U žalbi, Viktorijin sin je naveo da pomoć za majku ne bi bila problem kad bi on imao 5000 KM za ‘podmazati’ ljude u povjerenstvima
BiH je zemlja apsurda po mnogočemu, a naročito prednjače nejasna financijska izdvajanja za bilo koju populaciju. Viktorija Tomas iz Drinovaca, starica od 82 godine, nije ni slutila da će u samo pet godina, od stopostotnog invalida, postati potpuno zdrava, iako je njeno zdravstveno stanje svake godine sve gore. Naime, povjerenstvo joj nije odmah ustanovilo ozdravljenje, već je njenu invalidnost smanjilo na 70 posto tako da starica može ostati bez bilo čega. S Viktorijom nismo mogli pričati jer ona ne vidi i ne čuje, ali jesmo s njenim sinom Željkom, umirovljenim braniteljem Hrvatske vojske HV-a, koji je ogorčen raspletom događaja. - Normalnom čovjeku je teško zaključiti kakvi ljudi rade u kojekakvim povjerenstvima i centrima za socijalnu skrb i koliko se u tim institucijama uplelo nezakonitih radnji. Moja majka je jedno vrijeme primala 255 KM koji su joj bili dovoljni za lijekove i ostale namirnice koje sam joj ja donosio. Nakon toga kreće postupak revizije, povjerenstvo dolazi na kućnu adresu jer je moja majka nepokretna i daje pozitivno rješenje. S obzirom da sam ja uplatio prije toga 150 KM da povjerenstvo dođe na kućnu adresu, taj novac mi se trebao vratiti jer je rješenje bilo pozitivno, no do današnjeg dana ni ja niti moja majka taj novac nismo vidjeli. Nakon tog povjerenstva došla je još jedna koja joj je oduzela sva potrebna prava, ali s obzirom da sam ja njen skrbnik i svaki dan iz Imotskog, gdje živim, dolazim majci, mene nitko nije kontaktirao i upitno je pojavljivanje tog povjerenstva. U posljednjoj žalbi koju sam poslao 25. listopada, znači prije mjesec dana, naveo sam da pomoć za moju majku ne bi bila problem, da imam pet tisuća maraka za “podmazati” ljude u povjerenstvima. Sada majka živi samo od socijalne pomoći, ali to nije dovoljno i ja se uključujem u pomoć, iako sam otac petero djece, a žena mi je nezaposlena. Tomas je svjestan da njegova majka nije jedini slučaj ovakvog zanemarivanja institucija. - Znam da više ljudi planira pokrenuti tužbe protiv određenih ljudi koji sjede u raznim institucijama i centrima za socijalnu skrb, a pojedine krasi korumpiranost i vjerujte mi da će sve to izaći na vidjelo. Ovdje se ne radi samo o mojoj majci nego o brojnim drugim majkama, očevima, sinovima i kćerima koji su obespravljeni i kojima se čini šteta zbog toga što je netko moćniji pa on može dobiti što želi. Ta politika mora postati prošlost, a kao branitelj istaknut ću da sam se ja borio za Hrvate koji će cijeniti pravdu i poštenje, a ako od toga neće biti ništa pravne institucije će, vjerujem, odraditi svoj posao, kazao nam je Željko Tomas.
BiH je zemlja apsurda po mnogočemu, a naročito prednjače nejasna financijska izdvajanja za bilo koju populaciju. Viktorija Tomas iz Drinovaca, starica od 82 godine, nije ni slutila da će u samo pet godina, od stopostotnog invalida, postati potpuno zdrava, iako je njeno zdravstveno stanje svake godine sve gore. Naime, povjerenstvo joj nije odmah ustanovilo ozdravljenje, već je njenu invalidnost smanjilo na 70 posto tako da starica može ostati bez bilo čega. S Viktorijom nismo mogli pričati jer ona ne vidi i ne čuje, ali jesmo s njenim sinom Željkom, umirovljenim braniteljem Hrvatske vojske HV-a, koji je ogorčen raspletom događaja.
- Normalnom čovjeku je teško zaključiti kakvi ljudi rade u kojekakvim povjerenstvima i centrima za socijalnu skrb i koliko se u tim institucijama uplelo nezakonitih radnji. Moja majka je jedno vrijeme primala 255 KM koji su joj bili dovoljni za lijekove i ostale namirnice koje sam joj ja donosio. Nakon toga kreće postupak revizije, povjerenstvo dolazi na kućnu adresu jer je moja majka nepokretna i daje pozitivno rješenje. S obzirom da sam ja uplatio prije toga 150 KM da povjerenstvo dođe na kućnu adresu, taj novac mi se trebao vratiti jer je rješenje bilo pozitivno, no do današnjeg dana ni ja niti moja majka taj novac nismo vidjeli. Nakon tog povjerenstva došla je još jedna koja joj je oduzela sva potrebna prava, ali s obzirom da sam ja njen skrbnik i svaki dan iz Imotskog, gdje živim, dolazim majci, mene nitko nije kontaktirao i upitno je pojavljivanje tog povjerenstva. U posljednjoj žalbi koju sam poslao 25. listopada, znači prije mjesec dana, naveo sam da pomoć za moju majku ne bi bila problem, da imam pet tisuća maraka za “podmazati” ljude u povjerenstvima. Sada majka živi samo od socijalne pomoći, ali to nije dovoljno i ja se uključujem u pomoć, iako sam otac petero djece, a žena mi je nezaposlena. Tomas je svjestan da njegova majka nije jedini slučaj ovakvog zanemarivanja institucija.
- Znam da više ljudi planira pokrenuti tužbe protiv određenih ljudi koji sjede u raznim institucijama i centrima za socijalnu skrb, a pojedine krasi korumpiranost i vjerujte mi da će sve to izaći na vidjelo. Ovdje se ne radi samo o mojoj majci nego o brojnim drugim majkama, očevima, sinovima i kćerima koji su obespravljeni i kojima se čini šteta zbog toga što je netko moćniji pa on može dobiti što želi. Ta politika mora postati prošlost, a kao branitelj istaknut ću da sam se ja borio za Hrvate koji će cijeniti pravdu i poštenje, a ako od toga neće biti ništa pravne institucije će, vjerujem, odraditi svoj posao, kazao nam je Željko Tomas.
Motike u ruke i sve im porazbijati