Kako se godina približava kraju sve više i više se šire informacije o krizama. Iako se najviše govori o ekonomskoj krizi, ipak je ona posljedica dublje krize. Kriza je čovjeka. Čovjek je stvorio krizu. Zacijelo, u dubini svoga bića čovjek žudi za blizinom, toplinom, dobrotom, nježnošću, pravdom, skromnošću, uzdržljivošću, vjernošću, mirom, radošću, istinom i prihvaćenjem, tj. istinskom ljubavlju.
A upravo Božić je blagdan te istinske ljubavi. To je blagdan Božje ljubavi. Ljubavi koja je ponovno ušla u svijet. Približila i želi posvetiti čovjeka i zemlju. Ta Ljubav želi prihvatiti i posvetiti sve narode i svakog pojedinog. To je Ljubav koja ne osvaja ljude, nego im se dariva. Čovjek ima izbor. Može je prihvatiti ili odbaciti. Približila mu se u Isusu kao nejako dijete. Izgleda nemoćna, ali ako je čovjek prihvati ima snagu učiniti najtvrđe srce plemenitim i nježnim. Ima hrabrosti odbaciti svaki strah. Ima snagu najveće nade. Omogućuje čovjeku koji je prihvati da postane stvarna osoba, koja neće bježati od sebe ni od drugih. Čovjek s tom Ljubavlju ima životni cilj. Snaga te ljubavi preobražava čovjeka iznutra. Tako preobražen, teološki rečeno obraćen čovjek, ima snagu oblikovati se u novu osobu i stvarati novu zemlju i nove trajnije vrijednosti. Ljudi žele vidjeti i susresti takve osobe. Zato neka i nevjernici i agnostici iskuse da smo mi kršćani božićni ljudi. Kroz božićne znakove dobrote, solidarnosti, nade, poniznosti, prisebnosti, smislenosti življenja, snage za svagdašnjicu neka vide da smo mi kršćani istinski spoznali i prihvatili Ljubav koja se u punini vremena objavila u Isusu Kristu. Zacijelo, biti kršćaninom znači živjeti božićno i izvan božićnih blagdana.
Svim čitateljima neka je čestit i blagoslovljen Božić!
Unatoč svemu
Božić - blagdan ljubavi!
Božić je blagdan Božje ljubavi koja želi posvetiti čovjeka i zemlju