Hrvatske stranke inzistiraju da treba formirati istu vladajuću koaliciju na svim razinama.
Intenzivna komunikacija između lidera vodećih političkih stranaka nastavlja se predstojećeg tjedna oko razrješenja krize na državnoj, ali i federalnoj razini čime se otvaraju nove mogućnosti za čvrst dogovor o vlasti na koji se uz manje svijetle trenutke praktično čeka od okončanja općih izbora. Ovo razdoblje obilježeno je jednom od najvećih kriza sustava kojoj su doprinijeli i predstavnici međunarodne uprave koji su po svaku cijenu nastojali instalirati vlast SDP-a i SDA. Prvi u nizu sastanaka je već u utorak kada će se vodstvo SNSD-a, koje se odlučilo za interesnu političku vezu, sastati s dužnosnicima SDP-a BiH. U ponudama u kojima ništa manje nije bila izdašna niti SDA praktično nudeći financijska sredstva Turske, SNSD je vjerojatno napravio presudni korak koji bi mogao definirati odnose u sljedećih dvije godine. Milorad Dodik i Zlatko Lagumdžija će u uzvratnom susretu u Sarajevu pokušati utvrditi imenitelje zajedničkog dogovora kako se ne bi ponavljali nesporazumi poput glasovanja u UN-u.
Svatko ima svoj interes
Svi imaju svoje razloge i argumente za izlazak iz krize, ali postoji načelna suglasnost kako ovakav status quo ne odgovara nikome. Rekorder po broju bilateralnih sastanaka proteklih dana svakako je čelnik HDZ-a BiH Dragan Čović, čija je stranka neupitni partner za sve pregovarače o rekonstrukciji vlasti. Čović je nakon izbora imao susrete sa svim lidera vodećih stranaka, a nedavna sjednica Doma naroda bila je prilika za dodatnu razmjenu mišljenja i s prvim čovjekom SDA Sulejmanom Tihićem. U svim razgovorima Čović zastupa zajednički hrvatski stav dogovoren s HDZ-om 1990., da treba formirati istu vladajuću koaliciju na svim razinama. Jasno je kako dva HDZ-a najveći interes imaju za ulazak u vlast na federalnoj razini. Stoga i njihov odnos prema rekonstrukciji državne vlasti u najvećoj mjeri ovisi o odnosima na razini Federacije BiH. No, posljednjih dana postalo je očito kako HDZ-u nije dovoljan samo SDP za provedbu takve inicijative. Imajući u vidu prvenstveno taj interes dva HDZ-a nastoje naći rješenje u situaciji kada postoje žestoke podjele između probošnjačkih stranaka, ali i na relaciji SNSD-SDP. Razgovori koje su proteklih dana u dva navrata imali čelnici SDP-a i SNSD-a, barem za javnost, nisu polučili konkretne rezultate u smislu potpisanog dokumenta kakav je navodno Dodik sklopio sa čelnikom SDA Sulejmanom Tihićem. No, glasovanje u Domu naroda Parlamenta BiH, odnosno povlačenje zahtjeva za smjenom Lagumdžije je znakovita. Jesu li i kako prevladane razlike između dvije socijaldemokratske stranke, vidjet će se nakon budućih susreta, ali i moguće ponovnog glasovanja o Lagumdžijinoj smjeni.
Novi saveznici
Jedno je sigurno, SDA i SDP traže što sigurniji način da ostanu u vlasti, ali i da konkurentsku stranku pošalju u oporbu, bilo da se sada radi o entitetskoj vlasti ili pak županijama. Vrlo jasno izražen interes u cijeloj priči traži do sada oporbeni SBB, čiji predsjednik, Fahrudin Radončić, još uvijek ustrajava na ranije dogovorenom savezu sa SDP-om. Izravne komunikacije između čelnika SDP-a i SDA Zlatka Lagumdžije i Sulejmana Tihića nema, iako su postojali jasni diplomatski pokušaji ponjaprije Turske da dođe do njihove pomirbe. U međuvremenu obojica pokušavaju naći nove i sačuvati stare saveznike.
Tako treba gledati i na posljednje razgovore Sulejmana Tihića s predsjednikom HSP-a Zvonkom Jurišićem. Suočen s političkom marginalizacijom, lošim izbornim rezultatima i pobunom u vlastitim redovima Jurišić se nastoji uključiti u pregovore o rekonstrukciji vlasti. Jasno je, naravno, kako HSP danas niti izbliza ne može računati na poziciju kakvu je stjecajem okolnosti i političke trgovine imao prilikom formiranja famozne platformaške koalicije koja je od početka ove godine praktično u stalnoj fazi raspadanja.
Intenzivna komunikacija između lidera vodećih političkih stranaka nastavlja se predstojećeg tjedna oko razrješenja krize na državnoj, ali i federalnoj razini čime se otvaraju nove mogućnosti za čvrst dogovor o vlasti na koji se uz manje svijetle trenutke praktično čeka od okončanja općih izbora. Ovo razdoblje obilježeno je jednom od najvećih kriza sustava kojoj su doprinijeli i predstavnici međunarodne uprave koji su po svaku cijenu nastojali instalirati vlast SDP-a i SDA. Prvi u nizu sastanaka je već u utorak kada će se vodstvo SNSD-a, koje se odlučilo za interesnu političku vezu, sastati s dužnosnicima SDP-a BiH. U ponudama u kojima ništa manje nije bila izdašna niti SDA praktično nudeći financijska sredstva Turske, SNSD je vjerojatno napravio presudni korak koji bi mogao definirati odnose u sljedećih dvije godine. Milorad Dodik i Zlatko Lagumdžija će u uzvratnom susretu u Sarajevu pokušati utvrditi imenitelje zajedničkog dogovora kako se ne bi ponavljali nesporazumi poput glasovanja u UN-u.
Svatko ima svoj interes
Svi imaju svoje razloge i argumente za izlazak iz krize, ali postoji načelna suglasnost kako ovakav status quo ne odgovara nikome. Rekorder po broju bilateralnih sastanaka proteklih dana svakako je čelnik HDZ-a BiH Dragan Čović, čija je stranka neupitni partner za sve pregovarače o rekonstrukciji vlasti. Čović je nakon izbora imao susrete sa svim lidera vodećih stranaka, a nedavna sjednica Doma naroda bila je prilika za dodatnu razmjenu mišljenja i s prvim čovjekom SDA Sulejmanom Tihićem. U svim razgovorima Čović zastupa zajednički hrvatski stav dogovoren s HDZ-om 1990., da treba formirati istu vladajuću koaliciju na svim razinama. Jasno je kako dva HDZ-a najveći interes imaju za ulazak u vlast na federalnoj razini. Stoga i njihov odnos prema rekonstrukciji državne vlasti u najvećoj mjeri ovisi o odnosima na razini Federacije BiH. No, posljednjih dana postalo je očito kako HDZ-u nije dovoljan samo SDP za provedbu takve inicijative. Imajući u vidu prvenstveno taj interes dva HDZ-a nastoje naći rješenje u situaciji kada postoje žestoke podjele između probošnjačkih stranaka, ali i na relaciji SNSD-SDP. Razgovori koje su proteklih dana u dva navrata imali čelnici SDP-a i SNSD-a, barem za javnost, nisu polučili konkretne rezultate u smislu potpisanog dokumenta kakav je navodno Dodik sklopio sa čelnikom SDA Sulejmanom Tihićem. No, glasovanje u Domu naroda Parlamenta BiH, odnosno povlačenje zahtjeva za smjenom Lagumdžije je znakovita. Jesu li i kako prevladane razlike između dvije socijaldemokratske stranke, vidjet će se nakon budućih susreta, ali i moguće ponovnog glasovanja o Lagumdžijinoj smjeni.
Novi saveznici
Jedno je sigurno, SDA i SDP traže što sigurniji način da ostanu u vlasti, ali i da konkurentsku stranku pošalju u oporbu, bilo da se sada radi o entitetskoj vlasti ili pak županijama. Vrlo jasno izražen interes u cijeloj priči traži do sada oporbeni SBB, čiji predsjednik, Fahrudin Radončić, još uvijek ustrajava na ranije dogovorenom savezu sa SDP-om. Izravne komunikacije između čelnika SDP-a i SDA Zlatka Lagumdžije i Sulejmana Tihića nema, iako su postojali jasni diplomatski pokušaji ponjaprije Turske da dođe do njihove pomirbe. U međuvremenu obojica pokušavaju naći nove i sačuvati stare saveznike.
Tako treba gledati i na posljednje razgovore Sulejmana Tihića s predsjednikom HSP-a Zvonkom Jurišićem. Suočen s političkom marginalizacijom, lošim izbornim rezultatima i pobunom u vlastitim redovima Jurišić se nastoji uključiti u pregovore o rekonstrukciji vlasti. Jasno je, naravno, kako HSP danas niti izbliza ne može računati na poziciju kakvu je stjecajem okolnosti i političke trgovine imao prilikom formiranja famozne platformaške koalicije koja je od početka ove godine praktično u stalnoj fazi raspadanja.