Bošnjačka politika je kriva što nema Vijeća ministara

Posljednji susret šest političkih čelnika zastao je tamo gdje i prethodni, na borbi za hrvatske pozicije i pokušaju da bošnjačke stranke zauzmu jedan dio ovoga prostora. Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović je, unatoč svemu, optimist najavljujući i rekonstrukciju vlasti u Federaciji.

Jesu li Hrvati krivci što je propao još jedan pokušaj dogovora?

Imam osjećaj da je ovoga puta svima jasno tko je krivac i da ne može uspjeti podvala Zlatka Lagumdžije da prozove HDZ-ove za bilo kakve neuspjehe razgovora. Istina, mi smo ovoga puta razgovore koncipirali tako da smo bili svjesni gabarita. Pokazalo se vrlo jasno da SDP, ali i SDA koja prati tu politiku, po svaku cijenu želi izbjeći sudjelovanje u vlasti, ali da pri tome optuži nekoga drugog.

Zašto bi njima bilo stalo do toga?

Jedno vrijeme su to pokušavali sa SNSD-om, ali kada su shvatili da se to može napraviti, krenuo je udar na HDZ, mene osobno ili zajedno hrvatski blok kako bi realizirali svoj projekt. A projekt nije jednostavno za razumjeti zbog čega ova igra traje jako dugo. Strateški je jako dobro postavljena, a s druge strane ima evidentno snažnu potporu izvana.

Čiju?

Lagumdžija je od prvoga dana najavio praviti zapadnu Njemačku i čovjek skoro bez zaustavljanja pokušava dovršiti ono što nitko nije uspio provesti kroz povijest, barem na političkome planu, pokoriti Hrvate središnje Bosne, odnosno Posavine i Hercegovine. I naravno da mu to neće uspjeti i da to neće dopustiti hrvatska politika. On je pokušao raspravljati o temi da ima svoje sudjelovanje u vlasti. Nakon toga krenuo je s novom igrom, a to je uvođenje u trgovinu svih 60 pozicija na razini državne vlasti koji u sebi okupljaju sve moguće agencije, uprave, institucije, pa čak i do pravosuđa, neizravnog oporezivanja, obavještajnog sektora. Dakle, inzistirao je da se u startu oko reforme Vijeća ministara i ove institucije podijele po nacionalnom ključu.

Znači, tražio je instaliranje stranačkih jurišnika u pravosuđe, obavještajni sektor, policiju...

Svima je jasno da to ne može na taj način proći jer postoje procedure biranja tih ljudi i većina ne smije biti uopće politički vezana za te agencije i službe. Oni čak moraju dokazati da nisu politički aktivni kako bi uopće aplicirali za određene pozicije.

No, očito je da u državi za čovjeka to sve može proći kao što vidimo posljednjih dana s pokušajima stavljanja pod nadzor policije, tužiteljstva.

Tako je! U državi za čovjeka to može proći. No, cijela ta politika i ti pokušaji su u dobroj mjeri razobličeni. S velikim brojem sugovornika s kojima sam intenzivno razgovarao posljednjih dana jasno je da takva igra više ne može proći.

Imate li osjećaj da Lagumdžija ipak ima potporu jakih međunarodnih igrača za politiku koju vodi?

Ako bi imao potporu za politiku koju vodi, onda bi to bila propast BiH. Ali da je prešutno imao ili ima nekoga iza sebe u određenim razdobljima, to je više nego evidentno. U razdoblju kada je imenovana Vlada FBiH, a pojedini sada pokušavaju svim silama pokazati da je ta vlada legitimna i legalna iako znaju da je silom nametnuta, ta je potpora bila više nego evidentna. S druge strane Zlatku Lagumdžiji na ruku ide pojava Jašarevića ili sličnih pojedinaca i organizacija. To je vješto iskoristio kako bi pokušao svijetu postaviti pitanje hoćete li da u BiH budu ovakvi Bošnjaci ili pak neki drugi.

Pa zar nije Lagumdžija predstavnik multietničke stranke?

Kroz ovu igru Lagumdžija je pao u zamku, bez obzira koliko misli da to vješto radi zbog onih koji eventualno ne razumiju prilike ovdje, da eliminira jedan narod iz vlasti. Pri tome sam ga jasno pitao zašto ne kandidira jednoga Srbina za ministra. Kako je moguće da je kroz četiri izborna ciklusa od Gojera 1998., pokojnog Joze Križanovića, ili dva puta Komšića, kandidirao samo Hrvate u Predsjedništvo BiH. Evidentna je strategija predsjednika Bošnjačkog instituta da kroz građansku državu nametne volju brojnijeg naroda Hrvatima.

Je li to samo politika jedne stranke?

Bilo bi naivno vjerovati da su usamljeni u tome i jasno je da imaju prešutnu potporu s logikom tih drugih, ako takva politika prođe, onda je dobro prošla. Ako ne, onda će mu svi okrenuti leđa. No, bez obzira na sve, ta politika neće doživjeti uspjeh. Kada bi uspjela, bila bi pogubna za bošnjački narod i za BiH. Onaj tko vjeruje da danas može oduzeti osnovna građanska i kolektivna prava jednoga naroda, što je već debelo nagriženo, mora biti svjestan opasnosti koje krije takva politika.

Bili ste optimist oko uspostave državne vlasti, jeste li danas nakon još jednih propalih pregovora?

Ako je u pitanju samo državna vlast, mislim da se vrlo brzo možemo dogovoriti.

Čak i unatoč Lagumdžiji?

On je samo jedna karika u svemu. U posljednje vrijeme imamo i njegovu snažno izraženu nervozu jer je propala podvala ‘država za čovjeka’, za građanina. Nažalost, on i dalje pokušava uvjeriti cijeli svijet da je bio ispravan njegov put biranja hrvatskoga člana bh. Predsjedništva koji s druge strane ne može normalno doći na 90 posto prostora gdje žive Hrvati ili 60 % države BiH. To nije ispravan put. Ta politika nije dugoročna. On smatra da mi ne možemo izdržati jer je smijenio desetke direktora i da time može iscrpiti politiku Hrvata okupljenih oko HNS-a. Kod jednog dijela ljudi je uspio jer su, uvjetno rečeno, ostali bez posla. No, tko nije spreman platiti takvu cijenu, neće nikada dobiti svoje mjesto u ovoj državi i ostvariti svoju jednakopravnost. Na taj se način ne gradi europska BiH.

U slučaju FBiH međunarodna zajednica stala je uz Lagumdžiju, a protiv Hrvata. Postoji li takva opasnost na razini države da s druge strane budu Srbi i Hrvati koji ne dopuštaju koncept majorizacije?

Ne vjerujem u to, iako se i dalje nastoji dati potpora onima koji su nametnuti u vlasti FBiH. Predsjednik FBiH koji je osvojio 2000 glasova, i ima jedan mandat, ovdje u županiji, nijedan u Posavini ili središnjoj Bosni, predstavlja Hrvate i nije u stanju susresti se s bilo kim ozbiljnim među Hrvatima. No, s druge strane na razini države ne postoji način da se takvo što uradi, jer postoje tri strane. U FBiH se išlo logikom da se udovolji jačem, i to je glavni problem međunarodne politike.

Mislite li da je onda međunarodna zajednica protiv Hrvata ili je tek pragmatična?

Prije svega pragmatična. Oni ne podržavaju Lagumdžiju, ali najjednostavnije je udovoljiti jačem kako ne bi bilo previše galame. 
Vjerojatno bi, da su Hrvati većina, stvari bile obratne!

E, to je suština. I to je nešto o čemu su trebali razmišljati i u međunarodnoj zajednici, ali i unutar bošnjačke politike. Politika uvođenja Sejde Bajramovića ne vodi dobru BiH. Dobar dio diplomata s kojima sam razgovarao posljednjih dana stoji iza ovoga što zagovaram. No, trebate istodobno znati da u ovome vremenu dobar dio tih ljudi dolazi s prostora gdje postoje veliki ekonomski izazovi i problemi. Ako govorimo o Europi, radi se o debeloj krizi koja će se teško odraziti i na ove prostore. Zato nam stalno upućuju pozive da iskoristimo trenutak i da je prije summita EU-NATO u Bruxellesu 7. i 8. prosinca pošaljemo pozitivne poruke.

A hoće li ih biti?

Uvjeren sam da ćemo ih poslati. Zamislite, s druge strane, drskosti da iz BiH ne pošaljemo pozitivnu poruku. Potreban je dogovor o Vijeću ministara i euroatlantskome paketu zakona. Taj je paket usuglašen, no nikada neće proći bez Vijeća ministara.

Ali zar su europski zakoni bilo kome sporni, možete li potvrditi da je Lagumdžija poručio kako ih neće podržati bez novog Vijeća ministara čak i ako dođu kao inicijativa iz Parlamenta kao predsjednika pet stranaka?

To je točno što ste rekli i postoji mogućnost da se to jednostavno provede. No, to samo pokazuje koliko je dvosmislena politika i poruke koje Lagumdžija šalje domaćoj i svjetskoj javnosti. To je za mene katastrofalno iako on osobno nije imao nijednu primjedbu na bilo koji od ovih zakona. Zbog toga vjerujem da ćemo u Italiji, na susretu koji organizira zaklada Konrad Adenauer, ipak postići dogovor i deblokirati cijeli proces.

Nakon što ste izgubili hrvatskog člana Predsjedništva, Vladu i predsjednika FBiH, jesu li hrvatske stranke spremne trgovati hrvatskim mjestima u Vijeću ministara?

To je nešto o čemu nema rasprave. Kompromis druge vrste može postojati.

Što je za Vas kompromis?

Ako govorimo o strukturi ministara, predsjedatelj i dva ministra će biti iz dva HDZ-a. Napravljena je i raspodjela funkcija.

Navodno je Vaš kompromis pristajanje na slabije resore!

Ne, normalno je da u biranju pozicija morate birati i jedno od tri najslabija ministarstva. Ali uz to imate i poziciju predsjedatelja i jedno razmjerno dobro ministarstvo. No, ključna je stvar da dobijemo legitimne predstavnike u Vijeću ministara i to je potvrda ispravnosti našega puta i naše politike.

Što je s pozicijama zamjenika?

Imamo deset zamjeničkih pozicija i oni su posloženi po nacionalnom ključu. Tu se može postići rješenje. Ovisno o tome što dobijete od ministarstava, onda kompenzirate kroz zamjeničke pozicije.

Američki dužnosnici su prošloga tjedna razgovarali s više dužnosnika i potaknuli inicijativu reforme FBiH. Može li ustavna i teritorijalna rekonstrukcija završiti samo u FBiH?

U ovome trenutku manje-više svi mi vodimo određenu igru i oko svega treba biti dobro obazriv. Prije svega mi smo zagovornici temeljite ustavne reforme. Istodobno imate pritisak da se primjeni presuda “Sejdić-Finci”. Ona se tiče promjene načina biranja članova Predsjedništva i Doma naroda, a to vas samo po sebi tjera da u prvoj fazi raspravite pitanje FBiH, što mislim da je dobro. Bilo bi idealno, kao što sam čuo u razgovorima s određenim diplomatima i dužnosnicima, da napravimo sve odjednom, no takvo što, nažalost, nije realno jer se, evo, sada ne možemo dogovoriti ni oko Vijeća ministara. Zato treba ići korak po korak.

Koji su to koraci?

Za nas, kao Hrvate, vitalno je važno da se promijeni Izborni zakon.

Bi li izvanredni izbori koji se spominju, imali ikakva smisla bez toga?

Ne, nije uopće važno, bili oni redoviti ili izvanredni. Da hrvatske stranke dobiju 100 posto glasova izašlih Hrvata, bošnjačke stranke mogu iz županija gdje uopće nema Hrvata imenovati svoje predstavnike u Dom naroda ili pak člana Predsjedništva. To je sve zasnovano na zakonima i Ustavu, ali koji su nametnuti od visokih predstavnika. Za nas je zato ključno provesti promjene Ustava i Izbornog zakona čime bismo poslali poruku da smo sebe zaštitili. U suprotnom, model biranja člana Predsjedništva bi se prenio na sve institucije jer ne postoje mehanizmi zaštite. Međunarodna zajednica ne može prati ruke, a budući da poručuju kako žele zaštititi Hrvate, to trebaju pomoći da se provede u djelo.

Vjerujete li da je gospodin Inzko pisao izvješće u kojemu stoji da reafirmiranjem HNS-a Hrvati potiču uspostavu trećeg entiteta?

Ne. Žalostan sam što gospodin Inzko Vijeću sigurnosti šalje izvješće koje svi različito komentiraju. To pokazuje da je takvo što nevjerodostojno, pa rekao bih i da nema neutralnosti.

Postoji li osjećaj kao da je izvješće napisano u središnjici SDP-a!?

Oni se pišu negdje, a on ih, rekao bih, čak i nevješto interpretira. Optužiti danas HNS je samo još jedan pokušaj provokacije od onih koji su pisali izvješće, koji su očekivali naše radikalnije odgovore. Očito su razočarani što nismo krenuli tim putem. No, reći ću vam da sve to samo potvrđuje potrebu uspostave većinske hrvatske federalne jedinice. Mi, kao što je poznato od ranije, zagovaramo model četiriju federalnih jedinica. Međutim, suština je da se konačno zaštiti hrvatski narod. Na jednome od posljednjih sastanaka mogli smo čuti: “Dragane, ja ti dajem...” Ja sam odgovorio: Nemojte mi ništa davati. Želim da nam po Ustavu pripada što i Bošnjacima, ali i Srbima. I to je suština. Svaki građanin i narod mora imati ustavom zajamčena prava i nema mu tko što davati. Želim da sljedeći put kada Bošnjaci trebaju imati predsjedatelja Vijeća ministara to jasno znaju i da će ga predlagati najveća bošnjačka stranka.

Kako u tome kontekstu komentirate tvrda stajališta američke administracije – NE hrvatskom entitetu?

Suština američkih bojazni vezana je uz trenutačna razmišljanja da je to ponovno “bure baruta”. Zbog toga jedino racionalno ponašanje nalaže da se ne dira nešto što je nametnuto, ali što ipak funkcionira.

Makar se ne puca?!

To je tako. Makar se još uvijek ne puca.

Ali vidjeli smo ozbiljnu pucnjavu nedavno u Sarajevu?

Ali nije bila vezane uz granice. Razumijem politiku SAD-a, ali sam siguran da ovakva dvoentitetska BiH ne može opstati. SAD ima ogromnu odgovornost, posebno i na ovom našem području i jer ih neki uvjeravaju da bi mijenjanje unutarnjih granica moglo dovesti do nestabilnosti.

Ima li smisla uopće rekonstrukcija vlasti u Federaciji budući da je SDP oteo ključne resurse Hrvatima?

Ima itekako jer će se stvari vratiti kamo spadaju i stavit će stvari pod nadzor. SDP nije ni izbliza ostvario ono što je plan bošnjačke politike koja je puno radikalnija. SDP ima za cilj ujediniti sve te resurse koje spominjete, ugasiti poduzeća na većinskim hrvatskim područjima i smjestiti ih u Sarajevo. Oni žele EP HZHB ugasiti na način da promijene zakon na razini FBiH, a onda sve to provesti na skupštini kojoj su formalno vlasnici. Dovest će u poziciju da nema nikakva smisla postojanje takve tvrtke u Mostaru. Mi to nećemo dopustiti i borit ćemo se protiv toga nasilja zakonom. Većina ljudi koji su smijenjeni žalili su se ombudsmanima, a Vlada Federacije BiH to u cijelosti ignorira. Sudovi djeluju sporo...