Škrta zraka sunca, koja se u popodnevnim satima probila kroz minijaturno okno derutne podrumske prostorije, pokazala je cijeli užas. Malo dalje od drvenih pregrada koje su služile kao jasle za stoku, sunčeva je zraka osvijetila uništenu prljavu sivozelenu spužvu položenu na ostatke slame i sijena, a čije su rubove dobrano nagrizli štakori. Metar dalje, uz crveni opekom izidani zid, prislonjena je tanka drvena oplata, koja je po svojim konfiguracijama podsjećala na neku vrstu improviziranog ležaja. Iznad njega, na crvotočinom načetoj drvenoj letvi, visi prljavi madrac, iz kojeg se širi nesnosan smrad pomiješan s vlagom koja je u njega ušla, nakon posljednjih jakih svibanjskih kiša. Ovako je otprilike izgledalo prenoćište, ili spavaća soba u kojoj je od 2004. godine, nakon stalnog fizičkog i psihičkog šikaniranja, spavala Njemica Bettina Seigner (19) čija strašna sudbina, koja ju je zadesila u Karavlasima, selu u blizini Kalesije, puni novinske stupce najvećeg broja visokotiražnih svjetskih časopisa.
Priča o nesretnoj Bettini Siegner ne bi bila nikad možda ni otkrivena da nije bilo hrabrosti susjeda Seada Makalića. Za medijsku prezentaciju stravične priče, koja je šokirala cijeli moderni svijet, prvi su se pobrinuli novinari s internetske stranice “bportal.ba”. U potresnoj izjavi, koja je u posjedu bportala, datoj nakon što je izbavljena od Marinkovića, Bettina Siegner opisala je što je sve proživljavala u Karavlasima. “Živjela sam u Njemačkoj i onda sam došla u Austriju, gdje me dovela moja majka Christina. Dovela me Milenkovoj sestri Ruži i tu sam bila dva dana, a zatim sam s majkom došla u Bosnu. Nisam imala svoju putovnicu, nego sam bila na majčinoj. Kada sam s majkom došla kod Milenka u Gojčin kod Kalesije u BiH, imala sam 11 godina. Moja majka je rekla da nisam dobra u školi, da nemamo hrane i da jedemo hranu iz kontejnera, pa me zbog toga dovela u BiH”. “Milenko i njegova žena Slavica (Slavojka) i kći Monika su sa mnom dobro postupali prvih nekoliko godina, ali od početka sam morala raditi teške poslove. Kada mi je bilo 15-16 godina tada su me gurnuli na stranu i počeli su me tući. Nisu mi davali jesti i tjerali su me da radim najteže fizičke poslove... Monika koja je starija od mene, najviše me je tukla. Tukla me kaišem, udarala me velikim štapom, željeznom šipkom… Ne znam zašto, ja nisam ništa skrivila... Nisam dobivala ništa za jelo i stalno sam bila gladna. Uzimala sam ono što je jeo pas i zbog toga me Monika istukla štapom po leđima. Oni su imali dovoljno hrane i jeli su što su željeli, a meni nisu davali da jedem, pa sam zato i uzela pseću hranu” ispričala je Bettina. Jednom prigodom držali su me sedam dana bez hrane, i ja sam kod Milenka iz kuće ukrala komad domaćeg kruha i malo mesa, pa sam se sakrila u šumu da to pojedem. Međutim, Milenko je to otkrio i on i Monika su me držali dok me je Darko (sin Milenkovog brata Zorana), udarao i upaljačem grijao nož kojim me je pržio po ruci i po licu... Kada je Zoran dolazio u posjet kod Milenka, jednom prigodom je bio pijan pa je mojom glavom udarao o zid, a i Monika me je često udarala po glavi, zbog toga imam ožiljke. Monika me je najviše tukla po leđima, a i Darko kada je bio tu...Slavica me tukla kablom za struju. Slavica i Milenko su mi rekli da ako budem puno pričala i ako policiji priznam što su mi radili, da će me naći u Njemačkoj i ubiti”, ispričala je tužiteljima Bettina strašnu ispovijest. Pojedini članovi obitelji Marinković, kazala je, bili su dobri prema njoj i davali su joj hranu, ali samo ako Milenko, Slavojka, Monika i Darko nisu bili u blizini. “Ja sam svojoj mami (Christini) rekla da me vodi iz BiH, i rekla sam joj što sa mnom rade. Ona je rekla da će vidjeti da mi izvadi putovnicu i da me vodi sa sobom. To je bilo 2008. godine. Rekla je da ja moram potpisati za putovnicu. Majka mi nikad nije davala novac, nego je Milenku ostavljala novac za mene, pošto se on ‘brinuo o meni i davao mi hranu’. Kada sam rekla mami da ja ne dobivam hranu i da sam gladna, rekla je da će razgovarati s Milenkom. Ali ništa nije uradila, rekla je da su joj ruke vezane. Skrivala se od policije u Kalesiji, zato što su joj Slavica i Milenko rekli da će je, ako je nađu, odvesti u zatvor”. Skrivali su je jedno vrijeme, onda je to radila sama. Krila se u šumi, pa su je znali sakriti u staroj šupi, ili u štali sa sijenom.