Potišten što smo nakon Ivičina 16. mjesta u slalomu napisali da je Ivica u krizi, nazvao nas je njegov otac i trener Ante Kostelić i objasnio:
– Kakva kriza? Ta Ivica je gotovo invalid, ne može ni čučnuti, a s obzirom na takvo stanje, 16. mjesto nije poraz. Jedna je stvar što se od njega očekuje, a druga je što je realnost. Presretni smo Ivičinim 14. mjestom u veleslalomu, ni unatoč bolovima u koljenu nije bio kanta za nabijanje. Uostalom, Ivica je trenutačno jedini skijaš u Svjetskom kupu koji je osvojio bodove u svim disciplinama. Ovo je naša velika borba za preživljavanje.
Učestalije na injekcije
Dugo gospodina Gipsa nismo čuli tako zabrinutog:
– Teško ćemo mi u ovom razdoblju nešto osvajati, no borimo se da ne izgubimo bodove. Važno nam je da ostanemo u prvoj skupini, da ne startamo s visokim brojevima i da to sačuvamo do Zimskih olimpijskih igara u Sočiju koje su nam cilj.
Ivica je jučer bio u švicarskom Bad Ragazu, na klinici na kojoj nekoliko puta godišnje dobije injekciju seruma za obnovu hrskavice.
– Ivica je jučer šepao, a danas se osjeća bolje, a takvo bolje stanje potraje oko dva tjedna. Možda ćemo ubuduće učestalije ići na te injekcije. U Bad Ragazu je Ivici iz koljena izvađen višak sinovijalne tekućine i potom su mu dali injekciju s koktelom napravljenim na njegovoj genetskoj bazi. Taj se koktel radi u SAD-u, a u Bad Ragazu se čuva u posebnim uvjetima. I Švicarci su to isto pokušali napraviti za Feuza, no njegovo tijelo to, nažalost, odbija. Neki drugi skijaši sa sličnim problemima uzimaju kortikosteroide, no mi na njih nismo pristali jer vam oni isprva pomažu, a kasnije vas nagrizaju.
Kako se ostaviti skijanja?
Kad Ivica već toliko trpi, samo po sebi nameće se pitanje zašto sve ne presiječe.
– Da sada ode u sportsku mirovinu, Ivica bi otišao sa 24 pobjede, ali i kao četvrti slalomaš svih vremena pa vam na pitanje zašto se time još bavimo ne mogu odgovoriti. To je naš život i ne znam kako ćemo otići iz skijanja. Možda ćemo se osjećati kao Indijanci koje su iz Colorada preselili na Floridu. Ne držimo se one da treba otići kada ste na vrhu, želimo se boriti do kraja – naglašava Ante Kostelić.
Preuzeto sa www.vecernji.hr