“Zatekla nas je i ražalostila ta nesretna vijest koja nas je sve ostavila bez riječi. U nemogućnosti da nađemo one prave ljudske riječi koje ne bi zvučale prazno, prepuštamo se Božjoj riječi”, dio je teksta iz pisma sućuti koje je obitelji ubijenog Marka Kraljevića uputio dubrovački biskup Mate Uzinić. Dok je s oltara crkve sv. Marije Magdalene u dubrovačkoj župi Banići biskupov izaslanik don Jerko Šimić čitao biskupove izraze sućuti, Ana Kraljević, shrvana majka ubijenog Marka, na spomen imena ubijenog sina samo je tiho zajecala. Par metara dalje ispred krvlju poprskanih ulaznih vrata župnog ureda, na kojima se nalazi pečat sudskog vještaka, skupina žena tupo je zurila u pod, povremeno brišući oči pune suza. Dvojica starijih župljana prigušenim glasom pokušala su rekonstruirati što se zapravo dogodilo kobnog utorka 22. svibnja oko jedan sat i trideset minuta.
– Mora da je Marko udario glavom u zid – mrmljao je brko, dok je sjedi sugovornik samo šutljivo vrtio glavom. Polusatni ispraćaj ubijenog Marka Kraljevića (49), HDZ-ova vijećnika u općini Slano i predsjednika Mjesnog odbora Banići, okončan je bez čitanja nekrologa i zvukova pogrebne trube.
Zavjet šutnje u župi Banići
Na grobu su samo pročitana imena osoba i prijatelja koji se pokojniku zahvaljuju na svemu što je učinio na “ovozemaljskom boravku”. U 40-ak kilometara udaljenoj zgradi suda u Dubrovniku, do don Ivana Sinanovića koji zbog ubojstva Marka Kraljevića leži u pritvoru pokušavali su doći njegovi prijatelji i župljani koji tvrde “da se samo branio i da je ubojstvo počinio iz nehaja”. Njegova višegodišnja prijateljica Kate, koja ga je uspjela tek kratko vidjeti noseći mu garderobu i nešto hrane, s tugom u glasu kazuje nam kako je zajedno s ubijenim Markom Kraljevićem ubijen i dosadašnji život njezina prijatelja don Ivana.
– I Ivanova je rodbina u očaju, i on je u očaju zbog svega što se dogodilo. Molim vas, ne mogu više o tome – prekinula je Kate razgovor brišući suze s nesanicom izmorenih očiju. Što se dogodilo 22. svibnja u utorak oko jedan sat i trideset minuta? Što je bilo don Ivanu da višemjesečne razmirice s ubijenim Markom tako brutalno okonča? Što je pokojni Marko radio u to doba noći u župnom uredu, je li prijetio don Ivanu i je li fizički nasrnuo na njega? Je li don Ivan Sinanović ubojica ili je ubojstvo počinio u samoobrani? To su samo neka od pitanja kojima se već danima bave stanovnici cijele Dubrovačko-neretvanske županije, Dalmacije, ali i katolici općine Žepče gdje je don Ivan rođen. Odgovore na spomenuta pitanja u župi Banići gdje je don Ivan službovao nemoguće je bilo pronaći. U tom malom mjestu s industrijskom zonom i lijepom obalom s brojnim maslinicima, od dramatičnog utorka vlada zavjet šutnje. Bolom shrvana rodbina ubijenog Marka iz razumljivih razloga ne želi komunicirati s novinarima. Nepovjerljivi i nekim novinskim naslovima revoltirani mještani Banića, izjave daju na kapaljku, uglavnom uopćeno izražavajući žalost zbog svega i izbjegavajući govoriti koje su stvarne okolnosti kumovale tragediji.
– Bilo je natezanja između župnika i mjesnog odbora zbog grobnih mjesta. Te su svađe prestale nakon nekoliko mjeseci i ne znam zbog čega se sad nakon svega dogodila tragedija – uspjeli smo iščupati nekoliko rečenica od jednog župljanina koji, kako nam je kazao, iz razumljivih razloga ne želi da mu objavimo ime u novinama. Ostali su mještani na spomen tragedije koja se odvijala u župnom uredu samo odmahivali rukom uz konstataciju da ne znaju ništa i da pitamo policiju. Rad i ponašanje svoga župnika koji se nekonvencionalnim izgledom (duga kosa, brada, motor) očito nije uklopio u njihove svjetonazore, nisu željeli komentirati.
– Je li istina da ste bojkotirali njegove mise zbog sukoba radi groblja? – bilo je provokativno pitanje na koje nam je jedan stariji gospodin samo kazao da to nije točno.
– On je tu došao prije nekoliko mjeseci, samo jednu misu nije održao koju je najavio, iz njemu poznatih razloga. Na ostale smo mise dolazili – rekao je spomenuti gospodin, iako mu je supruga s kućnog praga stalno sugerirala da ništa ne govori.
Uz don Ivana mladi i bajkeri
U općini Slano, na koju su nas naši na riječima škrti sugovornici iz Banića stalno upućivali, uz pomoć dvojice službenika, uspjeli smo proniknuti u genezu sukoba između ubijenog Marka i don Ivana.
– Marko je kao predsjednik mjesnog odbora i naš vijećnik vodio akciju proširenja groblja na općinskoj zemlji. Don Ivan je na drugoj strani započeo na župnom zemljištu kopati grobnice bez urbanističke dozvole koje bi navodno bile jeftinije od onih na općinskoj zemlji. Zbog toga je izbio sukob, koji je nakon par mjeseci riješio biskup Uzinić. Don Ivan je nakon biskupove naredbe zatrpao grobnice i vratio sve u prvobitno stanje. Sve se bilo smirilo do utorka kad se dogodila tragedija. U općini o toj investiciji nitko nije raspravljao jer je još bila u fazi pregovora. Što je Marko išao u to doba u župni ured, ne znamo. Znamo samo da je bio na večeri u sklopu proslave dana općine i na polaganju vijenca za poginule branitelje. Nije bio pijan. Bio je uzoran i radišan vijećnik, prošao je srpski logor u Bileći, ali nije bio sklon incidentima. Bog zna što se dogodilo. A don Ivanu neka sada sude za ubojstvo - rekli su, međusobno se dopunjujući, općinski službenici, ističući da imena i izjave ne smiju davati bez suglasnosti načelnika, koji je na bolovanju. Iz šutljivih Banića odlazimo u Lisac, malu župu duboko u dubrovačkom zaleđu gdje je don Ivan Sinanović u nedjelju predvodio svoju zadnju misu, i gdje su mještani puno otvoreniji.
– Don Ivan je odličan čovjek i odličan svećenik - ustvrdio je Ivan Glavinić, umirovljenik koji dane krati pišući pjesme u kojima kroz simpatični deseterački stih opisuje aktualnu političku i društvenu situaciju u Hrvatskoj. Don Ivan kao njegov kućni prijatelj upravo mu je, kaže, prije par dana dao mišljenje o pjesmama, koje bi trebale biti ukoričene.
– Lako je sad pričati, bilo je ovo, bilo je ono... – nastavlja naš sugovornik – ali kako bi svatko od nas postupio kad bi mu u dva ujutro došao netko lupajući na vrata. Tragedija jest, ali ne osuđujemo svećenika.
Riječi hvale za don Ivana ima i njegova supruga Kate Glavinić:
– Pošten je, hoće pomoći svakome, dobar je, a to što vozi motor i ima dugu kosu, njegova je stvar, nama to nije smetalo. Upravo su don Ivanovi prijatelji iz sela Lisca, nakon ubojstva zbrinuli njegove pse, automobile i motor bojeći se osvete župljana Banića. U župi Dubravka u Konavlima blizu crnogorske granice, gdje je don Ivan službovao prije nekoliko godina i gdje je zbog noćnog kluba u crkvenom dvorištu ušao u sukob s nekoliko mještana, imaju za njega samo riječi hvale. Za njih je bio neka moderna verzija Sokrata. Okupljao je mlade i pomagao im, a duga kosa i motori smetali su samo rijetkima.