Otelo, lik iz Shakespeareove tragedije, bio je genijalni vojskovođa, pametan, iskren i hrabar, ali je na najmanju sumnju ubio suprugu. To je ljubomora. Ljubomoru su u doba Grčke i Rima prepoznali kao vrstu afekta koji može utjecati na čovjeka – govori psihijatar dr. Ante Bagarić iz Klinike za psihijatru Vrapče o ubojici Igoru Nađu. Ovih su dana psihijatri vrlo traženi sugovornici jer su u Hrvatskoj zaredali strašni događaji. Posljednji na zagrebačkoj Kajzerici – ubijene su tri generacije jedne obitelji.Tri žene, dva muškarca i 10-godišnje dijete.
Slaže se mozaik krvavog pohoda 36-godišnjaka koji, prema riječima policije, nije imao dosje, samo jednu prijavu za remećenje javnog reda i mira. Kako je moguće da netko tko vozi taksi, netom je postao otac i nema dosje ubije šestero ljudi, među njima i dijete?! Psihijatri odgovaraju, slijedom informacija koje su izašle u javnost, no uz ogradu, motiv je – ljubomora.
Sumanutost ili nakana
– Čini se da nije imao neku duševnu bolest, ne znamo, niti ćemo ikad znati, no po svemu sudeći, riječ je o ljubomori. Patološka ljubomora u psihijatriji je standardna i nije rijetka u psihijatrijskim ambulantama. Kod njega je okidač vjerojatno upravo ljubomora koja je otkočila svu tu agresivnost – govori dr. Bagarić. Je li se i što konkretno dogodilo da ta agresivnost izađe van i da Nađ ubije šestero ljudi, neće se nikada saznati. Stručnjaci tumače da je okidač moglo biti bilo što, nešto na prvi pogled beznačajno, telefonski poziv, poruka...
– Ovakav masakr mogao je, gledano sa stručne strane, poduzeti samo u slučaju apsolutne sumanutosti ili s predumišljajem, ako je riječ možda o psihopatiji. Treća opcija, naime, ne postoji – objašnjava dr. Herman Vukušić, psihijatar sa zagrebačkog Rebra.
– Nemamo podataka što bi bio eventualni okidač za sumanutost, a predumišljaj proizlazi iz psihopatije te u svojoj osnovi pretpostavlja zadovoljenje samo svojih potreba dok je sve drugo apsolutno ništavno i nebitno. Ljubomora je vrlo jak okidač u krvnim deliktima iz afekta i može dovesti do pomračenja uma i neubrojivosti. Najgora je kombinacija kad se ljubomora nakalemi na psihopatiju, tu pada sva kritičnost, više superego nema nikakvih mehanizama zaustaviti nagone, nema više nikakve brane tim nagonima koji su jednaki u svih vrsta, a koje je čovjek suprimirao – objašnjava dr. Vukušić.
To što je na kraju Nađ presudio i sebi, kaže dr. Vukušić, govori da je možda postao svjestan što je učinio i doživio trenutak svijesti o razmjeru tragedije koju je uzrokovao.
Činjenicu da je ubio 10-godišnjeg dječaka i poštedio bebu od 2,5 mjeseca, čiji je otac, struka objašnjava “psihoračunicom”, da je beba njegova, dok je nesretni dječak iz majčine ranije veze za ubojicu bio tek dio sistema koji je on došao likvidirati te da mu nije bilo bitno što je on dijete.
Beba koja je preživjela masakr vlastitog oca planski je pošteđena, smatraju psihijatri. Tijekom jučerašnjeg dana uslijedio je niz informacija o načinu života šesterostrukog ubojice te se razvlači svako slovo svakoga tko kaže da ga je iole poznavao, njega ili nekog od žrtava.
U komentarima pod istim tim tekstovima, uza sve ostalo, piše se od toga da je ubojica diler do onih koji su u šoku kako je to mogao učiniti jer je, primjerice, u školi uvijek bio miran i dobar ili drag u društvu itd. Može li se uopće ubojicu, masovnog ubojicu, prepoznati?
To se teško može spriječiti
Ovako nešto teško se može spriječiti, slaže se struka. Ubojica može normalno funkcionirati u svakodnevnici. Masovni ubojice, kažu psihijatri, uglavnom su uredno funkcionirali u svojoj svakodnevnici. Osim o ubojici, ostali komentari ispod izvještaja o užasu na Kajzerici govore puno i o Hrvatskoj danas.
– Čitam komentare koji se javljaju na portalima i društvenim mrežama nakon vijesti da je počinitelj bio na rubu zakona i da se bavio drogom. Većinom su to komentari: “Pa što je očekivala kad je ušla u vezu s kriminalcem!” Ako to opravdava čin, pa što se to zbiva s nama kao društvom?! Takve gnusne reakcije nakon ovakve tragedije moraju nas zabrinuti – upozorava dr. Vukušić zgrožen, kako kaže, iživljavanjem nad žrtvama.
Nesuvisli i maliciozni komentari ovakve tragedije govore o našem društvu te su pravilo kad god svjedočimo nekom novom užasu u Hrvatskoj. To se mora promijeniti, poručuje dr. Vukušić, koji najavljuje kako će službeno zatražiti hitnu organizaciju radne skupine koja će ustrojiti sustav kontrole, ističe, govora netolerancije.
– Nije problem samo govor mržnje, problem je i ovo što gledamo, a to je govor netolerancije. To potiče na mržnju! U nekim pametnim državama vrijeđanje žrtve kazneno je djelo, a mi u Hrvatskoj danas imamo samo estradnu empatiju. U nekoj drugoj zemlji dosad bi na Kajzerici gorjelo 300 svijeća – jasan je psihijatar Vukušić.