Serijskim ubojicama smatraju se osobe koje su u određenom razdoblju ubile najmanje troje ljudi, iako se, prema nekim pokazateljima, u pojedinim državama taj broj spustio i na dva ubojstva. Prosječni kvocijent inteligencije serijskih ubojica je 94,7 što, prema psiholozima, spada u prosječan rezultat, ali mnogi od njih imaju i daleko veći, piše Večernji list BiH.
Sve policije i države svijeta susreću se s brutalnim ubojstvima koja su počinili serijski ubojice. Takav je slučaj i s Bosnom i Hercegovinom u čijim se zatvorima nalaze neki od najozloglašenijih serijskih ubojica današnjice, a čiji su zločini izazivali zgražanje cjelokupne javnosti.
Trenutačno Edib Buljubašić iz Zenice služi uvjerljivo najdulju ukupnu kaznu od čak 54 godine zatvora. Riječ je o kombinaciji spajanja nekoliko različitih presuda te odluke suda da ih služi “jednu za drugom”. Osuđen je zbog dvostrukog ubojstva počinjenog u veljači 2000. godine. Prije rata je zatvoren zbog teškog razbojstva i ubojstva portira “Zenicatransa”, kao i ranjavanja oca. Nakon toga počinjenog ubojstva izlazi na “vikend” i ubija oca, nakon čega biva osuđen na dvadeset godina zatvora.
U posljednjem ratu bio je pripadnik nekoliko vojnih formacija, a nakon rata ubija udarcima sjekirom nevjenčanu suprugu Almu Šarić. Tri dana kasnije ubija Nađu Buljubašić, suprugu svog brata, s dvadesetak uboda škarama, nakon čega se prijavljuje policiji, koja pronalazi oba leša. On je u zatvoru čak napisao i knjigu koju mu je promovirao akademik Abdulah Sidran. Edib Buljubašić bi na slobodu mogao izaći 5. studenoga 2043. godine.
Drugi po duljini izrečene kazne je Jasminko Jašarević koji, kako sam kaže, “ima četiri-pet ubojstava iza sebe”. Osuđen je na ukupno 42 godine zatvora zbog ubojstva triju osoba. Prema presudi suda, Jašarević je 2005. ubio u Mostaru umirovljenicu Ramizu Rahimić, potom mostarskog fotoreportera Antu Tonču Borasa te u Brčkom Marijana Šopčevića. Zanimljivo je i to kako je Jasenko svojedobno radio za SFOR, zbog čega nitko nije u njega sumnjao, kako sam tvrdi. Međutim, suočen s nepobitnim dokazima, nije poricao počinjena djela, a dokazi su uključivali i DNK analizu. Jasminko bi na slobodu, prema pravomoćnoj presudi, trebao 1. prosinca 2047. godine.
Još jedan serijski ubojica koji je po brutalnim likvidacijama ostao upamćen u bh. javnosti je i Muamer Topalović, koji je na Božić 2002. godine ubio tri i ranio jednog člana obitelji Anđelić u Kostajnici kod Konjica. Nakon služenja vojske bio je u zatvoru u Srbiji tri godine i tri mjeseca. Radio je na građevini u Konjicu. Iz zatvora bi trebao, ironijom sudbine, izaći baš na Božić, 25. travnja 2037.
Aleksa Mican (25) iz Zenice ubio je 2004. Senada Lepiricu (25) iz Bugojna i Adema Ćatića, radnike tvrtke IT Computers, u stanu koji je unajmio u olimpijskom naselju Mojmilo, a zatim od njih uzeo pet računala - laptopa. Osuđen je na 35 godina zatvora. Trebao bi izaći u travnju 2040. godine.
Šerif Hadžić je u Županijskom sudu u Bihaću proglašen krivim za trostruko ubojstvo i ubojstvo u pokušaju. Osuđen je na 20, ali mu je Vrhovni sud FBiH povećao kaznu na 28 godina. On je 3. lipnja 2008. usmrtio oca i sina Kasima i Elvisa Šabića te Unala Fedaija i pokušao izvršiti ubojstvo Elvedina Okugića. On bi trebao izaći na slobodu u lipnju 2036.
Trostruko brutalno ubojstvo počinio je Anto Niče u selu Suhači kraj Livna. On je kuhinjskim nožem najprije ubio svoju majku Lucu (66), a potom sačekao i nožem napao i ubio brata Matka (46) i snahu Sandru (44).
Safet Ćoralić osuđen je u Bihaću u odsutnosti na trideset pa onda na dvadeset i pet godina zatvora. Uhićen je po međunarodnoj tjeralici u švedskom gradiću Sala zbog ubojstva bračnog para Murata i Fatime Murić, počinjenog u Cazinu. Kazna mu istječe 25. rujna 2027.
Županijski sud u Novom Travniku osudio je Sabahudina Habiba na 34 godine zatvora zbog trostrukog ubojstva u mjestu Sokoline kod Donjeg Vakufa. On je 2017. godine u mjestu Sokolina usmrtio čuvara šuma Omera Bašića i Ferida Rahmanovića te radnika Ševka Draginovića nakon što je doznao kako predstavnici Šumarije planiraju odvesti ranije bespravno posječenu drvnu masu. Trebao bi izaći 2051. godine.
Posljednji slučaj serijskog ubojice u BiH završen je opsežnom policijskom potjerom i likvidacijom Edina Gačića. On je u Podorašcu kod Konjica hicima iz vatrenog oružja ubio Sauda Sultanića, vlasnika lokalne trgovine, nakon čega se dao u bijeg.
Tijekom potjere nekoliko dana nakon Sultanića nađeno je i tijelo Mahira Begića, predanog policajca koji je sudjelovao u potrazi za ubojicom na teškom terenu. Balističari su nedvojbeno utvrdili kako iza Begićeva ubojstva stoji Gačić jer su čahure odgovarale oružju kojim je počinjeno ubojstvo u Konjicu.
Problem koji se nameće kod serijskih ubojica koji su na odsluženju kazne, a koji će nakon izvjesnog vremena biti pušteni na slobodu, jest koliko su oni spremni na normalan život nakon svega te kako će ih društvo u konačnici prihvatiti kao takve. Može li uopće normalnim životom na slobodi živjeti netko tko je oduzeo živote ljudi i kako se pomiriti s tim? Sve su to izazovi koji se nameću našem društvu.•