Uspjesi međugorskih sportaša ove godine mogli bi zasjeniti i tridesetu obljetnicu Gospinih ukazanja u tom malom hercegovačkom selu, koja se obilježava u lipnju.
Sport je sve češća tema
Do sada se znalo zašto novinari dolaze u Međugorje, ali se u posljednje vrijeme i to promijenilo. Sve češće dolaze zbog uspjeha međugorskih tenisača, nogometaša, rukometaša...
– Moramo imati nekoga u pričuvi – dobacuju nam mještani u Međugorju i nastavljaju: – Ako jednome ne ide, odmah uskače drugi.
Tako se komentira pad forme Marina Čilića i veliki uzlet Ivana Dodiga.
Svi su živjeli za doček i pripremu slavlja Ivanu Dodigu. Stigao je i on na kraći odmor, pa put Amerike, ali treba to proslaviti s prijateljima i obitelji koju ističe kao najveću potporu u trnovitoj karijeri.
– Puno je više bilo ružnih nego lijepih trenutaka u mojoj karijeri do sada – kazao je Dodig nadajući se kako će se i to promijeniti.
Ništa u životu nije dobio. Sve je teško zaradio, pa i svoj prvi ATP koji je dvaput osvajao.
Molitve za Ivana
– Žao mi je gospodina koji je uhvatio reket prvi put. Hvala mu jer mi ga je vratio da mogu završiti meč. Kada je sve bilo gotovo, trebao sam mu ga vratiti, ali nisam, pa ga pozivam da dođe na susret Davisova kupa i da se javi kako bih mu se odužio i zahvalio – kaže Dodig.
Samo desetak kilometara zračne linije od susjeda i prijatelja s Toura Marina i Ivana, rodni je kraj još jedne tenisačice, Mirjane Lučić.
– Molili smo se i navijali da Ivan uspije – govore njegovi susjedi, čije su molitve, čini se, uslišane.
Susjedi dvojice poznatih tenisača su rukometni vratar Marin Šego, vatreni vratar Vladimir Vasilj, Andrija Stipanović. Svi su oni u jednoj ulici. Mnogi imaju svoje objašnjenje za to čudo.
– Pa i Gospa se tu ukazala. Svi smo vjernici i to nam pomaže – kazao je Dodig.
U svakom slučaju, pravo čudo, ne samo sportsko. Jedno traje već 30 godina, a druga se tek stvaraju.
Preuzeto sa www.vecernji.hr