Miroslav Lajčak bio je prvi čovjek međunarodne zajednice u BiH od srpnja 2007. do siječnja 2009. godine. Nakon odlaska nije prekinuo ni diplomatske niti osobne kontakte s ljudima iz BiH. Na različite načine Bruxelles ga je zaduživao da pomogne u rješavanju krize na ovim područjima. Htjeli smo doznati kako slovački diplomat gleda iz europske perspektive događaje na Balkanu.
Prošle su četiri godine otkako ste otišli s pozicije visokog predstavnika u BiH. Stanje u BiH od tada se samo dodatno pogoršalo. Kakav je Vaš dojam?
Mislim da stanje nije gore, ali činjenica je da BiH stagnira, dok svi ostali, uključujući i Kosovo, napreduju. Zato se stvara osjećaj da se stanje u BiH pogoršava. Činjenica je da je zadnji reformski korak u pogledu europskih integracija načinjen još dok sam ja bio u BiH. To je potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i znam koliko je trebalo napora domaćih političara da se postigne kompromis. To je put kako ići naprijed. Svi mi želimo da BiH postane prvo funkcionalna država, a onda i članica Europske unije, ali ne trebamo zaboraviti da svaki novi član treba ojačati EU. Da bi se to dogodilo i s BiH ona mora uspješno okončati zadane reforme. Za mene je tu ključ da postoji domaći politički proces koji poštuje demokratski politički okvir. Temeljem iskustava moje, ali i drugih zemalja koje su se pridružile EU, mogu reći da ne postoji jednostavan i lak put u EU.
Što su, po Vama, ključni problemi u BiH?
To su vrlo različiti stavovi o pitanju organizacije države, sposobnost za postizanje kompromisa, spremnost da se dogovore zajednički prioriteti i spremnost da se ti prioriteti i realiziraju.
Vi često izjavljujete da je rješenje za BiH demokratiziranje društva. Meni se, pak, čini da je vrlo teško u ovako kompliciranom sustavu napraviti bilo kakav ozbiljniji pomak?
Imamo pravni okvir, a to je Daytonski sporazum koji je potpisan u konkretnoj situaciji i konkretnom povijesnom razdoblju. Taj sporazum je zaustavio rat i stvorio temeljni okvir za razvoj države. Taj okvir se može mijenjati i logično je da se mijenja, jer je danas situacija drugačija. No, to se treba događati na osnovu dogovora svih političkih snaga u BiH i treba se mijenjati tako da olakšava put k europskim integracijama. Tipičan primjer za to su nastojanja da se nađe rješenje za provedbu presude “Sejdić i Finci“. Ja sam uvijek govorio da je najbolji sustav za BiH onaj koji je stvoren konsenzusom unutar BiH. Nema smisla kriviti Dayton ili međunarodnu zajednicu. Znamo gdje se nalazimo i što trebamo činiti.
Hrvatsko pitanje se vrlo često, pa i u međunarodnoj zajednici, označava kao jedno od ključnih pitanja koja generiraju krizu u BiH. Kako riješiti taj problem?
Hrvati su najmalobrojniji od tri konstitutivna naroda i za mene je uvijek bilo jasno da politički sustav u BiH možemo harmonizirati samo tako da se najmanji narod osjeća komforno i sigurno. U tom smislu, politički proces nakon zadnjih parlamentarnih izbora je bio dosta nesretan i Vlada koja je bila stvorena na razini Federacije je bila problematična upravo zbog pozicije legitimnih predstavnika Hrvata. Zapravo je to bio jedan od ključnih razloga krize koju danas političke snage u BiH nastoje riješiti. Ja se nadam da će doći do rezultata i da će se stvoriti sustav koji objektivno odražava konfiguraciju političkih snaga u BiH. Uređenje BiH je vrlo komplicirano i u takvim situacijama je najbolje da ista struktura čini vlast na svim razinama. Samo u takvoj situaciji moguće je postizati brze i učinkovite kompromise.
Hoće li ulazak Hrvatske u EU što dobroga donijeti BiH, posebno imajući u vidu da će bh. Hrvati također postati građani EU?
Naravno da će ulazak Hrvatske u EU promijeniti situaciju i ozračje. S faktične strane će se promijeniti režim prometa roba preko hrvatske granice. Ja se nadam da će ulazak Hrvatske u EU imati pozitivan učinak stimulacije na BiH i politički život u BiH, jer sjećamo se kako je napredak drugih zemalja u regiji vezano uz ukidanje viznog režima s EU motivirao i mobilizirao javnost i političke lidere u BiH. Želio bih isto to vidjeti i sada nakon ulaska Hrvatske u EU, jer to pokazuje da je EU ozbiljna u svojim nakanama i da ta europska perspektiva BiH postoji. Ne trebamo zaboraviti da dolazi vrijeme kada će političari morati položiti račune pred svojim biračima i kazati što je urađeno od zadnjih parlamentarnih izbora. Glavno pitanje je upravo to - koliko je urađeno u procesu europskih integracija.
Koliko uopće pratite događanja u BiH?
Svakodnevno pratim ono što se događa u BiH, što preko medija, što preko izvješća našeg veleposlanstva, što preko izravnih kontakata s domaćim i međunarodnim političkim akterima. Potrebno je da se nađe rješenje, jer se previše vremena izgubilo zbog formiranja vlade i tih događanja prošle godine. Energija se mora fokusirati na ono što je ključno, a to su reforme i europske integracije.
Stječe se dojam da različiti pogledi i različiti interesi iz Europe i SAD-a često imaju za rezultat neriješene probleme u BiH?
Ne slažem se s tim i nemam takav dojam. Ne trebamo preuveličavati značaj izjava nekih pojedinaca. Ključno je kakva je službena politika i tu mogu sasvim odgovorno reći da su pozicije EU i SAD-a prema BiH praktično identične. Najbolja demonstracija toga je zajednički posjet Hillary Clinton i Catherine Ashton u listopadu prošle godine. EU je ponudila BiH europsku perspektivu i SAD podržava članstvo BiH u EU. Osim toga, članice EU koje su ujedno i članice NATO-a, zajedno sa SAD-om, podržavaju članstvo BiH u NATO-u. To su činjenice koje su za mene sasvim dovoljne da ne možemo govoriti o različitim pristupima BiH. No, ključ uspjeha BiH u euroatlantskim integracijama treba tražiti unutar BiH, a ne u Bruxellesu ili Washingtonu.
Vašim dolaskom na čelo OHR-a zapravo je okončana vladavina OHR-a čvrstom rukom u BiH. Vi ste pokušavali prenijeti odgovornost na domaće političare. Je li predugo međunarodna zajednica vladala, nametala rješenja i tako navikla domaće političare da ona umjesto njih donosi odluke?
Ja sam se trudio pronaći balans između dva mandata –visokog predstavnika i posebnog predstavnika EU. Za mene nije bilo dvojbe da se mandat visokog predstavnika treba odnositi na to da se čuva Dayton i već postignute reforme, dok za sve ostalo što je vezano uz dalji napredak BiH treba koristiti europske instrumente. Ne može zemlja ići naprijed uz pomoć bonskih ovlasti. Ja sam to jasno kazao. Naravno, i tada i danas su postojali i postoje različiti stavovi u međunarodnoj zajednici. Postoje oni koji još uvijek misle da su bonske ovlasti ključ, ali takvih mišljenja je sve manje. Nema smisla sada špekulirati je li međunarodna zajednica tu napravila pogrešku ili nije. Stvari se mijenjaju. Neki ljudi bi željeli da je BiH i danas u središtu pozornosti međunarodne zajednice, ali to jednostavno nije tako. Za mene je bila dobra vijest da BiH nije u središtu međunarodne zajednice, jer to znači da BiH nije problem. Mislim da je dobro da danas svi prihvaćaju da je budućnost BiH u EU, a da se to može postići samo preko reformi i dogovora domaćih političara, a nikako preko bonskih ovlasti.
Kako danas iz Vaše europske perspektive izgleda BiH? Koliko je daleko ili blizu EU i NATO-a?
Što se tiče EU, tu je u BiH u posljednje dvije godine, na žalost, postignut vrlo limitiran napredak, posebno u kontekstu cijele regije. Nije to nikakva tragedija, ali jeste izgubljeno vrijeme. Zato se trebaju riješiti institucionalna pitanja i da se svi usmjere na povlačenje konkretnih poteza koje EU očekuje. Kada je riječ o integraciji u NATO, tu je BiH zajedno s Makedonijom i Crnom Gorom jedan od ozbiljnih kandidata za pristupanje. Na žalost, od 2010. godine nije ispunjen zadnji preostali uvjet, a to je registracija nepokretne vojne imovine. Mislim da je to pitanje koje je već moglo biti riješeno i nadam se da su bh. lideri to stavili na dnevni red i da će to pitanje brzo biti riješeno.
Kako gledate na odnose u regiji? Hrvatska i Srbija, čini se, danas imaju najlošije odnose u posljednjih nekoliko godina?
Činjenica je da se atmosfera u odnosima između Zagreba i Beograda promijenila nakon zadnjih predsjedničkih i parlamentarnih izbora u Srbiji. Ja to shvaćam ne kao trajni fenomen, već kao nešto što će proći. Imamo signale da bi se dva premijera mogla sastati u prvoj polovini ove godine. To je jako potrebno i ja ohrabrujem takvu komunikaciju koja je vrlo važna za ukupno stanje u regiji.
Može li situacija u Makedoniji i na Kosovu destabilizirati ovu regiji?
Ne. Ne mislim da bi situacija u Makedoniji i na Kosovu mogla destabilizirati regiju. Ja u regiji ne vidim niti jedno pitanje koje bi imalo stvarni potencijal za destabilizaciju regije. Potrebno je da sve zemlje zapadnog Balkana imaju tijesnu suradnju i intenzivnu komunikaciju, jer tako pokazuju da su spremne za ulazak u EU. Sve to zavisi i od političkih lidera.
Što je teže, raditi posao visokog predstavnika u BiH, ili sada posao ministra vanjskih poslova Slovačke?
Svaka pozicija ima svoje za i protiv, tako da je to teško usporediti. Za mene je bilo vrlo zanimljivo raditi u BiH i BiH je postala dio mog života i ja se od nje ne odvajam ni nakon napuštanja pozicije u Sarajevu. Pratim događanja, aktivno sudjelujem u kreiranju europskih politika i stalo mi je da se u BiH živi bolje. Imao sam priliku upoznati ljude u BiH i doista mislim da oni zaslužuju živjeti u uređenoj zemlji koja je članica EU i NATO-a. Ja koristim sve mogućnosti da pomognem BiH na tom putu, ali naravno, glavnina posla se mora uraditi unutar BiH.
Što Vam najviše nedostaje iz BiH?
Nedostaju mi ljudi. Mogu reći da u tim dužnostima koje obavljam nakon odlaska iz BiH često putujem po svijetu i prija mi da mi prilaze ljudi iz BiH. Najčešće pitanje koje mi oni postavljaju je kada će BiH postati normalna i uspješna država. Moj odgovor je uvijek da pitanje nije hoće li, već kada će BiH postati normalna država i da trebamo svi zajedno raditi kako bi se to dogodilo što brže. Ja iskreno želim da ova 2013. godina bude godina napretka za BiH.