- Ovo su djeca s posebnim sposobnostima, a ne potrebama koja su Orašju pokazali koliko ljubavi i snage, najviše što mogu pokazati takva djeca, mogu ugraditi u jednu predstavu pod imenom “Dugine boje” - kazala nam je sestra franjevka Marijina misionarka Agneszcka Hvalinska iz Poljske, glavna animatorica programa koji su izveli zajedničkim snagama djeca Centra za rehabilitaciju Kuća nade i učenici područne odžačke škole iz Potočana. Nije to bila obična predstava i jedan u nizu kulturnih događaja, već festival ljubavi, emotivan nastup koji je malobrojna oraška publika nagradila burom pljeska, kao nagradu za svaki izveden ples, igru, pokret ili pak recitiranje teško naučenog stiha u koji su štićenici Centra ugradili svoj maksimum snage i sposobnosti.
Međusobna druženja
- Željeli smo pokazati da naša djeca mogu puno toga naučiti i dopunjavati se kroz druženje sa zdravom djecom. Bezrezervno i bez stida pokazali su svoju lijepu dušu koja je često sakrivena. Teško im je naučiti nešto napamet, uloge, ali oni znaju jako dobro osjećati stvari kroz glazbu, pokret, dodir jer se tako izražavaju. Pokazali su svijet onako kako ga oni gledaju, bez puno pametnih i važnih riječi, ali očima koje govore više, rukama koje su spremne da pružaju. To je sve što imaju. Jednostavno žele biti prihvaćeni - kazala nam je nakon predstave Agneszcka Hvalinska koja skupa s vrijednom ekipom Centra ( Ivanka Šimić, Samira Terzić, logopetkinja Aldijana Alić i volonteri) postižu izvanredne rezultate. - To se može samo upornim radom s puno ljubavi, ali i profesionalnog usmjerenja - tvrdi Ivanka. Neobični scenarij predstave u kojoj se prepoznaju vrijednosti opuštajuće klasične glazbe te nepretenciozni dramski dio, orašku kinodvoranu pretvorili su u ambijent u kojem štićenici Centra svakodnevno rade.
Posebna terapija
- U Kući nade imamo tzv. snou-zelen sobu s posebnom terapijom za djecu gdje kroz miris, svjetlo, glazbu doživljavaju svijet - dodaje sestra Agneszcka, magistrica defektologije i rehabilitacije koja radi s djecom s posebnim potrebama.