Nekadašnji ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac, koji je smijenjen na početku srpnja 1991. godine, tvrdi da je Goran Hadžić, jedini preostali zločinac kojeg traži Haag, uoči početka rata u Hrvatskoj bio ni manje ni više nego – mirotvorac! U razgovoru za Večernji list Boljkovac objašnjava kako se Hadžić od prijeratnog skladištara u VUPIK-ovu pogonu preko osobe koja je – tvrdi Boljkovac – surađivala s hrvatskim vlastima prometnuo u ratnog zločinca.
Često smo se sastajali
– On je, kao i još nekoliko njih sa srpske strane, a među kojima je bio i Borivoje Savić koji danas živi u Vukovaru kao slobodan čovjek, surađivao s hrvatskim vlastima i bio je zadužen za smirivanje situacije na terenu na svojoj strani. Zauzimao se za mirotvorno rješenje, odnosno bio je na strani onih koji nisu željeli da bude rata – kazao je Boljkovac, koji o tome govori i u svojoj knjizi “Istina mora izaći van...”.
Prvi ministar policije tvrdi da je Hadžić bio na brojnim sastancima, na kojima je bio i sam, a na kojima se dogovaralo mirno rješenje. Sastajali su se mnogo puta, u Vukovaru, Vinkovcima, u Obrovcu, u Bačkoj Palanki, a grupa od stotinjak ljudi sa srpske strane tražila je čak da ih se, jer su surađivali s hrvatskim vlastima, i stavi na platni popis Hrvatske, što je odbijeno.
– Sve se to događalo 1991. godine, do trenutka kada su zapravo Tuđman i Milošević odbacili mirno rješenje. Tada je ukinuta Hadžićeva linija i započeo je rat. Goran Hadžić tada je uhićen na Plitvicama gdje smo trebali održati sastanak, kao i njegovi suradnici. Tada je, zapravo bez razloga, pretučen, pa je smješten na bolničko liječenje na Rebro u Zagrebu. Tamo sam ga i posjetio. No kako zapravo nije bilo razloga da ga se drži zatočenim, vlasti su ga pustile – tvrdi Boljkovac. Dodaje da su nakon toga na obje strane ubijeni ljudi koji su se zauzimali za mirno rješenje. Među njima je, navodi, bio i tadašnji šef osječke policije Josip Reihl-Kir, kojeg on nije dao smijeniti.
Batine zbog pištolja
– To je istina i s njom se svi moramo suočiti. Ne ulazim u to što se poslije Goran Hadžić priklonio Miloševićevu režimu i po naređenju činio zločine. Zbog toga mora odgovarati pred sudom, ali je također istina da se 1991. zauzimao za mir, a ne rat, i to u suradnji s hrvatskim vlastima – dodao je Josip Boljkovac. U svojoj knjizi, pak, Boljkovac spominje i ulogu svog tadašnjeg zamjenika Slavka Degoricije: “Hadžić je od Degoricije čak dobio i službeni pištolj. Degoricija je bio uvjeren da je time svoje ‘pipke’ protegnuo u same vrhove srpskog pobunjeničkog osinjaka, što se ipak pokazalo zabludom”. Boljkovac opisuje i kako se Hadžić slučajno našao na Plitvicama, vraćajući se iz Obrovca, gdje se sastao u to vrijeme, tvrdi Boljkovac, posvađani vrh srpske pobune. “Zbog pištolja koji je Hadžić imao zaradio je i gadne batine. Bradati skladištar iz Pačetina kasnije se posebno trudio da sa sebe spere sumnju da je do pokolja u Borovu Selu doista bio u kontaktu s hrvatskim MUP-om. Svoj je iznenada probuđeni radikalizam dokazao i preuzimanjem mjesta predsjednika samoproglašene ‘Srpske Republike Krajine’”, piše Boljkovac o Hadžiću. Jedan od najbližih suradnika predsjednika Tuđmana Josip Manolić kaže pak kako ne zna mnogo o ulozi Gorana Hadžića. No i on tvrdi da je bio u nekoj vezi s hrvatskom policijom! – Hadžić je bio u vezi, to je točno, ali detalje ne znam – kaže Manolić.
Preuzeto sa www.vecernji.hr