Masu puta ponovljeno je kako BiH zastajkuje na Mapi puta. No, lideri nove parlamentarne većine uvjerili su Štefana Fuelea da će do ožujka ispuniti obveze iz Mape puta, što je preduvjet BiH za podnošenje kredibilnog zahtjeva za status kandidata za EU. Alternativa Mapi puta su neke stranputice, ali najavljuju velike snjegove pa će valjda te stranputice biti neprohodne. Jer zimske službe u BiH ne uspijevaju očistiti ni glavne putove. Samo s Mapom puta nije se igrati. Valjalo bi iskoristiti vrijeme do proljeća kad će bh. stranputice biti opet prohodne. Što treba imati na umu kad na proljeće, kako se najavljuje, bude upriličena konferencija o reformi Federacije. BiH ne smije i dalje biti naivna pa vjerovati kako je stara dama Europa ne može ostaviti iza vrata. Susjedi su sve bliže EU, a s BiH bi se moglo dogoditi kao s Mujom kad je stopirao za Zapad. Dok je tako stopirajući čekao da ga netko poveze prema Zapadu, zapadnu ga prolom oblaka i prava oluja. Nije mogao vidjeti ni prst pred okom, a onda se u svoj toj tami pojavi svjetlo automobila koje se lagano zaustavi. Mujo uskoči u auto, a onda ostane zaprepašten činjenicom da u njemu nema nikoga! No, auto opet polako krene, a Mujo se nastavi čudom čuditi. Odjednom pojavi se velika krivina, a Muju snađe prava panika. Nije mogao ni mrdnuti od straha, a onda se iz mrkle, olujne noći pojavi ruka koja uze upravljač i poče upravljati automobilom. Mujo u silnom šoku nekako iskoči iz automobila i počne panično trčati. Nakon bjesomučne trke iznenada ugleda gostionicu „Europa“ i sav sretan utrči u nju. Onako mokar, zadihan i preneražen dođe do šanka, naruči duplu šljivovicu i počne gostima pričati što mu se sve dogodilo. Ljudi su se snebivali, Mujo se nekako pribrao, a onda u gostionicu „Europa“ uđoše dva gosta. Jedan od njih ugleda Muju i reče drugom: - Ej, eno onoga što nam je uskočio u auto dok smo ga gurali! Ovakva BiH nije po mjeri EU, trebat će je redizajnirati. Bez rješavanja hrvatskog pitanja sva pitanje u BiH i dalje bit će otvorena. Pokušaji rješavanja hrvatskih potpitanja umjesto hrvatskog pitanja dovede čitavu BiH u pitanje. Bez rješavanja hrvatskog pitanja sva pitanja u Bosni i Hercegovini i dalje bit će otvorena, a onda BiH može zatvoriti radnju. Valjda će to shvatiti svi oni koji BiH žele dobro. Može se UO Vijeća za provedbu mira (PIC-a) sastajati milijun puta, ali ovako strukturirana BiH koju dva entiteta ni malo ne otvaraju u struku drži vodu dok međunarodni majstori odu. Slučajevi kao što je Sejdić-Finci neće biti nimalo slučajni, a BiH će biti država slučaj ukoliko se ne uredi po mjeri njezinih naroda i građana. A kako se to radi, piše u svakom ozbiljnijem udžbeniku o teoriji države i prava, knjigama o parlamentarnoj demokraciji, člancima o konsocijaciji, ustavima višenacionalnih država u modernom svijetu. Pa onda neće biti moguća blokada rada Vlade, predmeti kao što su Sejdić-Finci, problemi oko Statuta grada Mostara… Kakva je to zaštita prava jednog naroda ako je od 17 njegovih predstavnika u Domu naroda dovoljna samo njih trećina (ako treba i manje) da odlučuju o sudbini svih svojih sunarodnjaka?! Kome je to stalo da narodi odumru prije države? Ili čemu služi neki sud ako gotovo ni o čemu ne može donijeti svoj sud? A presuđuje tko ne smije. Pa nam se svatko smije. U daytonskom braku događaju se zgode slične onoj na sudu između Muje i Fate.
- Mujo je prodao naše kuhinjsko posuđe te svu lovu zapio i prokockao – požali se Fata. - Istina je, ali ona je to da sam prodao kuhinjsko posuđe primijetila tek nakon tri tjedna – uzraća Mujo. A puno toga nejestivoga kuha se u bosanskom loncu, a ključa i u hercegovačkom rakijskom kotlu. Susjedi bi trebali pomoći, a sve sliči na slučaj kad su pitali jednog klinca pomaže li mu otac oko rješavanja domaćih zadaća, a oni im odgovori: - Ne više, ona zadnja jedinica totalno ga je slomila!