Najnovija knjiga pape Benedikta XVI. “Djetinjstvo Isusovo” izazvala je veliko zanimanje javnosti. Ponajprije onaj dio koji govori o netočnom datumu Isusova rođenja, što bi moglo značiti i svojevrsnu korekciju računanja vremena poznatu kao prije i poslije Krista.
– Popis je izvršen u vrijeme kralja Heroda Velikoga, ali on je umro već 4. godine pr. Kr. Početak našega računanja vremena, utvrđivanje Isusova rođenja, potječe od monaha Dionizija Maloga (lat. Dionysius Exiguus, † oko 550.) koji je u svojim računanjima očito napravio pogrešku od nekoliko godina. Dakle, povijesni datum Isusova rođenja treba staviti nekoliko godina ranije – piše papa u svojoj najnovijoj knjizi, koju je na hrvatskom jeziku objavio Verbum.
Velike sporove izazivaju dva druga podatka, piše Jospeh Ratzinger i nastavlja: “Po Josipu Flaviju, kojemu poglavito dugujemo poznavanje židovske povijesti Isusova vremena, popis stanovništva napravljen je 6. godine poslije Krista pod namjesnikom Kvirinijem i doveo je - budući da se pritom u konačnici radilo o novcu – do ustanka Jude Galilejca (usp. Dj 5,37). Osim toga, Kvirinije je tek u to vrijeme djelovao u sirijsko-židovskome području, a ne prije. No, ovi su podaci također nesigurni; u svakom slučaju, postoje naznake da je Kvirinije po carskome nalogu djelovao u Siriji već oko 9. pr. Kr. Stoga su posve uvjerljive smjernice raznih učenjaka, primjerice Aloisa Stögera, da se popis stanovništva u ondašnjim uvjetima odvijao sporo i da je trajao godinama. Uostalom, sastojao se od dvije etape: prvo od popisivanja svega vlasništva nad zemljištem i nekretninama i potom – u drugome krugu – od utvrđivanja poreznih iznosa koje je stvarno trebalo platiti”.
Sporna dva podatka
– Slijedom toga, prva je etapa izvršena u vrijeme Isusova rođenja; druga, koja je za narod bila mnogo potresnija, izazvala je ustanak. Konačni su prigovori bili da za takvo prikupljanje poreza ne bi bilo potrebno da svatko putuje u svoj grad (usp. Lk 2,3). No, mi znamo iz raznih izvora da su se oni kojih se to ticalo morali pojaviti ondje gdje su imali zemljišni posjed. Slijedom toga smijemo pretpostaviti da je Josip iz Davidove kuće raspolagao zemljišnim posjedom u Betlehemu tako da je za ubiranje poreza morao ići onamo – piše u najnovijoj knjizi Papa, dodajući kako će se o mnogim pojedinostima uvijek moći raspravljati.
– Ostaje teško prodrijeti u svakodnevicu organizma kakvo je Rimsko Carstvo koje je toliko udaljeno od nas i toliko složeno. Ali bitni sadržaji događaja o kojima izvješćuje Luka ostaju unatoč svemu povijesno vjerodostojni: Luka je naumio pisati, kako kaže u proslovu Evanđelja, pošto je »sve, od početka, pomno ispitao« (1,3). To je očito učinio sredstvima koja su mu stajala na raspolaganju. On je ipak bio bliži izvorima i događajima nego što mi to možemo tvrditi za sebe, unatoč svoj našoj povijesnoj učenosti – piše Papa, dodajući kako je ipak Isus rođen u vrijeme koje se može točno odrediti, nije riječ o mitu.
Nije mit
– O početku Isusova javnoga djelovanja Luka donosi iscrpan i točan vremenski nadnevak ovoga povijesnog trenutka: 15. godina vladanja cara Tiberija; k tomu se spominju i rimski namjesnik one godine i tetrarsi Galileje, Itureje, Trahonitide i Abilene, kao i veliki svećenici (usp. Lk 3,1s). Isus nije rođen i nije se pojavio u javnosti u neodređenomu vremenu kao u mitu. On pripada vremenu koje se točno može datirati i zemljopisnome prostoru koji se točno može označiti: univerzalno i konkretno međusobno se dodiruju. U njemu je Logos, stvarateljski Smisao svih stvari, ušao u svijet. Vječni Logos postao je čovjekom, a tomu pripada kontekst mjesta i vremena. Uz ovu je konkretnu stvarnost vezana vjera, iako se na temelju uskrsnuća nadilazi vremenski i zemljopisni prostor, a Gospodinov odlazak ispred učenika u Galileju uvodi u otvorenu širinu čitava čovječanstva – tumači Ratzinger u najnovijem bestseleru.
>>Nova knjiga pape Benedikta XVI. o Isusu
Preuzeto sa www.vecernji.hr