Pojavio se jedne noći prije pet godina. Pita: "Znaš li tko sam"? Bio je već oronuo. Ali kako ne bih znao. Prepoznao sam ga po glasu. I primio. Tko ne bi pustio u kuću brata? Tko ne bi sakrio brata? – ispričao je beogradskim Večernjim novostima Branislav Mladić, bratić donedavno najtraženijeg haaškog bjegunca Ratka Mladića u čijoj je kući u Lazarevu krajem svibnja uhićen krvnik Srebrenice, ali novinarima nije dozvolio da razgledaju kuću u kojoj je boravio Mladić. Dodaje kako nema nikakve mreže koja je skrivala Mladića, kako tvrdi glavni haaški tužitelj Serge Brammertz.
– Pa ja sam cijela ta mreža! Nije me teško pronaći. Dalje od sela ne idem. Mogu im doći i na noge. Ratko me telefonom zvao prije neki dan da ga posjetim u Haagu, ali nemam novac za to. Mogu me odvesti kada hoće. Radit ću poljoprivredu i na zatvorskom imanju. Samo neka nekoga zaduže da hrani moju stoku – kaže prostodušni Branislav negirajući da su imali "fondove" kojim se financiralo Mladićevo skrivanje. Kaže da su živjeli "kako smo mogli od onog što zaradim, a to je vrlo malo", a na ispitivanju u policiji je rekao kako ga nikada ne bi uhvatili "da smo imali novaca".
Tvrdi kako mu se Mladić obratio za pomoć kada je ostao bez novca, a znao je "da ga bez novca nitko neće skrivati i zato je prije pet godina i prekinuo sve veze i zakucao na moja vrata". Mladić je kod sebe, tvrdi Branislav, imao dva pištolja, nekoliko stotina dolara i lijekove.
– Jeli smo šta smo imali, a on je godinama bio kao zatvorenik u sobi. Samo bi rano ujutro popili kavu zajedno, popričali i onda se ne bi vidjeli do noći. Preko dana nisam ulazio u kuću. Zdravlje mu je sve više popuštalo, još tijekom rata u Bosni imao je moždani udar i dvaput je bio ranjen, a ovdje ga je mučio šećer. Nekad zdravi zubi su mu, do jednog, propali. Prije nekoliko mjeseci imao je moždani, ovdje u kupaonici. Tri dana je lebdio na rubu života i smrti – priča Mladićev jatak koji se ne srami ove "titule", dodajući kako nije smio mijenjati dolare ni kada je bilo u pitanju Mladićevo zdravlje "da se netko ne bi upitao odakle mu novac". Branislav tvrdi da je, nakon dugog bratova inzistiranja, doveo njegove unuke "na ćošak avlije da ih vidi s prozora".
– Selo sada ne vjeruje da sam ga pet godina skrivao, a ja bih ga krio još pet da nije zapeo da vidi unučiće – kaže Branislav Mladić.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
lazes-----