Danas bi se na sjednici Vijeća ministara Bosne i Hercegovine trebala naći dva europska, ali i zakona koja izazivaju teške unutarnje nacionalne i političke prijepore između Hrvata, Bošnjaka i Srba upravo zbog njihovih različitih vizija ove zemlje, piše Večernji list BiH.
Radi se o nacrtu Zakona o Sudu BiH, uz napomenu kako se radi o novom tekstu, kao i nacrtu zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine. Izborni zakon na dnevnom je redu samo dan prije očekivane odluke Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP) da raspiše lokalne izbore za 6. listopada ove godine. Upravo se zakonom koji dolazi iz Ministarstva pravosuđa u dijelu koji se tiče uloge SIP-a bitno razlikuje od nedavnih intervencija koje su stranke na vlasti ocijenile lošim i štetnim. Ponajprije zato što se produljuje mandat kompromitiranom sazivu ove institucije.
Član Predsjedništva
No, za hrvatsku stranu daleko važnije izmjene, oko čega politički prvaci ne kane praviti ustupke, odnose se na prestanak prakse preglasavanja prigodom biranja članova Predsjedništva BiH, kao što je to u četiri navrata slučaj s nametanjem Željka Komšića. Stranke Hrvatskog narodnog sabora traže izmjene Izbornog zakona kako bi se spriječilo preglasavanje Hrvata pri izboru članova Predsjedništva. Ovo je dio reformi važnih za europski put zemlje. Ti prijedlozi izmjena odnose se na način biranja članova Predsjedništva BiH iz reda Hrvata, Središnjeg izbornog povjerenstva i osiguranje transparentnog izbornog procesa. Europska unija i strane administracije angažirane u BiH s različitim intenzitetom inzistiraju na ovim reformama. U posljednjih nekoliko godina postoji nekoliko prijedloga kako izmijeniti te odredbe. Među prvima u optjecaju bio je model s tri područja: A, B i C. Taj model, koji je izradio Institut za društveno-politička istraživanja iz Mostara, podrazumijevao je tri izborna područja u Federaciji Bosne i Hercegovine. Iz prvog područja birali bi se članovi Predsjedništva BiH gdje su Hrvati većina. Područje B biralo bi člana Predsjedništva BiH gdje su Bošnjaci većina, a područje C, što predstavljaju mješovite sredine, također bi imalo utjecaj na izbor dvaju kandidata u državni vrh BiH. Rezultat toga modela je da omogućava Hrvatima izabrati svog člana državnog vrha, što nije uvijek bilo moguće zbog preglasavanja. Također, ovaj model bi mogao dovesti do ukidanja nacionalnog prefiksa iz Ustava pri izboru članova Predsjedništva BiH. Drugi model sličan je prvom modelu, a temelji se na županijskim granicama. Iz većinski bošnjačkih županija bira se jedan član, a iz većinski hrvatskih županija drugi član državnog vrha. Aktualnim prijedlogom, koji je na dnevnome redu Vijeća ministara BiH, djelomično je korigiran taj prijedlog. Naime, tim prijedlogom bošnjački član Predsjedništva BiH postaje onaj kandidat koji je osvojio najveći broj glasova, dok bi pak hrvatski član državnog vrha uz taj uvjet trebao dobiti i najveću potporu u trima većinskim hrvatskim županijama. Tako bi se ispoštovao Daytonski mirovni sporazum te proveli slovo i duh Daytonskog mirovnoga sporazuma koji je predvidio da tri naroda imaju svoje predstavnike u državnom vrhu.
Nastavak preglasavanja
Međutim, ministar vanjskih poslova i čelnik Naroda i pravde Elmedin Konaković rekao je kako nije spreman poduprijeti taj prijedlog bez izmjena kojima bi se provele presude Europskog suda za ljudska prava iako je svjestan da to apsolutno nije realno jer podrazumijeva osiguranje dvije trećine potpore u Zastupničkom domu Parlamenta BiH. A što u biti vodi tome da se tri i pol puta brojnijim Bošnjacima ostavlja prostor da ponovno preglasaju Hrvate i nametnu im njima podobnog predstavnika. Na današnjoj sjednici članovi Vijeća ministara BiH trebali bi raspravljati i o Zakonu o Sudu BiH. U međuvremenu srpska i bošnjačka strana nisu promijenile stajalište oko sjedišta prizivnog suda BiH. Bošnjački političari zagovaraju da to bude u Istočnom Sarajevu. S druge pak strane, srpski političari preferiraju Banju Luku kao sjedište, smatrajući da je kontaminirano ozračje s prvostupanjskim Sudom BiH. Novi zakon trebao bi dati odgovore i oko nadležnosti i organizacije, financiranja i drugih aspekata rada. Ovaj zakon Europska komisija odredila je kao jedan od ključnih za nastavak i pristupanja EU. To je dodatno pojačalo pritisak na političke lidere da postignu dogovor, ali neslaganja i dalje postoje.
