Nakon osam mjeseci predsjedanja Predsjedništvom BiH, Nebojša Radmanović jučer je tu dužnost, sukladno sustavu rotacije, predao Željku Komšiću. Upravo jučer smo razgovarali s Radmanovićem i rezimirali učinke državnog Predsjedništva za vrijeme njegova predsjedanja, ali i potražili odgovore na neka od aktualnih političkih pitanja u zemlji.
Kako ocjenjujete ovih prvih osam mjeseci mandata Predsjedništva BiH? Stječe se dojam da je početno jedinstvo u djelovanju vas trojice članova Predsjedništva prilično narušeno u posljednje vrijeme.
Da, taj dojam je ispravan. Naše djelovanje na početku je optimistično djelovalo ne samo u BiH nego i u međunarodnoj zajednici. Drugi dan nakon inauguracije imali smo usuglašen stav o nastupu u Vijeću sigurnosti UN-a. Sva trojica smo se trudila da tako nastavimo raditi sve do onog trenutka kada se nije ozbiljnije počelo razgovarati o kandidatu za predsjedatelja Vijeća ministara. Naravno da je bilo i drugih nesporazuma, kao što će ih biti i ubuduće, ali oni se rješavaju. Suština priče je nedogovaranje političkih lidera o Vijeću ministara i prenošenje tog problema u Predsjedništvo. Tada su i došle do izražaja sve razlike koje postoje u političkom konceptu BiH. Vjerujem u potrebu ravnopravnosti svih konstitutivnih naroda i dogovora na temelju toga, jer samo tako BiH može funkcionirati.
Što je, po Vama, obilježilo ovih prvih osam mjeseci rada Predsjedništva BiH?
To je prvenstveno naša bitka iz Predsjedništva za ostvarivanje onoga što smo zacrtali kao vanjskopolitički cilj, a to je razvoj dobrosusjedskih odnosa. Mislim da smo u tome i uspjeli i ja sam kao predsjedatelj vodio izaslanstvo u Hrvatsku i Sloveniju, imali smo neke trilateralne i multilateralne susrete, predsjednik Srbije nam je dolazio u posjet. S druge strane, na međunarodnom planu smo imali značajan interes EU za BiH. Ono što jeste bio problem i u ovom razdoblju su unutarnji politički problemi kojima se Predsjedništvo treba baviti. Tu prvenstveno mislim na izbor Vijeća ministara i proračun. Tu su došle do izražaja razlike i preglasavanje, čime se nitko ne bi mogao pohvaliti. Međutim, ne vidim da bi se to moglo promijeniti u skorijoj budućnosti.
Kontakti sa susjedima na najvišoj razini su bili intenzivni. Međutim, pitanje je kakvi su zapravo konkretni rezultati tih susreta? Vidite li Vi relaksaciju u odnosima BiH sa susjednim zemljama?
Vidim i mislim da se stalno primijeti to poboljšanje u odnosima. Evo, sada smo s predsjednikom Borisom Tadićem dogovorili da intenzivno krenemo u rješavanje pitanja međudržavne granice i još nekih otvorenih pitanja, kao što je korištenje rijeke Drine. U Zagrebu smo od predsjednika Ive Josipovića i premijerke Jadranke Kosor dobili uvjeravanja da, usprkos tomu što nije riješeno pitanje granice, Hrvatska neće praviti probleme BiH kakve su Hrvatskoj pravili neki njezini susjedi i da će nam pomoći na putu prema EU. Crnu Goru ne treba posebno ni spominjati, jer mi s Podgoricom nemamo otvorenih pitanja. Dakle, stvari idu naprijed, a ima li još nešto što u ovom trenutku ne prepoznajemo, drugo je pitanje.
Što trebaju biti prioriteti Predsjedništva BiH u sljedećem razdoblju? Jeste li razgovarali o tome s kolegama u Predsjedništvu?
Mora se nastaviti ono što je ustavna nadležnost i već definirani prioriteti. Prije svega su to vanjska politika i oružane snage. Kada je u pitanju vanjska politika, nastavljamo dobrosusjedske odnose dvodnevnim sastankom s predsjednikom Josipovićem na Brijunima. Moramo usklađeno nastupati kada je u pitanju integracija u EU, pokušati sugerirati pravosuđu brže rješavanje pitanja vezanih uz razne optužnice, zbog čega se problem prenosi i na političku scenu. Na unutarnjem planu prioritet je svakako konačno imenovanje predsjedatelja Vijeća ministara.
Mnogo polemika na ovim prostorima izazvao je pojačani angažman Turske na Balkanu, a posebno izjave njihovih dužnosnika koje pokazuju određene aspiracije prema BiH.
Sve češće čujemo takve izjave. Ona poslijeizborna premijera Erdogana nije prva. Ja sam prije neke dvije godine reagirao kada je turski ministar vanjskih poslova izjavio da je cilj njihove vanjske politike obnova otomanskog Balkana. Mi ne možemo reći da Turska nema pravo na takve stavove. Oni kao velika svjetska sila imaju pravo na svoje vanjskopolitičke ciljeve koji su očito imperijalni i odnose se i na Balkan. Međutim, naše je pravo da ustanemo protiv toga i kažemo da se ne slažemo s tim. Moramo voditi računa o tome da dio bh. javnosti, prvenstveno bošnjačke nacionalnosti, uključujući i političare, nije digao glas protiv takvih stavova iz Ankare, što asocira da su im takve poruke čak i drage. Ako Turska dolazi s investicijama u BiH, bez obzira u koji njezin dio, onda je to dobro. Međutim, moram reći da ne vidim te investicije, izuzev prevelike priče političara da vode računa o BiH.
BiH je devet mjeseci bez dogovora o izvršnoj vlasti na državnoj razini. Može li se očekivati politički dogovor o tome i hoće li Predsjedništvo izlaziti s imenom novog mandatara?
Treba pričekati ovih nekoliko dana do drugog kruga glasovanja o kandidaturi Slave Kukića u Parlamentu BiH. Izvjesno je kakav će biti rezultat tog izjašnjavanja, ali treba pričekati da se i to obavi. Nakon toga Predsjedništvo ima zakonsku obvezu izreći ponovno svoje mišljenje. No, moramo vidjeti mora li se ta zakonska obveza obaviti baš na ovakav način, jer možemo doći u poziciju da izvrgnemo ruglu Predsjedništvo i sve što radimo oko toga. Važnije bi bilo da se lideri političkih stranaka dogovore. Ja sam pesimist oko toga, različite su koncepcije i niti jedna nema šansu osigurati parlamentarnu većinu. Izlaz je da lideri stranaka koje imaju apsolutnu većinu u Parlamentu, ali i potporu većine pripadnika konstitutivnih naroda, sjednu za stol i dogovore se.
Proteklih dana se mnogo govori o zaokretu američke politike prema BiH i njihovim razočaranjem politikom i potezima koje povlači SDP. Vidite li Vi taj zaokret i vjerujete li da bi to mogao biti ključni događaj za formiranje vlasti?
Ne primjećujem zaokret sada. Ja sam zaokret primijetio onoga trenutka kada se američki veleposlanik složio s odlukom visokog predstavnika da neustavno i potpuno izvan svojih ovlasti i mandata, poništi odluke Središnjeg izbornog povjerenstva BiH. Za mene je to bio zaokret u američkoj politici, jer se SAD sve dotada zalagao za demokratski pristup i ravnopravnost svih naroda. Ovdje se u praksi pokazalo da se nisu držali takve politike. Ako bi se sada vratili na pravi put i kazali da su protiv antidemokratskih mjera visokog predstavnika, onda bi to uistinu bio novi zaokret. Činjenica je da se s vremena na vrijeme osjećala ta prevelika potpora lideru SDP-a, Zlatku Lagumdžiji, koji u posljednje vrijeme radi stvari koje nisu dobre za BiH i SAD kao tvorac Daytonskog sporazuma to ne bi trebao podržavati.
Ovaj intervju će biti objavljen na dan obilježavanja još jedne obljetnice genocida u Srebrenici. U BiH se i dalje različito gleda na ovaj, ali i sve druge događaje iz rata. Možemo li u BiH konačno doći u situaciju da barem prema počinjenim ratnim zločinima imamo jedinstven stav?
Bilo bi dobro da smo već došli do toga da imamo približno iste stavove o tome. Neosporno je da su u proteklom ratu učinjeni ratni zločini na svim stranama i da svi koji su ih počinili trebaju biti osuđeni. Izdizanje jednog ili drugog zločina stvara probleme i situaciju u kojoj imamo oprečne stavove. Moramo se dogovoriti o osudi svih zločina, a onda će biti lakše ulaziti i u detalje oko toga.