Nema ništa bolnije od gubitka najmilije osobe, a kada im se izgubi svaki trag pa se godinama ne zna njihova sudbina, očaj koji izaziva ta agonija ne može se opisati. U Nacionalnoj evidenciji nestalih osoba nalazi se čak 601 ime za kojim se traga više od dvanaest godina. Na popisu nestalih trenutno je ukupno 2857 osoba pa se može zaključiti da svaka četvrta ili peta osoba nije pronađena više od desetljeća.
Ne gube nadu
Osječanin Danijel Papratović imao je 23 godine kada mu se izgubio svaki trag, a bilo je to prije više od 24 godine. Njegova obitelj nikada nije digla ruke - i danas iščekuju bilo kakvu informaciju koja bi im mogla rasvijetlili sudbinu najmlađeg sina. Prag obiteljskog doma posljednji je put prešao 13. prosinca 1999. godine oko 17.15 sati, kazavši da se ide malo prošetati i kako će se brzo vratiti. Sljedeće jutro u šest sati trebao je biti u Višnjevcu i voziti robu u Njemačku, no nije se pojavio. Na dvorišnim vratima godinama kasnije stajat će fotografija i obavijest: "Traži se Danijel Papratović – Papra, star 23 godine, tamne kratko ošišane kose, visok oko 190 centimetara..."
U njegovoj sobi i dalje sve kako je i bilo... – Nismo htjeli isključiti kućni telefon jer sin zna taj broj. Tražili smo ga u zemljama bivše Jugoslavije, Mađarskoj, Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Americi... gdjegod smo dobili naznaku da bi mogao biti. Te informacije dobivamo od vidovnjaka, druge pomoći nemamo - ispričali su svojedobno Danijelovi roditelji Ivan i Eva Papratović za Večernji list.
Ni trideset kilometara dalje, u selu Beketinci, obitelj Kanajet gotovo dva desetljeća iščekuje vijesti o baki Anici koja je 30. srpnja 2005. otišla iz svog doma prema mjesnom groblju i nikada se nije vratila.
- Ključni razlog da sumnjamo da joj se nešto dogodilo je njezin ključ od kuće koji je bio ispod otirača. Nikada, ali nikada ona nije ostavljala nigdje svoj ključ i kuća nikada nije bila otključana. Uvijek se zaključavala i uvijek ključ nosila sa sobom. Nikada nije iz kreveta ustala da krevet nije bio zategnut, a tada je izgledao kao da ste umjetno otvorili krevet za leći. Mi znamo njezine običaje, karakter - ispričala je nedavno za HRT njezina unuka Manuela Zetović.
Željko Čolak iz Šibenika kao nestala se osoba vodi još od travanja 1987., kada je nestao na moru. Tek je napunio 28 godina.
Nema ga od 1978.
A davne 1978. policiji je prijavljen nestanak Ante Gagića, 25-godišnjaka iz Kaštela Novog. Kako se navodi u bazi Nestali, otišao je od kuće u nepoznatom pravcu, a nakon 16 dana javio se iz Nice te mu se od tada gubi svaki trag.
Napunilo se jesenas dvadeset godina kako nema Aleksandre Janko, koja je imala prebivalište u Zagrebu, a boravište u Rijeci.
Javnost je pomno pratila nestanak PR agentice i bivše manekenke Martine Horvat (28) koja je posljednji put viđena u ožujku 2010. Živjela je tada u zagrebačkom naselju Lanište s deset godina starijim dečkom Sašom Leskovčaninom koji je bio uhićen par dana nakon njezina nestanka, a dva i pol mjeseca kasnije oduzeo si je život. Uz njezin nestanak vezale su se brojne kontroverze pa se tako pisalo kako je Martina Horvat koristila mobilni telefon pokojnog izdavača i novinara Ive Pukanića. Navodilo se i kako je bliska s bivšim francuskim nogometnim reprezentativcem Frankom Leboeufom pa je policija i njega tražila kako bi s njim razgovarala o Martininom nestanku.
– Bila je dobre duše, svima voljna pomoći. Na stotinu puta kroz misli mi prolazi što joj se i kako moglo dogoditi. Ne, ja ne mogu vjerovati da nje zaista više nema. Bila sam kod vidovnjakinje u Osijeku koja mi tvrdi da se tijelo moje kćeri nalazi u stajaćoj vodi. Možda vam to zvuči suludo, ali ja se hvatam za svaku slamku. Doći ću uskoro opet u Zagreb i tražiti je kod nikada dovršene Sveučilišne bolnice. Zašto policiji nije stalo da je nađe? Sad počinjem sumnjati i u to da se Leskovčanin sam objesio – ispričala je Večernjakovoj reporterki Martinina majka Ana Šarvari iz Vukovara u ljeto 2013. godine.
U doba kada je nestao Osječanin Danijel Papratović nije bilo interneta i potraga nije, kako to danas biva, počela čim se pojavila prva sumnja kako nešto nije u redu.
No, promijenilo se dosta toga do danas pa više ne treba čekati 48 sati do službene prijave nestanka.
- MUP je još prije desetak godina odustao od te prakse. Koliko sam vidio kada je nestao Matej Periš, Srbija to još uvrijek prakticira. To je relikt prošlosti iz 90-ih godina, jugoslavenski, svugdje u svijetu se to napustilo, pa tako i u Hrvatskoj. Ovisno od situacije do situacije, odmah se procjenjuje ide li se u traganje za konkretnom osobom i s kojim resursima. Ako je netko bježao pet puta iz doma, onda je izvjesno da i dalje bježi. Ali ako nema naznaka da je to uobičajeno, ili je ostavljeno oproštajno pismo, ili je stiglo prijeteće pismo pa se misli da je riječ o otmici, onda se drukčije promišlja i postupa – pojašnjava za Večernji list kriminalist Željko Cvrtila.