Dayton ne nudi treći entitet, a i strah nas je novih granica...

Sa zamjenikom visokog predstavnika Roderickom Mooreom razgovarali smo o aktualnim političkim temama u BiH i regiji. Na početku smo razgovarali o američkoj ulozi u BiH.

Administracija SAD-a je od iznimne važnosti za BiH. Zaustavila je rat, gradi mir, a sve se sporo vraća. Jeste li razočarani tom činjenicom?

Vrlo mi je drago što ste rekli o Vašoj zemlji, a osobito jer su Sjedinjene Države uložile velika sredstva posljednjih godina. No, ja ovdje ne predstavljam administraciju Sjedinjenih Država nego međunarodnu organizaciju. Međutim, mogao bih reći da sam malo razočaran budući da ne postoji dovoljno pomaka do kojega je trebalo doći od završetka rata. S jedne strane je to razumljivo jer je prošlo samo 16 godina od završetka rata i mnogo ratnih ožiljaka je još uvijek prisutno. I mi svakodnevno gledamo kako se te stvari odigravaju na političkoj sceni. S druge strane, iskreno vjerujem da je propušteno jako puno prilika. Kada samo pogledamo susjedne zemlje, a očito je da nisu imale istu tragičnu prošlost kao ova zemlja, može se primijetiti zadivljujući napredak. Zaista se nadam da će BiH stati na tu istu stazu i krenuti istim putem kao i druge države.

Stječe se dojam da Europljani i Amerikanci imaju različite poglede oko rješavanja krize u BiH. Ima li tu sukoba?

Nema apsolutno nikakvih razlika kada su u pitanju ključni ciljevi koji su postavljeni pred BiH. Amerikanci, OHR i Europljani žele vidjeti da ova zemlja bude dio velike slike koja se stvara u Europi. Da budem konkretniji, snažno podržavamo put ove zemlje prema članstvu u Europskoj uniji. Međutim, bit ću iskren s Vama, bilo je i bit će trenutaka kada se dogovarala taktika oko određenih pitanja kada su se trebali nadići određeni problemi. Mene su upozorili na ovo prije nego sam preuzeo ovu dužnost, no bio sam vrlo ugodno iznenađen skladom između ključnih članova Upravnoga odbora Vijeća za provedbu mira u BiH. Isto tako, između OHR-a i ureda Petera Sorensena su sjajni odnosi. Svakodnevno smo u kontaktu i koordiniramo naše poteze.

Razumije li međunarodna zajednica frustriranost Hrvata u ovoj zemlji?

Osobno bolje sada razumijem tu frustraciju. To je jedan od glavnih razloga zbog čega sam došao ovdje. Imao sam priliku čuti o tim frustracijama kada se radilo o uspostavi federalne Vlade ranije ove godine. To je na mene ostavilo duboke dojmove. I to je jedan od razloga zašto smo odlučili poslati jednog od visokih dužnosnika, Chrisa Bennetta da bude ovdje u Mostaru. I bez obzira jesu li te frustracije realne ili nisu, mi iz međunarodne zajednice ih moramo shvatiti ozbiljno. Imamo obvezu osigurati da legitimne zabrinutosti bilo kojega od naroda budu prikladno rješavane.

Je li možda ključ rješenja u novom izbornom zakonu?

Mislim da bi vrijedilo to ispitati.

Hrvati tvrde da su zakinuti u Federaciji i da ih ne predstavljaju njihovi autentični politički predstavnici te da se matematičkim kombinacijama došlo do toga da se može formirati federalna vlast.Znam da je OHR za sve dao blagoslov, no ipak smatrate li da je to dobro za ovu državu?

Da bismo dali odgovor na to pitanje, moramo se vratiti na stanje kakvo je bilo u ožujku. Mislim da je tada postojala nada i očekivanja od međunarodne zajednice da će tada ustrojena vlast uključivati predstavnike dva HDZ-a. Želim Vas uvjeriti i Vaše čitatelje da nije bilo apsolutno nikakve namjere od međunarodne zajednice da isključi iz sudjelovanja u vlasti bilo koje stranke, poglavito ne dva HDZ-a. Međutim, politička situacija je postajala sve kaotičnija. Nije bilo proračuna, imali ste ljude iz stare strukture vlasti i nove vlasti i jedni i drugi su tvrdili da su legitimni. Nekoliko županija je također odbijalo izabrati izaslanike u Dom naroda. U federalnom Ustavu postoji odredba koja nameće obvezu novih izbora ako se ne izabere nova vlast do kraja ožujka. Međunarodna zajednica je kroz OHR ponudila pomoć u posredovanju. Budući da smo vidjeli da neće doći do rješenja, ponudili smo jedan kompromisni prijedlog. I prije nego smo ga predstavili bilo kojoj stranci, dobili smo potporu od cijele Europske unije i članova Vijeća za provedbu mira. Mi smo tada mislili da se radi o poštenom kompromisu. Nažalost, ne znam iz kojih razloga, lideri dva HDZ-a odbili su taj prijedlog. Ni na koji način ne želim omalovažiti druge stranke koje je također podržao hrvatski narod. I evo danas Vlada Federacije funkcionira i pitam se da nije bilo intervencije bismo li i danas imali Vladu.

Hrvati su prije šest-sedam godina imali osmero ministara, Wolfgang Petritsch im je uzeo troje. Nakon ovih izbora SDP je želio uzeti još jednu hrvatsku poziciju. Gdje je kraj tom dekonstituiranju Hrvata?

Trenutačno se u ovoj zemlji vodi jedna ključna rasprava o tomu kako urediti zastupanje tri naroda u vlasti. Ali Daytonski sporazum ne daje nikakvu preciznu formulu koliko mandata dobiva određena politička stranka. U samome središtu te rasprave stoji postoje li legitimni predstavnici određenog konstitutivnog naroda ili ne. I ovo društvo treba donijeti zaključak iz ove rasprave.

Nije, dakle, suština je li netko Hrvat nego ima li većinsku potporu naroda. Prije desetak godina Hrvati su u Japan kao veleposlanika poslali etničkoga Ganca, dr. Bena. Međutim, sada su u vlasti zahvaljujući matematičkim ekshibicijama i izigravanjem Ustava Hrvati koji nemaju većinsku potporu i time se potrošio sam duh Daytona, države BiH s tri naroda.

Dayton sam po sebi ima dosta nedostataka, ali i prednosti. Jedna od prednosti je što daje posebnu ulogu konstitutivnim narodima, dakako, poštujući i ulogu ostalih. I na neki način tjera predstavnike tri naroda da pronađu način kako zaštititi sve ljude i narode u BiH. Ovo može biti vrlo pozitivna stvar jer tjera ljude da to urade. To nije posao međunarodne zajednice nego građana i naroda koji tu žive. Nažalost, ta javna rasprava je došla do velike zapreke. I mora se sada dogoditi određeno popuštanje sviju kako bi se ova rasprava nastavila. Iskreno se nadam da će do toga doći bez uplitanja stranaca.

Ovo je bio diplomatski odgovor. Jasno je da neće doći do dogovora bez stranaca. Problem je što se službeno Sarajevo ponaša kao da BiH ne postoji izvan toga grada. Kao da BiH nije i u Banjoj Luci, Mostaru, Nevesinju, Širokom Brijegu... Kako potaknuti rješenja kako bi se povratilo povjerenje u državu?

Nažalost, slažem se s Vama i namjerno kažem nažalost. Živio sam u mnogo zemalja u regiji, ali kada putujem ovom zemljom, radi se o jedinoj zemlji u kojoj se ne osjeća jaka povezanost s državom. Nadam se da će neka vrsta privrženosti, veze s državom BiH vremenom jačati i rasti. Bez zajedničke vizije budućnosti, bit će jako teško učiniti daljnje pomake za ovu zemlju. Ne možemo nametnuti tu zajedničku viziju. Ona može doći samo iznutra.

Potvrda ovoga što govorite su i večerašnje utakmice Hrvatska - Turska, Portugal - BiH. Ovdje gdje sada razgovaramo, u Mostaru, u jednom dijelu će navijati za Hrvatsku i Portugal, a u drugome dijelu za BiH i Tursku. Je li Vama to normalno?

To najbolje oslikava ono o čemu smo dosad govorili.

Zašto niste jednako reagirali oko uspostave državne vlasti kao što ste to učinili u Federaciji BiH jer ih vežu isti problemi i dvojbe?

Postoji mnogo razloga za to. Već sam rekao da bismo u slučaju entiteta imali ustavni kaos ili postoji potencijal za takav kaos. Isto tako, radi se o tome da bi građani trpjeli zbog toga jer entitetski proračuni obuhvaćaju jako puno socijalnih kategorija. Nismo se željeli uključiti i radili smo to nevoljko iako smo imali punu potporu Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira u BiH. Unutar toga okvira postoji različita dinamika kada se radi o uspostavi državnih tijela vlasti. U tom slučaju ne postoje zakonske zapreke za uspostavu vlasti, slično onome što je bilo na razini Federacije kada županije nisu željele predložiti kandidate za Dom naroda. Zapreke su političke naravi. Nakon razgovora u Brčkom i uspostave vlasti u središnjoj Bosni i Hercegovačko-neretvanskoj županiji, mislimo da su stranke vrlo blizu da dođu do rješenja. Ne postoji potreba da međunarodna zajednica intervenira, a na političarima je da se dogovore kao što se radi bilo gdje drugdje.

Kada se raspadala bivša Jugoslavija i nastajale Slovenija, Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, a kasnije i Kosovo, svima je bilo dopušteno izraziti svoje želje za samostalnošću. Legalna su i u BiH dva entiteta (državice). No Hrvatima u BiH se zabranjuje i spomenuti entitet. Pitam se jesu li to Hrvati nešto zgriješili ili je, pak, točna teza onih koji kažu: Imate državu RH, u BiH nemate što tražiti. Zašto se zabranjuje čak i rasprava o hrvatskom entitetu, koji ja ovdje osobno ne zazivam, ako bi to dovelo do rješenja?

Ponudit ću Vam dva odgovara. Možda se Vi i Vaši čitatelji s time neće složiti, ali ja ću ga reći. Prvi odgovor je pravne prirode. Daytonski sporazum je jasan oko strukture države. U njemu postoji država, dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Tu se ne spominje nikakva mogućnost trećeg entiteta. Teorijski je moguće da se tri naroda dogovore i da se Ustav promijeni. Ali kako to nije slučaj, niti ima naznaka da će do toga doći, naš je posao da se zaštiti Ustav, koji je sastavni dio Daytonskog sporazuma. To je važan aspekt vladavine prava. Drugi razlog za to je što postoji rašireno razmišljanje u međunarodnoj zajednici da je bosanskohercegovačko društvo i ovakvo snažno podijeljeno. I te podjele se nalaze u samome središtu problema s kojima je suočena međunarodna zajednica. I mi smo u dvojbi što bi bilo kada bi se povukla još jedna linija podjele, bi li se moglo krenuti dalje.

Što će biti s promjenama mostarskog Statuta koje je naložio Ustavni sud BiH budući da je i ovaj statut na štetu Hrvata?

Jako je važno da se poštuje odluka Ustavnoga suda. Ovo govorim znajući da je Ustavni sud poništio nešto što je ranije donio OHR. Ali ako ova zemlja želi uspjeti, mora se poštovati jedan od najosnovnijih stupova u ovoj zemlji, a to je najviši sud u zemlji. Jedan od razloga zašto sam ovdje jest da upitam političare je li se uradilo bilo što po presudi Ustavnoga suda budući da rok istječe za mjesec dana. Mi bismo radije da lokalne političke stranke riješe ovo pitanje. OHR ipak ima određenu odgovornost znajući povijest ovoga pitanja. Planiram u Sarajevu konzultirati se s visokim predstavnikom i članovima Vijeća za provedbu mira. Moja je želja da međunarodna zajednica u svemu ovome nema nikakve uloge.