Postojanje informacije da je vojni i politički vrh bivše Jugoslavije, tajno radio na izradi atomske bombe, koju je za “Večernjak” prije par godina, otkrio jedan od sudionika projekta prof. dr. Almir Pleho, ovih dana je potvrdio umirovljeni admiral tadašnje jugoslavenske vojne mornarice Branko Mamula. Za razliku od umirovljenog admirala koji je u razgovoru za beogradski list “Politika” šturo potvrdio kako je projekt izrade atomske bombe postojao i da je bio član komisije za to, prof. dr. Almir Pleho iznio je niz detalja koji su se dogodili uz tada najveću jugoslavensku vojnu tajnu.
I Milošević želio bombu
Nekadašnji profesor Medicinskog fakulteta u Sarajevu, ali i bivši član Komisije Saveznog izvršnog vijeća Jugoslavije za kontrolu i distribuciju bojnih otrova i naoružanja Amir Pleho, tvrdi da su početkom šezdesetih od tadašnjeg SSSR-a kupovali nuklearno gorivo za neke pokuse. Spomenuto gorivo se koristilo za pokuse u institutu Vinča kod Beograda, još davno, a s njim se eksperimentiralo i kasnije sredinom osamdesetih prošlog stoljeća. Prema službenom izvješću “Nuklearna energija u Jugoslaviji” između 1948. i 1953. utrošeno je 1,75 milijardi tadašnjih dinara (oko 2,82 milijarde američkih dolara ali prema tečaju iz 2010.) a procjenjuje se da je dodatnu milijardu dinara tražilo istraživanje i eksploatiranje uranove rude u istom razdoblju. Prof. Almir Pleho tvrdi kako i Miloševićev režim kasnije razmišljao o aktivaciji tajnog plana, prema kojem je atomsku bombu jačine one koja je bačena na Hiroshimu trebala napraviti Srbija.
Nuklearno gorivo SSSR-a
Agentura Slobodana Miloševića u sprezi s obavještajnim službama raspadajućeg SSSR-a distribuirala nuklearni materijal, za koji se poslije utvrdilo da je nestao iz Moskve, do Kazahstana. “Riječ je bila o nekoliko bojnih glava s nuklearnim punjenjem koje su stigle do jugoslavensko-mađarske granice, a tu im se gubi svaki trag” kazao je prof. Pleho. To je, prema njegovim tvrdnjama, bio nastavak suludog projekta Rankovićeva režima pedesetih godina prošlog stoljeća. Upravo je Milošević osjetio da bi posjedovanjem atomske bombe mogao parirati svijetu, a sve zbog provedbe svojih megalomanskih velikosrpskih ciljeva tvrdi Pleho, napominjući kako su to među sobom govorili i članovi Komisije Saveznog Izvršenog Vijeća SFRJ.
