Amerika po svaku cijenu tražila ostanak OHR-a u BiH

Amerika i Europska unija nemaju niti su ikad imali zajednički stav o rješavanju krize u BiH. Kako nisu dijelili zajedničko mišljenje o okončanju krvavog sukoba u BiH, isto tako u novije vrijeme nisu imali zajednički stav o razrješenju ustavne i političke krize koja ovu državu trese već 15 godina.

SAD i EU različito u BiH

Da je ovakav zaključak unatoč deklarativnim diplomatskim izjavama “o zajedničkoj politici SAD-a i EU-a prema BiH” istinit, dokazuju najnoviji tajni dokumenti američkog State Departmenta, koji su objavljeni na internetskom portalu Wikileaks. Prvi sukobi između Europe i SAD-a, što se vidi iz tajne dokumentacije, na površinu izlaze već 1994. godine kad su velike europske vojne sile, članice NATO-a poput Francuske i Velike Britanije, bile protiv vojne intervencije NATO-vih snaga u BiH. Nakon snažnog pritiska tadašnje administracije predsjednika Billa Clintona, europske sile nerado prihvaćaju vojnu intervenciju. SAD i EU zajednički stav nisu imali ni u bližoj povijesti, što se ogleda u različitim stavovima kad je u pitanju snažnija angažiranost Turske, kao političkog medijatora u otopljavanju odnosa BiH i njezinih susjeda, ponajprije Srbije. U jednom od tajnih dokumenata spominje se razgovor koji je 25. veljače ove godine obavljen između veleposlanika SAD-a Jamesa Jeffreya, pomoćnika državnog tajnika Williama Burnsa te zamjenika podtajnika Tina Kaidanowa i podtajnika u Ministarstvu vanjskih poslova Turske Feriduna Sinirlioglua. Pred američkim službenicima Sinirlioglu je iznio odlučnost Turske da se odupre naporima EU-a o isključenju njezina političkog utjecaja na Balkanu, s naglaskom na Bosnu i Hercegovinu, čemu se Europska unija odlučno protivila. On je američkim diplomatima kazao da je zbližavanje između BiH i Srbije neizravan diplomatski cilj Turske za regiju.

“U tom cilju”, kazao je Sinirlioglu, “uspjeli smo uvjeriti Harisa Silajdžića, koji je bio u Ankari, da prekine govoriti o srpskom genocidu.”

O novinarskim sumnjama da je BiH primljena u nestalno članstvo NATO-a uz pomoć turskih i američkih diplomata, svjedoči i dokument na kojem piše da su se ove dvije države “složile da se ne slažu” o Akcijskom planu za članstvo BiH (MAP) u NATO savezu, s tim da su Sjedinjene Države iskazale poštovanje prema turskom sudjelovanju na Balkanu.

Sukob oko Turske i OHR-a

Treće razmimoilaženje SAD-a i EU-a kad je u pitanju BiH dogodilo se u studenom prošle godine, kad je Francuska tražila hitno zatvaranje OHR-a, prije nego što se riješi pitanje državne imovine. Pomoćnik američkog državnog tajnika Philip H. Gordon sastao se u rujnu prošle godine (uoči pregovora u Butmiru) u Parizu s kreatorima francuske politike, uključujući savjetnika za diplomaciju u Elizejskoj palači Jean-Davida Levitta. Razgovori su bili fokusirani na Rusiju, nadolazeća zbivanja na Balkanu (BiH, Hrvatska, Makedonija i Kosovo), izbore u Njemačkoj i Afganistanu, pristupanje Turske EU-u, proširenju NATO-a. Levitte je primijetio da je od pet glavnih uvjeta za prijenos vlasti u BiH s OHR-a na posebnog predstavnika EU-a, jedino neispunjeno ostalo pitanje podjele državne imovine. Zaključeno je da taj zadnji uvjet ne bi trebao “blokirati sav napredak, pogotovo jer OHR više nije učinkovit”. Kako se navodi u dokumentu, Francuska je željela vidjeti prijenos ovlasti na novi tim Europske unije u studenome, kao i približavanje Europi kako bi se potaknuli Bošnjaci da nastave s napretkom u potrebnim reformama. Gordon se složio da sustav ne funkcionira dobro, ali je istaknuo da će međunarodna zajednica izgubiti kredibilitet ako poduzme korake prije ispunjavanja svih potrebnih preduvjeta.