Marinko Oroz, stanovnik sela Luke u općini Fojnica, preživio je nedavne poplave koje su pogodile to područje, ali njegovo srce nije izdržalo bol zbog gubitaka koji su ga zadesili. Ovaj tragični događaj dodatno je potresao zajednicu, a vijest je prenijela organizacija Pomozi.ba uz emotivnu poruku njegove kćeri Vanje i sugrađanke Matee Alikadić.
– Njegovo srce nije uspjelo izdržati sve ovo, izgubio je sve što je u životu pravio, gradio i čuvao, a bio je dobri čuvar cijelog sela. Otišle su njegove Luke, pa je morao otići i on s njima. Nadam se da će mama biti jača, da će izdržati i da će se jednog dana vratiti u svoju kućicu i da ćemo svi zajedno ispuniti njegovu želju. Vidjela sam da vam je svima postao drag u ovih par dana, a i on je to osjetio i bio je sretan što ima toliko ljudi koji su došli pomoći, pa se uime nas zahvalite cijeloj vašoj ekipi Pomozi.ba – napisala je njegova kćerka Vanja volonteru Kerimu.
A zašto Kerimu? Zato što je on upravo bio poput dobrog čuvara Marinka, što se može zaključiti i iz posta Matee Alikadić.
– A čija si ono, ne mogu poznat? – upita me prije deset dana dok krajičkom oka promatra izvlačenje drva s onoga što se prije nekoliko dana zvalo ulaz u dvorište. Mate i Katice Oroz, ponosno mu rekoh. Gleda u mene i ne reagira. Prilazi Ružica i glasnije ponovi, a on razvuče osmijeh i kaže: "Rođak, ne bih te nikad prepoznao."
Sjeli smo ispred kuće, unutra je bilo sve uništeno, a oni još uvijek vidno potreseni.
– Voda mi je odnijela sve, pa čak i slušni aparat. Ništa ne čujem, a taman sam našao onaj koji mi odgovara – rekao je Marinko.
Skoči sa stolice jer su upravo sjekli drvo koje nisu smjeli dirati. Malo je nagalamio, vratio se i sjeo kao da ništa nije bilo. Kerim iz Pomozi.ba sjedi i kaže mu: "Eto mene sutra s aparatom, samo reci koji je." Marinko ponovno razvuče osmijeh dok se pokušava sjetiti. Sjetio se, pa su se on i Kerim dogovorili za susret sljedeći dan.
Prolazili su dani, a oni su nastavili tražiti odgovarajući aparat. Danas su ga napokon našli – ali sat i pol prekasno.
– Nije dočekao aparat, srce ga je izdalo. Kerime, hvala ti u ime svih nas na trudu. Dragi Marinko, neka ti je laka zemlja! Počivaj u miru – navodi se u objavi.
i čuvar cijelog sela. Otišle su njegove Luke, pa je morao otići i on s njima. Nadam se da će mama biti jača i da će se jednog dana vratiti u svoju kućicu kako bismo ispunili njegovu želju – napisala je njegova kćerka Vanja volonteru Kerimu iz organizacije Pomozi.ba.