Sporazum koji su potpisali čelnici dva HDZ-a u Bosni i Hercegovini pozdravio je najveći broj Hrvata kojima su u prvome planu interesi naroda, dok je istodobno zanemarivo mali broj onih koji se nisu uspjeli pronaći u ovome početnom političkom kombiniranju, i to doživjeli osobnim porazom.
Hrvati spona
Na sporazum Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine i HDZ-a 1990. iznimno su pozitivno reagirali u međunarodnim krugovima, od najutjecajnijih zemalja svijeta koje kreiraju političku mapu ovih prostora, do tradicionalno sklonih Zagreba, Berlina i Vatikana.
Kako doznaje Večernjak, čelnicima dviju stranaka, ali i stranačkim dužnosnicima čestitano je ‘na iznimnoj doraslosti’ trenutku zbog važnosti procesa ustavnih promjena koji se očekuju odmah nakon implementacije izbornih rezultata, a kojim bi međunarodna zajednica trebala zatvoriti poglavlje zvano Bosna i Hercegovina.
Upravo se od hrvatskih predstavnika očekuje da budu, ne smetnja cijelome procesu, kako su se obično nakratno premoštavali problemi između Sarajeva i Banje Luke, nego da budu korektiv koji će uspjeti približiti obje strane za pregovarački stol.
Čoviću i Ljubiću također je poručeno da oko zajedničkog nastupa okupe najveći mogući broj hrvatskih političkih snaga čime bi pokazali složnost hrvatske zajednice čije su i manje podjele vješto zlorabili Sarajevo i Banja Luka, a što je bilo najočitije u vrijeme Petritschevih ustavnih promjena te posljednjem četverogodišnjem prakticiranju vlasti tijekom kojega su hrvatske stranke uništile nekoliko institucija, više doveli pred slom, te prodali na desetke pozicija u vlasti.
Otklonjene prijevare
Novim podjelama i pristajanjem na prije izbora dogovorene štetne koalicije prijetila je nova izdaja koja bi imale trajniji učinak sakaćenja naroda od sviju do sada.
Posljednjim dogovorom, za koji se očekuje da će dobiti i veću potporu, sada je postalo jasno da se bez hrvatskog političkog bloka više apsolutno ne može zamisliti vlast, ali niti kreirati ustavne promjene u zemlji. Dva HDZ-a, uz HSP BiH, koji je izrazio rezerve prema sporazumu dvije stranke, apsolutno su sada u poziciji držati ključeve uspostave vlasti i samo se matematičkim, neprincipijelnim koalicijama koje gura dio sarajevske politike može eventualno uspostaviti vlast u Federaciji bez Hrvata, ali apsolutno ne u županijama ili pak na razini države.
To potvrđuju brojke o izaslanicima koji će se birati u županijskim skupštinama za federalni Dom naroda. Tamo će hrvatski klub imati apsolutnu većinu s najmanje 11 zastupnika i moći blokirati svaku odluku u federalnom Parlamentu, a u državnome Domu naroda imati presudnu većinu za potporu ili osporavanje ustavnih promjena.
Nasuprot tome se nastojala stvoriti koalicija koja bi jedino oslabila hrvatski klub koji bi bio podložan ucjenama i raznim vrstama pritiska. Upravo takav scenarij nije spreman poduprijeti najveći dio međunarodne zajednice, a nemali dio stranih diplomata se razočarao stajalištem dijela sarajevske politike koja bi vlast krojila samo po osobnoj mjeri bez spremnosti za bilo kakav dijalog.
Sarajevo problem
U ovome slučaju, svjesno ili ne, dio sarajevskih političara su postali veći problem od ‘sugovornika’ u Banjoj Luci za uspostavu vlasti u zajedničkim institucijama na razini države.
U međuvremenu su se u posredovanje oko rješenja ovoga problema uključili i vrlo visoki međunarodni autoriteti u Washingtonu, Berlinu, Moskvi, Bruxellesu, koji su ukazali na potrebni pravac djelovanja u Bosni i Hercegovini kako ne bi sljedeće četiri godine bila poligon za otvaranje novih sukoba.
Umjesto da HDZ pokuša naći partnere koji će podržati ustavne promjene u cilju ispravljanja nepravdi prema Hrvatima , oni se bave trivijalnim stvarima , i zbog te činjenice ne vjerujem u neki veliki uspjeh Čovićeve misije .