Prema Rezoluciji UN-a, danas (2. travnja) se obilježava Svjetski dan autizma. Svjetska statistika tvrdi da se jedno od 150 djece nalazi u autističnom spektru. Na području Bosne i Hercegovine nije vršeno istraživanje, ali svima koji nešto znaju o autizmu pri spomenu te riječi najčešće se može primijetiti promjena u izrazu lica i uplašenost. Procjena je da u BiH živi između 4 i 22 tisuće autista.
Važno je rano otkrivanje
Najnovije metode, tvrde američki stručnjaci, pokazale su da ukoliko se na vrijeme otkrije, ali i započne s ranom intervencijom te ako je ona dovoljno intenzivna, čak 30 posto djece se u potpunosti oporavi, trećina ih treba malo pomoć, ali i dalje funkcioniraju u redovitoj sredini, dok samo oko 30 posto ne reagira na tretman, izjavila je doc. dr. sc. Amela Ibrahimagić.
-To su ogromni pomaci, jer ukoliko sada nova znanja uspijemo primijeniti i da kod djeteta do treće godine otkrijemo i dijagnosticiramo autizam te ako počnemo na vrijeme s intenzivnim tretmanom, u sljedeće tri godine, dijete ima velike šanse da spremno ide u redovitu školu, tvrdi dr. Ibrahimagić.
Prema podacima Udruge za unaprjeđenje obrazovanja i podrške djeci sa i bez poteškoća u razvoju EDUS, Odbor za psihijatrijska i neurološka istraživanja u BiH, broj djece s neurorazvojnim poremećajima je u porastu.
Brigu vodi samo obitelj
Sve do školskog uzrasta briga o njihovu razvoju i napredovanju prepuštena je uglavnom njihovim obiteljima. Prva stručna opservacija kod većine djece vrši se tek pri polasku u školu. Roditeljima koji se za pomoć obrate ranije, često se kaže da “ne paniče” i “da pričekaju nekoliko godina”. Čak i u onim slučajevima kada se dijagnoza postavi u predškolskom uzrastu, s tom djecom se zbog nepostojanja organiziranog sustava podrške radi vrlo malo ili nikako.
Zbog toga ostaje potpuno neiskorišteno najdragocjenije razdoblje, kada je moguće postići najveće rezultate na poboljšanju njihove funkcionalnosti. Nažalost, većina djece s razvojnim poremećajima u BiH je na vrlo niskom stupnju funkcioniranja kada krenu u osnovnu školu.
Inkluzivni sustav obrazovanja je time u značajnoj mjeri predodređen na neuspjeh, a djeca osuđena na cjeloživotnu ovisnost o brizi drugih, stoji u priopćenju udruge. Za dijagnosticirane ne postoji ni jedinstvena baza podataka, a zdravstveni, obrazovni i socijalni sustav je njima trenutačno neprilagođen i neodgovarajući. Ipak, najveći je problem nepostojanje odgovarajuće obučenih stručnjaka za rad s djecom.