BiH nema budućnosti bez jednake pozicije Hrvata s druga dva naroda

Državne, entitetske i županijske vlade uglavnom čekaju uspostavu novih vlasti, tako da su sve druge teme stavljene u drugi plan. Zamjenik ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Vilim Primorac u intervjuu za Večernji list izjavio je kako smatra da prijelazno vrijeme ne bi smjelo biti alibi za nerad, posebice zato što je izvjesno da će vrlo slična koalicija činiti i buduću vlast.

Kako gledate na trenutačnu gospodarsku situaciju kada je u prvom planu formiranje vlasti na svim razinama u BiH?

Ovo razdoblje karakteriziraju kontinuirane aktivnosti na formiranju vlasti na svim razinama u BiH, a gospodarstvo je u drugom planu što se tiče medijskog eksponiranja. Gospodarski oporavak je trajna kategorija koja treba biti glavna zadaća bilo koje vlasti. Oporavkom gospodarstva stabilizirat će se i mnogi drugi sektori, što će u konačnici dovesti do poboljšanja životnog standarda u BiH. Trenutačno političko ozračje umnogome koči dinamičniji oporavak gospodarstva u BiH.

Stvara se dojam da su gospodarske aktivnosti usporene još od vremena predizborne kampanje?

Ciklični događaji, kao što su opći ili lokalni izbori, poznata su kategorija. U našoj zemlji su ti procesi još interesantniji jer treba usuglasiti pojedine stavove koji su u startu osuđeni ili da ne uspiju ili da se provode jako usporeno. Zahvaljujući ne samo tim čimbenicima, gospodarstvo najviše osjeća političko nesuglasje i nailazi na niz poteškoća koje je teško riješiti u ovakvom specifičnom i u svijetu jedinstvenom ustroju zemlje.

Koliko je potrošeno prilika u posljednje četiri godine za provedbu reformi na putu k EU integracijama?

Proces reformi na putu k EU integracijama je sveobuhvatan i obuhvaća sve sfere i oblasti života. Evidentno je da je u mnogim oblastima ovaj proces usporen ili je u potpunom zastoju. Razlozi za to su brojni, od trenutnih političkih okolnosti u kojima se ovaj proces odvija pa do negativnih učinaka svjetske ekonomske krize. Međutim, u dijelu tog procesa koji je u nadležnosti MVTEO-a i koji, kao što je poznato, obuhvaća oblast trgovinskih odnosa sa zemljama EU-a, može se kazati da se proces reformi ipak odvija određenom dinamikom, koja nije onakva kakvu bismo željeli, ali ponavljam mnogi čimbenici utječu na tu dinamiku i ona je za sada takva kakva jest. Iskreno vjerujem da će nakon formiranja vlasti dinamika biti ubrzana i otklonjene nesuglasice oko pitanja koja koče proces približavanja.

Dokle se stiglo s pregovorima oko prijma u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) i kada možemo očekivati punopravno članstvo u toj organizaciji?

Pristupanje WTO-u općenito predstavlja jedan vrlo složen i kompleksan proces, koji kao što je poznato obuhvaća više oblasti u kojima se vode pregovori. Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, ovaj proces je dodatno usložnjen i otežan iz više razloga, od kojih neki predstavljaju specifičnost samo Bosne i Hercegovine, a neki zemalja regije (BiH, Srbija i Crna Gora) ili svih preostalih zemalja u procesu pristupanja. Problemi s kojima se suočava Bosna i Hercegovina na putu okončanja pregovora za članstvo u WTO-u mogu se sistematizirati u dvije skupine. Jedan dio problema proistječe iz samog funkcioniranja sustava Svjetske trgovinske organizacije. Tu prije svega mislimo na činjenicu da se od preostalih nekoliko zemalja koje su izvan WTO sustava, a od kojih samo Rusija predstavlja potencijalno značajno tržište, traže sve veći ustupci kao cijena stjecanja punopravnog članstva u ovoj međunarodnoj organizaciji, kako u pogledu snižavanja MFN carinskih stopa u primjeni stupnja otvorenosti tržišta usluga tako i u pogledu liberalizacije postojećeg zakonodavstva. Druga skupina problema proizlazi iz odnosa BiH i EU-a. Kao zemlja koja je kroz proces stabilizacije i pristupanja stupila u ugovorni odnos EU i kao potencijalna članica EU, BiH ima obvezu konačne rezultate svojih WTO pristupnih pregovora usuglasiti s pozicijom koju EU ima prema trećim zemljama u okviru WTO sustava. U tom smislu BiH nije u mogućnosti da u okviru WTO pregovora daje ustupke, npr. u pogledu visine carinske zaštite koja je na snazi u EU kao ni da otvara određene sektore usluga kojima zemlje članice EU zadržavaju određena ograničenja. To su osnovni razlozi zbog kojih su pregovori neplanirano produljeni i zbog kojih prethodno iznesene procjene o završetku pregovora sa WTO nisu ispunjene.

Koje mjere bismo trebali poduzimati kako bi se ubrzao oporavak gospodarstva?

Izdvojio bih dva prioriteta bržeg oporavka gospodarstva. Prvi i glavni razlog je skupo, nefunkcionalno i neučinkovito državno ustrojstvo, a drugi je tehničke prirode i usko je povezan za ovaj prije nevedeni politički problem. Kao primjer navest ću jedan u nizu problema s kojima se susrećemo, a to je brzo aktiviranje već odobrenih kreditnih sredstava. Nedostatke proračunskih sredstava treba nadomjestiti racionalizacijom administrativnog aparata.

Očito aludirate na korjenite promjene u ustrojstvu države?

Očito je da imamo u svijetu jedinstven ustroj zemlje koji je kroz ovih desetljeće i pol pokazao više slabosti nego ijedan do sada. Temeljitom i racionalnijom organizacijom države otvorit će se perspektive za sve narode i građane u BiH. Sasvim novi ustav BiH donijet će boljitak svima u BiH.

Kako bi, po Vama, trebala izgledati buduća BiH?

Sada je pravo vrijeme da se otvori široka rasprava oko tog pitanja. Više puta je ponavljano kako je sadašnja situacija kočnica za uključivanje BiH u europske i svjetske trendove. Uveliko zaostajemo za zemljama regije, a zadržavanje ovakvog stanja onemogućit ćemo perspektivni razvoj kako nas, tako i sljedećih generacija. Zagovornici statusa quo u BiH nisu svjesni ili pak ne misle dobro ovoj državi. Novi ustroj će otvoriti svijetlu perspektivu ove države.

U posljednje vrijeme često spominjani novi ustroj BiH je, od pojedinih političkih elita, u startu osuđivan bez da se pristupilo studioznoj analizi predloženog. Naime, jedini istinski i transparentan prijedlog nove reorganizacije BiH je dolazio od stranaka s hrvatskim predznakom. Evidentno je kako se unutar BiH radi o tzv. sukobu nacionalne i „građanske“ opcije. Postavlja se pitanje koliko je „građanska“ opcija anacionalna, ali isto je činjenica kako nacionalnu opciju čine građani, pripadnici određenog naroda. BiH jeste tronacionalna država tri konstitutivna naroda i njenih građana, prema tome mora se naći kompromis između ove dvije opcije i riješiti dosadašnje nesuglasice.

Možete li pojasniti ove gore navedene stavove?

Ako se jedan konstitutivan narod tako očigledno preglasava ili pak stavlja po strani kad su u pitanju vitalni interesi onda se postavlja pitanje kako dalje. Već dulje razdoblje se ukazuje na takvu poziciju hrvatskog naroda. Takav odnos spram jednog konstitutivnog naroda se treba temeljito redefinirati i samo na taj način će ova zemlja imati perspektivu. Više puta je ponavljano kako je BiH potreban novi ustroj koji bi omogućio ravnopravan tretman svih naroda, a i građana u njoj. Znakovito je da se u startu odbijaju svi konstruktivni prijedlozi koji dolaze s hrvatske strane, bez da se analizira prijedlog ili eventualno izađe s nekim drugim konkretnim prijedlogom.

Nedavno je potpisan sporazum između HDZ-a BiH i HDZ-a 1990! Što taj sporazum donosi Hrvatima u BiH?

Taj sporazum svakako treba pozdraviti i to je jedan od načina da se suprotstavi svim problemima s kojima se suočavamo u svakodnevnom životu. Sporazumom su definirani ciljevi političkog djelovanja kako bi se trenutačna situacija korjenito izmijenila. Potpisivanjem ovog sporazuma otvorena je mogućnost stvaranja svehrvatske koalicije u koju bi, pored HDZ-a BiH i HDZ-a 1990, ušle i druge stranke s hrvatskim predznakom. Na ovaj se način već stvorila većina koja ima snage ostvariti institucionalnu i svaku drugu ravnopravnost.

U tijeku su intenzivni pregovori oko formiranja vlasti u BiH. Tko će činiti parlamentarnu većinu u BiH i kada očekujete formiranje Vijeća ministara?

Uzimajući u obzir trenutačnu političku situaciju i do sada održane stranačke pregovore i razgovore, da se zaključiti kako je vrlo blizu formiranje parlamentarne većine, što bi značilo da će velike stranke sudjelovati i u formiranju Vijeća ministara. Ovakav način ustroja vlasti bio bi dovoljan i za dvotrećinsku većinu u Parlamentu BiH gdje bi se u idućoj godini trebale izglasovati ne samo ustavne promjene, kao prioritet, nego i donijeti nekolicinu ključnih odluka veoma bitnih za budućnost zemlje.