Nakon ekskluzivnog svjedočanstva Udbinog agenta Ilije Stanića koji je koncem travnja 1969. godine u središnjici Udbe u Sarajevu podnio izvješće o egzekuciji ustaškog generala Maksa Luburića, navodeći pri tome da ga je ubio jer je uvrijedio njegovog oca Jozu, ustaškog križara, pojedini dokumenti Udbe otkrivaju da je i Ilijin brat Luka, također, radio za zloglasnu Udbu. No, za razliku od Ilije, koji je bio “krupna“ Udbina riba, Luka je bio sitni prokazivač, ali prema podacima napisanim u njegovu kartonu, riječ je o veoma pouzdanoj osobi.
Kondukter Udbaš
Za razliku od njegova brata čije je kodno ime bilo Mungos, Luka Stanić je zaveden pod kodnim imenom Martin. Rođen u selu Ćolopeci kod Konjica, Luka je završio školu za ugostitelje i radio je pri željeznicama kao kondukter na kolima za spavanje i ručavanje pri tadašnjem ŽTP-u Sarajevo. Kako je i opisano u kartonu riječ je o komunikativnoj osobi koja poznaje njemački jezik, te uživa alkohol u umjerenim količinama. Dakako, u rubrici koja se odnosi na podatke iz prošlosti navodi se kako mu je otac Jozo bio odmetnik koji se raznio bombom i na taj način skratio sebi život kao posljednji križar, ali tek 1950. godine kada se nije želio predati komunističkim vlastima, već se raznio ručnom bombom. No, Luka je za razliku od svog brata bio samo sitni “šmeker“, ali je ipak u početku kao Udbin suradnik bio veza između Udbinih organizatora i brata Ilije u dijelu priprema Luburićeve likvidacije. Ilija je pak bio puno ambiciozniji, posebno nakon smaknuća Luburića. U prilog tomu ide i izjava jednog od kasnijih šefova Udbe u Beogradu Ivana Lasića Gornakića koji je kazao: “Stanić je opet podivljao. Radio nam je problema i štete više nego što bi Luburić da je ostao živ“. Nakon sedam godina provedenih u Beogradu Ilija je promaknut za Udbinog analitičara, stručnjaka za pitanje hrvatske emigracije, i vratio se u Sarajevo. Upravo u tom razdoblju čovjek kodnog imena Mungos s pravom se može smatrati i sukrivcem za ubojstvo Ilije Vučića iz sela Blatnice pokraj Čitluka. Naime, Vučić je bio predsjednik ogranka Hrvatskog narodnog odbora u Njemačkoj i sudjelovao je u demonstracijama u Bad Godesbergu kada je smrtno stradao domar jugoslavenskog veleposlanstva Momčilo Popović.
Bijeg u Sarajevo
Upravo je Ilija Stanić u svom izvješću nakon povratka u Jugoslaviju označio Vučića jednim od najopasnijih neprijatelja beogradskog režima. Zbog tog i još nekoliko drugih izvješća Udbinih agenata, Udba je odlučila likvidirati Iliju Vučića. To se dogodilo u ranim jutarnjim satima, u lipnju 1975. godine, kada je Ilija Vučić prolazio pokraj jedne napuštene zgrade na putu prema poslu u Stuttgartu, atentator je na njega ispalio pet hitaca. Pet dana kasnije Vučić je podlegao od zadobivenih rana. Neposredno nakon tog ubojstva, njemačka je policija posumnjala u Vinka Jurkića, koji je kratko nakon Vučićeva ubojstva pobjegao iz Njemačke, kao jednog od sudionika njegove likvidacije. Prema podacima iz središnjeg arhiva bh. središnjice Udbe u Sarajevu, Vinko Jurkić počeo je raditi za sarajevsku Udbu u siječnju 1970. godine pod pseudonimom Novinar. Nakon povratka u Jugoslaviju, do rata je živio u Sarajevu, a kasnije preselio u Zagreb gdje je radio kao taksist. Inače, Jurkić je rođen u Vijaki kod Vareša, a radio je u tvornici čokolade u Stuttgartu. Usmjeren je bio na obradu pojedinaca iz skupine “Luburićeva drina“, a vezu je održavao preko Udbinog operativca u Švicarskoj, u jednoj kavani. Za Novinara se u Udbinom kartonu navodi da je riječ o “veoma pouzdanoj osobi, hrabroj i neustrašivoj, što bi ga moglo dovesti u situaciju da sam sebe provali“.
gorili u paklu i on i brat mu to je moj komentar