Demokracija u BiH došla bučno i otišla u legendu

U BiH dogodio se smak svijeta parlamentarne demokracije. Parlamentarna većina u svijetu parlamentarne demokracije uspostavlja izvršnu vlast, ali u Federaciji BiH to ne vrijedi. Parlamentarna većina u Federaciji ima brojčanu premoć, ali ne i moć, pa ne može uspostaviti vlast, a sve blokiraju oni koji bi trebali osiguravati i provoditi domete svijeta parlamentarne demokracije. Samo što ne kažu:

- Što ima veze, ta nije smak svijeta!

A ovi iz velikog bijelog svijeta na sve to gledaju bijelo. Kao da je stvarno bio smak svijeta. Mnogi u svijetu svojski rade na tome da toga smaka stvarno i bude, ali ima nešto višnje od njih, a to je Svevišnji. Od njihovih prozirnih rabota snažnija je Providnost. Pa se raduju narodi dolasku Djetešca koji narasta do Spasitelja svijeta. Raduju se posebno oni najugroženiji, najucviljeniji, najojađeniji, gurnuti u stranu… Pa se čovjek dobre volje upita kome je to na Zapadu potreban novi istočni grijeh, zar su potrebna nova bičevanja, nova razapinjanja. Taj kršćanski Zapad više vjeruje onima koji ne vjeruju nego kardinalima.

Sve se vrti oko tih Judinih škuda. Kuda Juda, i oni tuda. Zašto im je toliko stalo do onoga što im ne pripada, čak se i smiju na tuđi račun. Ili na račun državnog proračuna. A melju li melju bez žita, ne mogu izdržati ni minutu šutnje za one kojima su dužni zašutjeti.

Možda im je netko rekao da je snaga bh. lanca u najslabijoj karici pa je žele još više oslabiti ne bi li taj lanac bio još jači. Dok od naprezanja ne pukne. Tko misli da BiH može bez Hrvata, daleko mu kuća od Europe. Današnji prostori BiH nekada su po zastupljenosti katolika u stanovništvu bili među najkatoličkijim prostorima svijetu.

A kršćanska Europa nezainteresirano gleda kako se katoličanstvu u BiH primiče kraj svijeta. To je vidio i Felix vraćajući se iz svemira, a vidi se čak i s tamne strane Mjeseca. To valja naglasiti, uz dužno poštovanje prema pripadnicima pravoslavlja i islama, Židovima, agnosticima, ateistima i ostalima. Tko misli graditi svoju budućnost gazeći nečiju prošlost, neće dobro proći.

Demokracija u BiH stigla je tako bezbolno da je neki nisu ni osjetili! Stigla je vrlo bučno i otišla u legendu! No, sunca slobode nema ni onima koji je ne dopuštaju drugima. Isaac Newton kazao je u šali:

- Sunce je nepravedno, jednako grije i bogate i siromašne!

Oni koji misle da sunce slobode jedne treba grijati, a druge ne, nemaju pojma ni o Newtonu, ni o slobodnom padu. Ni o tome da nešto ne može biti na tuđem mjestu, kao što to u BiH neki uporno nastoje. Pa se čude što sa zakonom gravitacije BiH spram Europe nešto nije u redu. Pa kako će onda znati nešto i Božjoj pravdi? No, u sve vrijeme godišta zasja i Betlehemsko svjetlo. Pa nas nije strah i pored novovjekih strašila koje korporativna megalomanija, neoliberalizam i konzumerizam postavljaju na svim poljima. Valja se znati skloniti od tih novovjekih svetih krava jer kad one mahnu repom oko sebe, znaju nezgodno mlatnuti po nosu one na periferiji zbivanja, kao što je BiH.

Mali Isus iz štalice nema ama baš nikakve veze s bjesomučno trošenjem jednih Njemu u slavu i čast dok drugi nemaju ni za kruh nasušni. Pa se jedan radnik „pohvalio“ kako je primio takozvanu trinaestu plaću. Drugi su mu zavidjeli, a on im objasni:

- Da, ali za dvadeset i četiri mjeseca rada!

Tako se i Mujo „pohvalio“:

- Digli mi plaću sto posto.

- Čestitamo – čestitaše mu.

- Ma, digli mi je skroz, to jest sto posto, pa je sad nemam nikako – pojasni im.

Bilo kako bilo, katolički vjernici vesele se Božiću. Pri tom valja znati da skromnije može biti i veselije. Veselje dolazi iz duše, a ne iz bezdušja i grizodušja, iz srca, a ne iz nesrčanosti i nesrdačnosti. Božić valja proslaviti u iskonskom veselju i iskrenoj ljubavi prema bližnjemu, prema bratu čovjeku. Valja ga proslaviti u dostojanstvu kakvo mali veliki Čovjek istinski zaslužuje.