Dok Državno odvjetništvo sumnjiči zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića da je zamjenom zemljišta s tvrtkom Bramgrad proračun oštetio za 12 milijuna kuna, stanovnici Ferenščice smatraju Bandića herojem koji im je spasio zelenilo i uredio park. Da slučaj bude zanimljiviji, u nagodbi između Grada i Bramgrada sudjelovala je, upravo preko DORH-ova građanskog odjela, i država. Na inicijativu nekadašnjih prosvjednika s Ferenčice, istražili smo slučaj zamjene zemljišta koji je počeo davne 2003. godine.
Potraga za lokacijom
Zamjeni zemljišta na Ferenščici za zemljište na Trnju kumovali su prosvjedi stanovnika Ferenščice, koji su jedanaest dana branili zelenilo na “osumnjičenoj” parceli, i tadašnji ministar zaštite okoliša i prostornog uređenja Ivo Banac. Na to su nas podsjetili tadašnji prosvjednici prisjećajući se da su se njihovoj akciji protiv uništenja zelene zone, te 2003. godine, potpisima na peticiju pridružili ministar Banac i tadašnja saborska zastupnica Jadranka Kosor.
Nakon što je Bramgrad, koji je imao građevinsku dozvolu, ogradio park i počeo rušiti stabla, stanovnici tog kvarta jedanaest su dana prosvjedovali. Prigovarali su, na što sada podsjećaju, kako je moguće da je Bramgrad dobio građevinsku dozvolu za zgradu na mjestu koje jest građevinsko, ali je tadašnjim GUP-om bio ondje predviđen dječji vrtić te im je bilo sumnjivo što je građevinska dozvola izdana u roku od 24 sata. Zbog toga su se žalili tadašnjoj gradonačelnici Vlasti Pavić. No umjesto nje, njihovu je agoniju prekinuo Banac poništivši građevinsku dozvolu. I upravo je ta Bančeva odluka zakotrljala pregovore i suradnju Grada i Bramgrada koja je sada okončana sumnjama u pogodovanje i uhićenje Bandića i šefa Bramgrada Branka Mihaljevića. Bramgrad se žalio na Bančevu odluku, koju je Upravni sud tri godine poslije, 2006., ukinuo kao nezakonitu, što je značilo da Bramgrad može opet početi graditi u parku na Ferenščici. Znajući za raspoloženje građana, ali i prava tvrtke, s obzirom na to da je Bramgrad imao sve dokumente, Vijeće gradske četvrti Peščenica na čelu s Ivanom Šikićem predlaže Gradu da odigra kombinaciju “vuk sit, a ovce na broju” i Bramgradu ponudi drugu lokaciju za gradnju.
– Šikić je pristupio Bramgradu i molio da dođu na sastanak i riješe situaciju na obostrano zadovoljstvo. Nije bilo u tome inicijative ni Bandića ni Bramgrada. Pregovarali su s pročelnikom za izgradnju Davorom Jelavićem i pročelnicom za imovinu Ninoslavom Zeković koji su im ponudili zemljište na Trnju – tvrdi Mihaljevićev odvjetnik Vladimir Terešak, a na pitanje zašto je Bramgrad pristao na nagodbu, objasnio je da je na neki način, imajući u vidu žestoke prosvjede susjeda, bio ucijenjen. Jednako govore Šikić i predsjednik Vijeća gradske četvrti Trnje Ivan Bare u čijem je kvartu Bramgrad dobio zamjensko zemljište.
– Čovjek je (Mihaljević, nap. a.) bio u pravu, imao je papire, i u tom trenutku, kada su građani bili protiv, kao Vijeće inzistirali smo da im Grad nađe drugu lokaciju – prisjetio se Šikić.
– Sjećam se da se nije željelo da opet tamo bude buka i Grad im je ponudio parcelu na Trnju gdje je bila komunalna baza Zrinjevca. Bramgrad je jako puno izgubio, jer dok je zamjena bila gotova, sve je krahiralo – kaže Bare, inače SDP-ovac koji vodi Vijeće nekoliko mandata.
Bramgrad tužio državu
Nakon potpisivanja zamjene, vidi se po zaključcima iz Službenog glasnika grada Zagreba, počinje pravna trakavica. Bramgrad se ne može upisati kao vlasnik na Trnju jer država ima plombu na nekim česticama te Grad i Bramgrad potpisuju četiri aneksa ugovoru kojima odgađaju zamjenu.
– U međuvremenu je Bramgrad digao tužbu protiv države, a na osnovi nezakonitog ukidanja građevinske dozvole, za naknadu štete te je sud utvrdio da je država odgovorna za štetu. Da spriječi tužbu za naknadu štete, DORH se uključio u nagodbu i kao kompenzaciju da se povuče tužba maknuo plombe na Trnju i Bramgradu dao četiri čestice u Stenjevcu, oko 3000 kvadrata – kaže odvjetnik Terešak. Nagodba je potpisana 2011. Odvjetnik ističe da se Bramgrad tek tada mogao uknjižiti.
– A 2006. u zamjeni je dao zemljište u IV. zoni za parcelu u II. zoni. Njihova je parcela bila spremna za gradnju, a na dobivenu se nisu mogli ni upisati – kaže.
