Da Tišina ne utihne, brine se oko 500 povratnika

Ima jedna legenda o Hrvatskoj Tišini prema kojoj je nekada davno svetu propovijed Jakova Markijskog ometalo kreketanje žaba. Viknuo je “tišina“ i nakon njegove zapovijedi žabe su utihnule. Otada, legenda kaže, mjesto se zove Tišina. Istina, postoji ona Hrvatska ali i Srpska Tišina. Jedna pored druge, a svaka sa svojom pričom. Ona Hrvatska nije zaliječila ratne rane jer njeni žitelji, kao i cijela župa (sela Gornji i Donji Hasić, Hrvatska Tišina, Novo Selo i Zasavica) protjerana je, neki su završili i u logorima. Tek ih je oko 500 hrabrih povratnika, koji strpljivo spašavaju ognjišta od gašenja. Veliki broj ih povremeno dolazi i održava posjed, a oni ustrajni na beskonačnim su čekanjima za obnovu porušenih domova.

Malo povratnika

U župi Hrvatska Tišina prije DR živjelo je više od 5000 Hrvata. Nakon više od 20 godina od progona povratak se nije dogodio u značajnijoj mjeri. Obnova povratničkih prostora još nije završena, povratnici su uglavnom osobe treće životne dobi, a ono najvažnije - posao kao glavni pokretač i poziv mladim obiteljima za povratak nikako da se projektima održivog povratka dogodi. Povratnici se pribojavaju da će zlo koje se dogodilo postupno prekriti svoje tragove zaboravom i šutnjom, kazali su nam povratnici. Vratimo se žabama s početka priče jer one još krekeću u bari Tišina, koju u međuvremenu povratnici pokušavaju očuvati kao prirodni rezervat, ali ljudi su sve tiši. Da Tišina potpuno ne utihne, brinu se povratnici, uz ostalo Susretima koje je prve organizirao fra Joso Oršolić. Tada progovore o svojim problemima, animiraju javnost i pokažu da su još spremni i voljni vratiti se u značajnijem broju ako zajednica omogući održivost. Hoće li se konačno dogoditi značajniji povratak na te prostore, ne ovisi samo o njima, poručili su i s posljednjeg susreta povratnika održanog u Gornjem Hasiću. Simbolično su ga zakazali u 12.05 sati kako bi dali poruku da se kasni u potporama. Štete iz 90-tih broje se u stotinama tisuća KM, možda i milijunima. Nekada su na tim posavskim prostorima bili vrijedni farmeri, danas su na posjedima ogoljeli podsjetnici toga vremena. Ipak, ne žive od prošlosti, gledaju u budućnost i rješavaju dnevno aktualne teme. Kao i godinama ranije na susretu povratnika razmatrali su projekte koji su u proteklih šest mjeseci realizirali, ali i vrijedno planirali do konca godine.

Prioriteti obnove

-Naši su prioriteti i dalje obnova, infrastrukturni projekti cestovne i elektro mreže, ističe Ivica Cvitkušić koordinator povratničkih mjesnih zajednica. Načelnik općine Šamac Savo Minić optimistično vjeruje da će se u ovoj godini dogoditi značajniji pomaci obnove jer već je 220 stambenih jedinica dobilo zeleno svjetlo za obnovu, kazao je. Velika su očekivanja povratnika usmjerena i na Donatorsku konferenciju. - Mi imamo samo znakove dobre volje jer skromne su proračunske mogućnost. Održivi povratak može nam doći samo s viših razina vlasti, zaključio je Minić. Na 14. susretima bila je velika posjećenost povratnika. Susret je zračio obećavajućim projektima. - Nastavljamo s projektom Posavina. Bez obzira na tešku situaciju Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica planira 2 mil. KM od kojih 1,5 mil. za održivost povratka i 500.000 KM za obnovu stambenih jedinica, izjavio je Zdravko Beljo, pomoćnik ministra raseljenih i izbjeglica FBiH.