvodić-Periš, Filip Dizdar, Dragica Gulin, Marijan Monić, Dino Petrić…
Njegov rad je prepoznat i okrunjen brojnim nagradama, a pjesme "Karta ljubavi", "Kuća kraj ferala", "Moj dom", "Šterika", "Suve masline" postale su neprocjenjivo blago hrvatske glazbe i takle živote brojnih slušatelja. Isto tako, kroz svoje djelovanje i doprinos Školi na daljinu kroz pjesmu "Mali princ", pokazao je mlađim generacijama kako umjetnost može biti snažan alat za obrazovanje i inspiraciju.
Kada bi ga pitali o čemu govore ili kakve su njegove pjesme, on bi ih povezao s maslinom, simbolom života i opstanka. Maslina mu je bila inspiracija, tradicija, obitelj, djevojka, ljubav i trud koji je ulagao u sebe da ono što ostavi iza sebe ima smisao. Učili su ga da grane masline treba prorijediti tako da kroz njih može proletjeti ptica. On je stoga tako pisao, ne da bi mu rad bio komercijalniji, već da se izvođač, a na koncu i slušatelj, povežu s pjesmom, da njome prolete slobodno, kao ptica kroz maslinu.
Hvala mu na prijateljstvu, suradnjama, svakom stihu i noti. Uistinu, Davor je bio čovjek velikog talenta i još većeg srca. Zato će njegov trag biti stoljetan kao drvo masline i feral za generacije koje dolaze. Počivao u miru.
