Kao djevojčica voljela sam loviti zmije. Jednog dana me kondukter u vlaku otkrio, imala sam kutiju s rupom kroz koju bi svako malo provirila zmija. Nebo se srušilo. Mama mi je oprala glavu i tako sam se ostavila zmija. No, i vrijeme lova je sada iza mene. Lovit ću samo unuke u vrtu.
>>Čemu se čudi Carla del Ponte? Pa većina joj je optužnica pala
Govorila je tako o sebi prije nekoliko godina Carla del Ponte. Ali podcijenila je nagon za lovom i kad ju je švicarska vlada, nakon što je osam godina na čelu tužiteljstva Haaškog suda izazivala kontroverze, 2008. pacificirala mjestom veleposlanice u Argentini, nije se mogla smiriti. Te kreće u istragu trgovine organima na Kosovu te u misiju u Siriju... I išlo joj je, sve do petka. Tad joj je “velika lovina” ne izmigoljila, nego na velika vrata izišla iz kutije u koju je bila uvjerena da ju je spremila – Antu Gotovinu na 24, a Mladena Markača na 18 godina.
– Jako, jako sam iznenađena i ne mogu objasniti što se dogodilo. Dokaza je bilo, sve sam kontrolirala – komentirala je oslobađajuću presudu koja ju je, očito, uhvatila na krivoj nozi. Djelovala je zbunjeno: odgovor je pokušala pronaći u razmišljanjima dvojice sudaca koja su dala separatna mišljenja te bila protiv oslobađanja.
Skovala je “zid od gume”
– Nemojmo zaboraviti da je Gotovina bio osuđen na 24 godine. Treba biti osuđen jer postoje dokazi o individualnoj odgovornosti. Ovo sudsko vijeće ponudilo je drugačiju interpretaciju dokaza, puno restriktivniju, što još više začuđuje i zabrinjava kad se zna da Sud uskoro završava s radom. Ne mogu si to objasniti – kazala je.
A kad nešto ne može, postaje nasilna.
– Nagla je, nepotrebno razara i nema osjećaj za mjeru – kritizirao ju je sunarodnjak, član švicarskog Nacionalnog vijeća Mark Suter. Netko zloban rekao bi da je optužuje za prekomjerno granatiranje. No, njegove etikete nisu ni blizu onima koje su joj davali “prirodni neprijatelji”. Za talijansku mafiju bila je La Puttana (kurva), za Slobodana Miloševića Gestapo... A neprijatelja joj nije manjkalo.
– Nikada se nisam brojala ni prijatelje ni neprijatelje – povjerila se. – Ali se nadam da imam više ovih prvih.
Kritike i vrijeđanja joj, dodala je, ne smetaju. Možda jesu na početku karijere, kad je kao pravnica iz Ticina, gdje joj je otac vodio hotel, a obitelj slovila kao “patricijska”, nakon školovanja u Bernu i Ženevi te Britaniji, 1981. napustila privatnu praksu i stala na stranu države kao tužiteljica. Već je tada imala prepoznatljiv modus operandi – isti onaj koji je zadržala na mjestu tužiteljice u Haagu. Mediji nisu neprijatelji. Naslovnica je korisna. Njome siješ strah. Nakon sastanka s političarom, sve bi rekla. Što je ovaj ili onaj šef države rekao, obećao.
– Razgovori se ne vode u cameri caritatis. Javnost ima pravo znati – objasnila je. Ipak, lakše joj je išlo s bankarima i mafijom nego s bivšom Jugoslavijom. Skovala je naziv “zid od gume”.
– Svi se smiješe, kimaju glavom, obećaju. Da, dostavit ćemo te dokumente, da, uhitit ćemo bjegunce i samo čekaju da me isprate. Naravno, ništa od toga ne učine. To je gumeni zid, udariš u njega i vrati te – objasnila je kako su se političari – muškarci – ponašali prema njoj, ženici talijanskog stila, sa slabošću prema modnim dodacima Christiana Diora. Omiljen izgovor bio im je, kaže, “dokumenti su uništeni u bombardiranju”. Karadžić, Mladić, Gotovina, Karadžić, Mladić, Gotovina.... Inzistirala je na njima. Optužila Vatikan da skriva Gotovinu. Carla je bila Carla. A onda se u zidu od gume pojavila pukotina.
Glavna poluga za pritisak
– Na sastancima sa Sanaderom točno sam vidjela kako misli: Bit ću ljubazan i neću morati uhititi Gotovinu. Kad bi putovao u Bruxelles, dolazio bi u Nizozemsku na sastanak s tužiteljstvom. U jednom je trenutku shvatio da nema izlaza – opisala je uz osmijeh.
Kritike na rad Del Ponte dolazile su i iz Haaškog suda. Tužitelj Geoffrey Nice govorio je kako je inzistirala da se podignu optužnice protiv svih nacionalnih grupa bez obzira na dokaze, ali se pitao i tko joj je davao savjete koga optužiti. Nisu je kontrolirali ni u Haagu ni u New Yorku. Nije se smjela miješati u politička pitanja poput pritisaka na članice EU, kazao je – a bila joj je to glavna poluga kojima je pritiskala vlasti u Zagrebu. Optužili su je da je timom zastrašivala svjedoke, da osumnjičeni predugo čekaju na suđenje. Na to bi poludjela: – A što je sa žrtvama?!
“Njezini pritvorenici”, kako ih zove, bili su na drugom mjestu. Osim kad bi ih lovila.
>>Sve o presudi generalima čitajte u našem specijalu
Preuzeto sa www.vecernji.hr