Činjenica da je najmlađi dekan na Sveučilištu u Mostaru Mariju Vasilju nije zapreka. On ima skoro dvodesetljetno iskustvo na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti (FPMOZ), a odnedavno je na čelu fakulteta koji ima najviše studenata. Najavljuje nove iskorake, prije svega u pravcu jačanja kvalitete studiranja.
•Razmjerno ste kratko na čelu FPMOZ. Kako s pozicije dekana gledate na rad ovoga fakulteta, njegovu ulogu?
Moj je dojam o ovome fakultetu vrhunski. Na ovome sam fakultetu punih sedamnaest godina i znam kako je rastao i razvijao se do 2005. godine kada je Pedagoški fakultet podijeljen na dva dijela. Tada smo napravili vrlo značajan iskorak koji je prepoznat u široj društvenoj zajednici. To se najbolje vidi po broju studenata koji su upisani na fakultet. Kada sam se prijavio na dužnost dekana, rekao sam da ne smatram da stanje nije dobro na fakultetu ne bih se prijavio na to mjesto. Da isto tako ne smatram kako stanje ne može biti bolje, isto tako ne bih se prijavio.
•U kojem pravcu ste napravili iskorake?
Prije svega, sve transparentno radimo u pravcu razvoja samog obrazovnog procesa i fakulteta, a sve dakako u interesu studenata. Nama je cilj ponuditi mogućnost svima koji to žele napredovanje u znanju i zvanju i stjecanju kompetencija. Zajedno s Filozofskim fakultetom u razgovorima smo da neke programe ponudimo zajedno za iduću školsku godinu u oblasti tehničke kulture kojih nema na tržištu. Ove godine smo upisali veliki broj studenata na jednopredmetni smjer matematike, što je vrlo važno. Uz to, prepoznali smo, zajedno s proteklom upravom, važnost kampusa II u Rodoču i počeli smo oplemenjivati to područje. Vjerujem da će uskoro taj kampus zaživjeti u svoj svojoj ljepoti. Dole su jedino nedostajali studenti da bi uljepšali taj prostor. Donijeli smo odluku da se kompletan studij turizam i zaštita okoliša prebaci zajedno s tajnikom i pročelnikom studija u kampus II.
•Je li to onda put, kako se špekuliralo, za razdvajanje Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti na dva dijela?
Poznate su mi te ideje od ranije. Sve ono što ide u smislu razvoja fakulteta, interesu studenata i zaposlenih, ja ću osobno podržati. Ali, ako ćemo stvarati fakultete po mjeri i želji jedne osobe, da bi neki ljudi ostali na nekim dužnostima, onda ne mislim da je to dobra ideja. Senat i Upravno vijeće Sveučilišta su, na kraju, za to nadležni.
•Kako komentirate izbor Ljerke Ostojić na čelo Sveučilišta u Mostaru?
Prva žena i dobro je da se i na taj način vidi demokratizacija Sveučilišta i sveučilišne zajednice. I na ovaj način dokazujemo da pripadamo zapadu kamo i stremimo. Dr. Ostojić je svojim dosdašnjim radom, napose na Medicinskom fakultetu, pokazala da zaslužuje prigodu. Na Senatu je prepoznata i dobila je značajnu potporu. Sada joj treba dati vremena. Očekujem da ćemo sve odluke donositi konsenzusom, premda je rektorica rekla da će biti nekih odluka koje nam neće biti drage.
•Kažete da imate uzore na zapadu. Čini se da se to prenijelo i na područje plaćanja studija. Koliko županije u tome smislu, kao osnivači, izmiruju svoje obveze?
Ima jedna francuska poslovica koja kaže da je neozbiljno i neprimjereno biti original u tome smislu, kada imamo toliko dobrih i pozitivnih primjera u svijetu. I nama doista jesu uzori na zapadu. Jednako tako i na zapadu u financiranju sudjeluju svi oni koji su uključeni u proces. Kada bi se uistinu naplaćivala puna cijena studiranja, tek mali broj bi bio u stanju studirati. Ovo što sada imamo jest participiranje. Da je to gotovo jedini izvor financiranja, moram reći nažalost da jeste. Vjerujem da će nova rektorica obaviti razgovore s Upravnim vijećem i predstavnicima županija i iznaći bolje rješenje.
•Priznaju li se diplome s vašega fakulteta primjerice u Njemačkoj ako se netko sada želi nakon završenog studija zaposliti tamo?
Znam da u Njemačkoj postoje pravila ako netko želi raditi u obrazovanju, onda imaju neke procedure...
•A općenito, kakav je odnos prema diplomama s vašeg fakulteta?
Općenito, ja bih se usporedio s Hrvatskom koja je članica EU. Tamo nemamo apsolutno nikakvih problema s nostrificiranjem diploma, bilo da se radi o bachelorima ili magistrima struke.
•Zašto su pak prvostupnicima gotovo bezvrijedne diplome u BiH jer s njima ne mogu dobiti posao?
Problem je što još nije napravljena nomenklatura zanimanja na razini BiH. Mi, međutim, nismo mogli čekati da se država dosjeti to napraviti i zaustaviti obrazovni proces, kao i otvarati određene studije.
•Jesu li privatni fakulteti vama konkurencija i kako procjenjujete razinu znanja, kompetencija koje se tamo stječu. U bh. javnosti se ima dojam ako želite jednostavno i brzo do diplome, onda upišite privatni fakultet?
Javnost i vrijeme će dati najbolji odgovor na to pitanje. Na nama je da svojim radom budemo primjer kako treba funkcionirati visokoškolska ustanova. Kod nas je fakultet ustrojen na najbolji način, ali isto tako jasno nam je da nam trebaju kadrovi kako bi podigli obrazovnu razinu. Imponira i to što 30-ak posto studenata kod nas studira s prostora od Dubrovnika do Splita i ima prigodu tamo se zaposliti.
•Dijelite li frustracije javnosti da su naši konobari po kafićima najobrazovaniji ljudi na svijetu. Aluzija je da nemaju mogućnost zasposlenja. Kako u tome kontekstu motivirati mlade na studiranje u jednoj općoj besperspektivnosti kada dođu na zavod za zapošljavanje?
To pitanje mora se postaviti strukturama koje upravljaju ovom državom da se svima omogući studiranje, da to studira jer voli i da nakon svega ima mogućnost zaposliti se. Bosna i Hercegovina je jedna prelijepa država. Vjerujem da će se početi i o tome razgovarati kada se riješe neka prethodna politička pitanja, što je posebno značajno za hrvatski narod čija pozicija nije zadovoljavajuća. Da primjerice nije Sveučilišta u Mostaru, hrvatska pozicija bila bi još lošija i o tome moramo govoriti. Bili bi već na izlazu iz zemlje. Dok Sveučilište jeste i dok je kvaliteteno, Hrvati, ali drugi narodi koji žive zajedno s nama, ne trebaju se bojati za svoju budućnost u BiH.
•Je li vrijeme da se i Sveučilište, ali i cijelo društvo, malo zalazim u domenu koja nije vaša, više otvori prema mladim ljudima kako bi imali značajniju ulogu te da s novim idejama pokrenu procese koji su desetljećima zakočeni?
Ako mi dopustite da se malo našalim, reći ću vam da sam u sadašnjoj garnituri na Sveučilištu, najmlađi dekan. Međutim, moram reći da će mladi ljudi dobiti onoliko prostora za koje se izbore sami, koliko nametnu sebe i ideje. Nisam slučajno rekao da student ima pravo tražiti sve dok ispunjava sve svoje studentske zadaće. Mladi ljudi moraju nam dati do znanja da su tu, da artikuliraju svoje potrebe i ideje. Ja nisam za revolucije. Revoluciju vodi onaj tko nema što izgubiti.
•Ima li slučajeva korupcije na vašem fakultetu?
Ako znate, molim vas prijavite ih. Da znam da ih ima, odmah bih sve prijavio i postupio sukladno zakonu. Štoviše, radili smo određene analize i pravili uvid u stanje. Ja sam dapače uvjeren da takvih slučajeva nema. Nama je cilj da naš fakultet bude uistinu svjetionik u okruženju u kojemu radimo i živimo.
Činjenica da je najmlađi dekan na Sveučilištu u Mostaru Mariju Vasilju nije zapreka. On ima skoro dvodesetljetno iskustvo na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti (FPMOZ), a odnedavno je na čelu fakulteta koji ima najviše studenata. Najavljuje nove iskorake, prije svega u pravcu jačanja kvalitete studiranja.
•Razmjerno ste kratko na čelu FPMOZ. Kako s pozicije dekana gledate na rad ovoga fakulteta, njegovu ulogu?
Moj je dojam o ovome fakultetu vrhunski. Na ovome sam fakultetu punih sedamnaest godina i znam kako je rastao i razvijao se do 2005. godine kada je Pedagoški fakultet podijeljen na dva dijela. Tada smo napravili vrlo značajan iskorak koji je prepoznat u široj društvenoj zajednici. To se najbolje vidi po broju studenata koji su upisani na fakultet. Kada sam se prijavio na dužnost dekana, rekao sam da ne smatram da stanje nije dobro na fakultetu ne bih se prijavio na to mjesto. Da isto tako ne smatram kako stanje ne može biti bolje, isto tako ne bih se prijavio.
•U kojem pravcu ste napravili iskorake?
Prije svega, sve transparentno radimo u pravcu razvoja samog obrazovnog procesa i fakulteta, a sve dakako u interesu studenata. Nama je cilj ponuditi mogućnost svima koji to žele napredovanje u znanju i zvanju i stjecanju kompetencija. Zajedno s Filozofskim fakultetom u razgovorima smo da neke programe ponudimo zajedno za iduću školsku godinu u oblasti tehničke kulture kojih nema na tržištu. Ove godine smo upisali veliki broj studenata na jednopredmetni smjer matematike, što je vrlo važno. Uz to, prepoznali smo, zajedno s proteklom upravom, važnost kampusa II u Rodoču i počeli smo oplemenjivati to područje. Vjerujem da će uskoro taj kampus zaživjeti u svoj svojoj ljepoti. Dole su jedino nedostajali studenti da bi uljepšali taj prostor. Donijeli smo odluku da se kompletan studij turizam i zaštita okoliša prebaci zajedno s tajnikom i pročelnikom studija u kampus II.
•Je li to onda put, kako se špekuliralo, za razdvajanje Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti na dva dijela?
Poznate su mi te ideje od ranije. Sve ono što ide u smislu razvoja fakulteta, interesu studenata i zaposlenih, ja ću osobno podržati. Ali, ako ćemo stvarati fakultete po mjeri i želji jedne osobe, da bi neki ljudi ostali na nekim dužnostima, onda ne mislim da je to dobra ideja. Senat i Upravno vijeće Sveučilišta su, na kraju, za to nadležni.
•Kako komentirate izbor Ljerke Ostojić na čelo Sveučilišta u Mostaru?
Prva žena i dobro je da se i na taj način vidi demokratizacija Sveučilišta i sveučilišne zajednice. I na ovaj način dokazujemo da pripadamo zapadu kamo i stremimo. Dr. Ostojić je svojim dosdašnjim radom, napose na Medicinskom fakultetu, pokazala da zaslužuje prigodu. Na Senatu je prepoznata i dobila je značajnu potporu. Sada joj treba dati vremena. Očekujem da ćemo sve odluke donositi konsenzusom, premda je rektorica rekla da će biti nekih odluka koje nam neće biti drage.
•Kažete da imate uzore na zapadu. Čini se da se to prenijelo i na područje plaćanja studija. Koliko županije u tome smislu, kao osnivači, izmiruju svoje obveze?
Ima jedna francuska poslovica koja kaže da je neozbiljno i neprimjereno biti original u tome smislu, kada imamo toliko dobrih i pozitivnih primjera u svijetu. I nama doista jesu uzori na zapadu. Jednako tako i na zapadu u financiranju sudjeluju svi oni koji su uključeni u proces. Kada bi se uistinu naplaćivala puna cijena studiranja, tek mali broj bi bio u stanju studirati. Ovo što sada imamo jest participiranje. Da je to gotovo jedini izvor financiranja, moram reći nažalost da jeste. Vjerujem da će nova rektorica obaviti razgovore s Upravnim vijećem i predstavnicima županija i iznaći bolje rješenje.
•Priznaju li se diplome s vašega fakulteta primjerice u Njemačkoj ako se netko sada želi nakon završenog studija zaposliti tamo?
Znam da u Njemačkoj postoje pravila ako netko želi raditi u obrazovanju, onda imaju neke procedure...
•A općenito, kakav je odnos prema diplomama s vašeg fakulteta?
Općenito, ja bih se usporedio s Hrvatskom koja je članica EU. Tamo nemamo apsolutno nikakvih problema s nostrificiranjem diploma, bilo da se radi o bachelorima ili magistrima struke.
•Zašto su pak prvostupnicima gotovo bezvrijedne diplome u BiH jer s njima ne mogu dobiti posao?
Problem je što još nije napravljena nomenklatura zanimanja na razini BiH. Mi, međutim, nismo mogli čekati da se država dosjeti to napraviti i zaustaviti obrazovni proces, kao i otvarati određene studije.
•Jesu li privatni fakulteti vama konkurencija i kako procjenjujete razinu znanja, kompetencija koje se tamo stječu. U bh. javnosti se ima dojam ako želite jednostavno i brzo do diplome, onda upišite privatni fakultet?
Javnost i vrijeme će dati najbolji odgovor na to pitanje. Na nama je da svojim radom budemo primjer kako treba funkcionirati visokoškolska ustanova. Kod nas je fakultet ustrojen na najbolji način, ali isto tako jasno nam je da nam trebaju kadrovi kako bi podigli obrazovnu razinu. Imponira i to što 30-ak posto studenata kod nas studira s prostora od Dubrovnika do Splita i ima prigodu tamo se zaposliti.
•Dijelite li frustracije javnosti da su naši konobari po kafićima najobrazovaniji ljudi na svijetu. Aluzija je da nemaju mogućnost zasposlenja. Kako u tome kontekstu motivirati mlade na studiranje u jednoj općoj besperspektivnosti kada dođu na zavod za zapošljavanje?
To pitanje mora se postaviti strukturama koje upravljaju ovom državom da se svima omogući studiranje, da to studira jer voli i da nakon svega ima mogućnost zaposliti se. Bosna i Hercegovina je jedna prelijepa država. Vjerujem da će se početi i o tome razgovarati kada se riješe neka prethodna politička pitanja, što je posebno značajno za hrvatski narod čija pozicija nije zadovoljavajuća. Da primjerice nije Sveučilišta u Mostaru, hrvatska pozicija bila bi još lošija i o tome moramo govoriti. Bili bi već na izlazu iz zemlje. Dok Sveučilište jeste i dok je kvaliteteno, Hrvati, ali drugi narodi koji žive zajedno s nama, ne trebaju se bojati za svoju budućnost u BiH.
•Je li vrijeme da se i Sveučilište, ali i cijelo društvo, malo zalazim u domenu koja nije vaša, više otvori prema mladim ljudima kako bi imali značajniju ulogu te da s novim idejama pokrenu procese koji su desetljećima zakočeni?
Ako mi dopustite da se malo našalim, reći ću vam da sam u sadašnjoj garnituri na Sveučilištu, najmlađi dekan. Međutim, moram reći da će mladi ljudi dobiti onoliko prostora za koje se izbore sami, koliko nametnu sebe i ideje. Nisam slučajno rekao da student ima pravo tražiti sve dok ispunjava sve svoje studentske zadaće. Mladi ljudi moraju nam dati do znanja da su tu, da artikuliraju svoje potrebe i ideje. Ja nisam za revolucije. Revoluciju vodi onaj tko nema što izgubiti.
•Ima li slučajeva korupcije na vašem fakultetu?
Ako znate, molim vas prijavite ih. Da znam da ih ima, odmah bih sve prijavio i postupio sukladno zakonu. Štoviše, radili smo određene analize i pravili uvid u stanje. Ja sam dapače uvjeren da takvih slučajeva nema. Nama je cilj da naš fakultet bude uistinu svjetionik u okruženju u kojemu radimo i živimo.