Smrću policajca Dragana Đurića vjerojatno su spašeni životi nekoliko njegovih kolega jer je poludjeli terorist Nerdin Ibrić (24), pucajući u njega ispred CJS u Zvorniku, upozorio ostale na svoj dolazak, smatraju danas Đurićevi radni kolege Stevo Milovanović i Željko Gajić, koji su i sami ranjeni u ovom napadu. Iako je već prošlo osam mjeseci, rane nisu zacijelile jer Đurićeva smrt, kažu njegovi kolege, još se “osjeća” u hodnicima. Rupe od metaka na pojedinim vratima i zidovima nijemi su podsjetnik krvave drame kroz koju su zvornički policajci prošli kobne noći lanjskog 27. travnja, kada je Ibrić upao u postaju s namjerom ubiti što više policajaca.
Krvavi zidovi
- Zidovi su ponovno obojeni odmah nakon napada jer su bili poprskani krvlju. Međutim, ja je još vidim kada uđem u postaju. Svaki put kada zakoračim unutra vidim Draganovo tijelo na podu i ogromnu lokvu krvi ispod njega. Iako je krv očišćena, ta lokva mi je stalno u glavi i ne mogu je izbrisati iz svojih misli - priča potreseni Gajić koji je u napadu ranjen u obje ruke, desnu nogu, a jedan od ispaljenih metaka mu je okrznuo i glavu. I danas se pita je li mogao drugačije postupiti. Isto pitanje sebi postavlja i Milovanović kojega je terorist ranio u rame. Milovanović je došao na posao oko 18.30 sati, nakon čega je nesretni Đurić rekao kako ide vani zapaliti cigaretu.
“Ne ponovilo se...”
- Ubrzo sam čuo da je nešto puklo, ali nisam odmah shvatio o čemu je riječ. Podigao sam se i kroz staklo ugledao bradatu osobu u trenirci, s puškom u ruci. Ugledao sam i Draganovo krvavo tijelo na ulaznim vratima. Terorist me je ugledao i krenuo prema meni uz povik :“Alahu ekber, sve ću vas pobiti, mamu vam j....”. Istrčao sam na suprotni hodnik i ušao u prostoriju u kojoj se nalazilo nekoliko mojih kolega te viknuo: “Napadnuti smo, Dragan je ubijen!” prisjeća se Milovanović, a na to Gajić dodaje kako se ponovno čula paljba.
- Terorist je krenuo u prostoriju gdje smo bili. Stevo je za dlaku ostao živ. Izvukao sam pištolj i tom trenutku osjetio da sam pogođen u ruke. Nastala je pucnjava koja je, čini mi se, trajala vječnost, iako su naši kolege iz Jedinice za podršku sišli s kata i ubrzo likvidirali terorista. Jedan kolega je te večeri doživio živčani slom zbog preživljenog šoka - priča Gajić koji je kao Milovanović i Ibrić u ratu izgubio oca. Kaže kako je sve izgledalo kao bure baruta i bila je dovoljna jedna iskra da izazove opći kaos u Zvorniku i šire. Obojica tužno klimaju glavom i ponavljaju: “Ne ponovilo se...”