Zastupnik oporbenog SPD-a u njemačkom saveznom parlamentu (Bundestagu) Josip Juratović nalazi se u službenom posjetu Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Uz brojne sastanke s predstavnicima vlasti i oporbe, njemačkog parlamentarca hrvatskih korijena iz Koprivnice na razgovor će primiti i predsjednik Hrvatske dr. Ivo Josipović. U Bosni i Hercegovini će posjetiti dva grada - Sarajevo i Mostar, gdje će razgovarati s najvišim predstavnicima političke vlasti u Bosni i Hercegovini i Federaciji BiH.
Koji je povod Vašeg putovanju u Hrvatsku i BiH?
Nakon što sam u travnju bio spriječen putovati kao član izaslanstva Bundestaga, sada to nadoknađujem s dvojicom svojih suradnika. Prije svega, želja mi je upoznati aktualnu političku i društvenu situaciju u Hrvatskoj i BiH. Također me zanima i to kako politička elita u BiH zamišlja nadolazeće ustavne promjene koje su nužne za daljnji put BiH u EU. Nadalje, želim čuti više o trenutačnom gospodarskom stanju u BiH te o poziciji BiH u regiji. Položaj Hrvata u BiH nikad nije bio teži nego danas, izjave su ne samo Hrvata koji tamo žive, već i hrvatskih biskupa te većine hrvatskih političara. Od konstitutivnog naroda Hrvate se svodi na poziciju građana drugog reda. Nije to samo u Republici Srpskoj, već dobrim djelom i u Federaciji BiH.
Jeste li upoznati s teškim položajem naših sunarodnjaka u BiH?
Što se tiče položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini, on svakako jest težak, ali realno - i položaj svih ostalih građana u BiH je težak. Posljedice rata se osjete i one nisu jednostavne za riješiti. Jedini put k tome je svakako dijalog i međusobno uvažavanje. I ovi posjeti predsjednika Hrvatske Ive Josipovića Bosni i Hercegovini su doprinos otvaranju dijaloga i gradnji mostova među narodima BiH.
Što očekujete od susreta u Sarajevu i Mostaru?
Očekujem konkretne prijedloge političkih sugovornika o tome kako oni vide izlazak iz trenutačne političke i društvene situacije koja daje dojam da postoje određeni krugovi koji iz osobnih interesa međusobno vrše nacionalnu blokadu i time drže cjelokupno društvo u dugoročnoj ekonomskoj i društvenoj krizi. Osim toga, radujem se i posjetu Sveučilištu u Mostaru. Zanima me kako mladi, novi i obrazovani naraštaji vide svoju budućnost u BiH. Mislim da je došlo vrijeme da jedna nova generacija, koja nije opterećena prošlošću, uzme vlastitu budućnost u svoje ruke. Njemačka je svoj najveći društveni i gospodarski razvoj postigla upravo pokretom ’68. Dakle, generacija koja je dva desetljeća poslije Drugoga svjetskog rata oslobodila Njemačku od povijesnog tereta i time stvorila Njemačku koja je postala uvažena i poštovana u cijelom svijetu.
Vjerujete li da je takvo što moguće danas i u BiH? Kakvom, Vi osobno, vidite budućnost te države?
Poznavajući ljude u BiH, mišljenja sam da je došlo vrijeme, s obzirom na predstojeće izbore, tj. da su oni spremni sami kreirati vlastitu budućnost. Ona je moguća samo s konkretnim odgovorima na pitanja kao što su: zapošljavanje, obrazovanje, socijalna sigurnost, ali i sve bitnije pitanje zaštite okoliša. Dakle, pitanja koja su ključna za svakog građanina BiH bez obzira na njegovu nacionalnu pripadnost. Ta pitanja se mogu samo riješiti s jednom regionalnom ekonomskom strategijom, kojoj su kočnica trenutni nacionalni lideri u BiH. Raduje me što su sve države jugoistočne Europe potpisale zajedničku ekonomsku strategiju pod nazivom CEFTA. Naime, radi se o strateškom gospodarskom pothvatu koji je, pored institucionalnog uređenja, preduvjet za daljnje integracije u EU. Da bi jedna od država jugoistočne Europe dobila pristup tržištu EU-a, treba u regiji pokazati sposobnost za funkcioniranje tržišta u udruženju. Primjerice, kroz zajedničke ekonomske ciljeve, poglavito izgradnju zajedničkih infrastrukturnih projekata kao sto su autoceste ili željeznice itd. Ta regionalna povezanost je u interesu svih država jer su im vlastita tržišta samo veličine jednog europskog velegrada. To dovodi u situaciju da velike investicije postaju neprofitabilne.
Kakvim očima Nijemci vide sadašnje političko stanje u Hrvatskoj nakon izbora novoga hrvatskog predsjednika?
Upravo nakon izbora novoga hrvatskog predsjednika ubrzava se integracijski proces u EU, poglavito glede reformi unutar Hrvatske i Hrvatske kao jamca za stabilnost u regiji. Njemačkoj, koja je tradicionalni zagovornik Hrvatske na putu u EU, pored svih problema u Europi takav razvoj hrvatske uloge u regiji je od ogromne pomoći. Hrvatsko iseljeništvo je s velikim razočaranjem dočekalo odluku dviju najjačih hrvatskih stranaka HDZ-a i SDP-a o smanjenju broja saborskih zastupnika Hrvata izvan Hrvatske. Nezadovoljni takvom odlukom, iz iseljeništva se već čuju zahtjevi da se ta izborna jedinica preuredi na način da iseljeni Hrvati imaju svoje, a Hrvati iz BiH svoje zastupnike. Prijedlog o razdvajanju izbora zastupnika iseljeništva i zastupnika iz BiH je potpuno legitiman i prilično utemeljen. Uvažava činjenicu da su Hrvati u BiH konstitutivan narod i ne predstavljaju iseljeništvo. Kako će se to pitanje urediti u izbornom procesu, to je stvar političkog dogovora. Potrebno je uvažiti i činjenicu da je dosadašnja (XI.) izborna jedinica obuhvaćala sve hrvatske državljane bez prebivališta u Hrvatskoj. Formalno može biti svejedno je li riječ o hrvatskim državljanima na Novom Zelandu ili u BiH, ali praktično i politički zasigurno nije.
Što se tiče Hrvatske, kako predviđate zbivanja na njezinu putu prema Europskoj uniji? Hoće li biti još zapreka na tom putu?
Izborom dr. Ive Josipovića za predsjednika, a i njegova trenutačna politika u regiji, dokaz je da je hrvatsko društvo shvatilo da reforme koje su neophodne za ulazak u EU nisu samo ispunjavanje zahtjeva EU-a, već doprinos razvoju i boljitku hrvatskoga društva. Da je Hrvatska na pravom putu, dokaz je da ulazak Hrvatske pored ogromne financijske i ekonomske krize u Europi nije ni jednoj članici EU-a sporan. Dodatni dokaz je i to da je Hrvatska za vrijeme spora sa Slovenijom imala ogromnu podršku svih članica EU-a. Posebno me raduje da je Hrvatska shvatila da služi kao primjer i motor državama u regiji te da sebe shvaća jednim od glavnih čimbenika dugoročne sigurnosti i stabilnosti u regiji.
Godinama su Hrvati, kako u Hrvatskoj tako i u BiH, očekivali da će im netko drugi pomoći. Uglavnom su oči bile uprte prema Americi, Vatikanu i Njemačkoj. Jesu li ta očekivanja opravdana, bar kada se misli na Njemačku?
Najveća sigurnost i prosperitet jedne zemlje je pitanje unutarnjeg uređenja i društvene stabilnosti. Usklađivanje hrvatske pravne baštine s onom Europske unije vodi upravo k tome i time se stvara neovisnost o bilo kome. Cilj hrvatskog naroda i hrvatske države ne smije biti sveden na potragu za velikim zaštitnikom. Cilj mora biti etabliranje sebe kao pravne države kojoj će po mogućnosti svi, kako u regiji tako u cijelom svijetu, s poštovanjem pristupati, pogotovo prvi susjedi.
Hrvatska je tek prije nekoliko dana odlikovala bivšeg njemačkog kancelara dr. Helmuta Kohla visokim hrvatskim državnim odličjem za njegove zasluge u procesu međunarodnog priznanja Hrvatske. Nije li ta zahvalnost trebala biti napravljena znatno ranije?
Što se dr. Kohla tiče, neosporivo je da nosi ogromne zasluge pri osamostaljenju Republike Hrvatske. Međutim, poznavajući njemačku političku praksu, Kohl takve pothvate ne bi mogao učiniti da se s time nisu složile sve stranke tada zastupljene u njemačkom parlamentu. Dakle, pored Kohla i Genschera, tu je bila i većina visokih predstavnika Socijaldemokratske stranke Njemačke. S tom činjenicom hrvatska javnost, nažalost, nije upoznata i to se često s namjerom zataškava. Javnost u Hrvatskoj, kao i u čitavoj regiji, trebala bi prihvatiti činjenicu da se svijet ne dijeli na prijateljske i neprijateljske stranke, a pogotovo ne na cjelokupne države. Političke odluke ovise o sposobnosti i snalažljivosti različiti interesnih skupina ili pojedinaca koji su gotovo identični u svim zemljama svijeta. I dobre i loše odluke uglavnom imaju više očeva i zato sam protiv glorificiranja ili sotoniziranja pojedinaca u poitičkom radu.
Možete li spomenuti imena predstavnika Socijaldemokratske stranke Njemačke koji su također zaslužni za međunarodno priznanje RH?
Ja sada napamet ne znam sva imena. Ono što osobno znam te iz razgovora s mnogim članovima predsjedništva SPD-a jest činjenica da je kod velike većine članova moje stranke bila pozicija za podržavanje osamostaljenja Republike Hrvatske. Politička praksa u Njemačkoj je da sve stranke imaju usklađen stav vanjske politike. Jedino to nije bilo glede Iraka, pri čemu je bio cilj, budući da je Europa bila podijeljena po tom pitanju, da Njemačka s obzirom na prijateljstvo s SAD-om, ne prejako polarizira. Jedina stranka koja odstupa od te prakse su “Linke”. Dakle, vanjskopolitička praksa Njemačke se bitno ne razlikuje od trenutne vanjskopolitičke prakse Republike Hrvatske.