Došlo je vrijeme za ustavne promjene u Bosni i Hercegovini

Zamjenik američkog veleposlanika u BiH Jonathan Moore u ekskluzivnom razgovoru za Večernji list govori o Daytonu, ustavnim promjenama, položaju Hrvata, odnosu Amerike i EU prema BiH...

Gospodine Moore, prošlo je deset godina od terorističkog napada na SAD. Što su danas najveće opasnosti od terorista i imamo li snage potpuno ih poraziti?

Teroristički napad na SAD koji se dogodio 11. rujna prije deset godina uzdrmao nas je i na neki način probudio. Može se reći da je to bila poruka ljudima u SAD-u da više pozornosti obrate na terorizam kao gorući problem koji postoji diljem svijeta. Istodobno, jedan od prvih terorističkih napada na teritoriju SAD-a dogodio se u Oklahoma Cityju, a taj napad je počinio američki građanin 1995. godine. To je još jedan dokaz da je terorizam i lokalni i međunarodni, globalni problem za bilo koju zemlju. Stoga moramo biti budni kod kuće, i također blisko surađivati s našim partnerima iz međunarodne zajednice u toj borbi. S druge strane, mogu reći da smo veoma zadovoljni visokom razinom suradnje u borbi protiv terorizma s institucijama u BiH. Dakle, smatramo da su agencije zadužene za provedbu zakona, policijske agencije iznimno dobri i veoma profesionalni partneri. Nadam se da smo i mi njima dobri partneri.

Često se upiralo prstom u BiH kao prijetnju od mogućeg terorizma, ali u posljednje vrijeme takvih insinuacija je sve manje, i čini se da BiH više nije „prijetnja“ za svjetski mir.

Poznato je da je u BiH bilo terorističkih napada, primjerice onaj koji se dogodio u Bugojnu kada je jedan policajac izgubio život, ali opet zbog kvalitete djelovanja agencija zaduženih za provedbu zakona, SAD ne smatra BiH prijetnjom ili izvorom terorističkih aktivnosti. Osobno ću Vam reći da ja ovdje ne bih bio sa svojom obitelji kada bih smatrao da postoji neka teroristička prijetnja.

Temelji Daytonskog sporazuma su uzdrmani. Naime, političari ga tumače onako kako im odgovara. Je li došlo vrijeme za neki Dayton 2?

Nije. Daytonski sporazum je i dalje osnova strukture BiH i njezine budućnosti. Istodobno je jasno da daytonski Ustav zahtijeva promjene. Ne želimo da sporazum koji je zaustavio rat i uspostavio strukturu BiH postane prepreka njezinoj budućnosti i članstvu u EU i NATO-u. No, jasno je, sa stajališta poštivanja ljudskih prava i Europske konvencije o ljudskim pravima, da je neophodno mijenjati Ustav, to je i stav SAD-a.

Ljudska prava

Dopustite da kažem, kada govorimo o kontekstu ljudskih prava, u potpunosti shvaćamo da u BiH ima ljudi koji nisu zadovoljni situacijom i koji su zabrinuti za svoja prava. Čvrsto vjerujem da svaki pojedinac mora uživati u potpunosti poštivanje ljudskih prava i morao bi se osjećati lagodno u vlastitoj zemlji. Također shvaćamo da zbog globalne ekonomske krize i zbog političkih tenzija mnogi ljudi u ovoj zemlji ne osjećaju se sigurnima i zaštićenima. Stoga želimo podržati postizanje stvarnog napretka u BiH, a to je članstvo u EU i NATO. Isto tako želimo pomoći odvijanju što boljeg dijaloga, kako bi se na što bolji način riješili prijepori oko kojih postoji nesuglasje.

Rekli ste da nije vrijeme za Dayton 2, ali ste se složili da je došlo vrijeme za ustavne promjene!

Da, to sam kazao.

Koja su Vaša stajališta kada su u pitanju ustavne promjene?

Promjena ustava nikada nije jednostavno pitanje. Naravno, ustavna reforma je od izuzetne važnosti, i ona je jedan od kriterija koje je potrebno ispuniti da bi BiH dobila status kandidata za članstvo u EU. Ustvari, ono što EU u ovom trenutku traži jest vjerodostojan napredak u reformi Ustava. Primjerice, kada je riječ o konkretnom slučaju “Sejdić - Finci”, i SAD i Vijeće Europe - Sud za ljudska prava kazali su da mora doći do promjene Ustava u dijelu koji se odnosi na izbor članova Predsjedništva BiH. Međutim, osim ovog konkretnog primjera, postoje i mnoge druge definicije ustavne reforme, pri čemu pojedini u BiH imaju „uske koncepte“, dok drugi imaju veoma „široke koncepte.“ Nismo donijeli nikakvu odluku niti neki nacrt koji je vezan uz ustavne promjene. Ako pogledamo budućnost BiH u EU, onda bi ključ za ustavne promjene trebalo potražiti od zemalja koje su postale najnovije članice. Naime, mnoge od njih su morale praviti promjene svojih ustava. Istodobno, i u samoj Federaciji BiH postoje ozbiljni razgovori o potrebi reformi. Ima raznih ideja i različitih mišljenja kako to postići. Poznato je da po tom pitanju EU postavlja određene standarde. Što se nas tiče, mi ćemo podržati svako rješenje koje bude rezultat dogovora konstitutivnih naroda u BiH.

U svakoj demokratskoj državi, stupanj demokracije se mjeri prema pravima najmalobrojnijeg naroda. U ovom trenutku Hrvati se ne osjećaju ravnopravnim. Kako komentirate tu činjenicu?

Svjesni smo činjenice da postoje pitanja zbog kojih su mnogi predstavnici hrvatskog naroda zabrinuti. Jasno nam je da se o tim pitanjima mora otvoreno razgovarati. Istodobno, svjesni smo činjenice da u BiH ima ljudi koji su nezadovoljni sadašnjom situacijom. O svemu ovome treba razgovarati i tražiti rješenja u sklopu postojećih mehanizama i institucija. Ipak, dopustite mi da se vratim na Daytonski sporazum i tome zašto Dayton 2 nije rješenje. Važno je istaknuti da na temelju Daytonskog sporazuma želimo osigurati zaštitu svih ljudi u BiH, naravno uključujući i Hrvate. Vi ste u pravu kada govorite o postojanju zaštite u demokratskim društvima. BiH je demokratsko društvo, postoje mehanizmi za zaštitu vitalnog interesa svih naroda. Naravno, ne postoji jedinstvena formula za rješavanje oblasti zaštite prava pojedinaca ili kolektiviteta.

Ipak, bilo je nekih promjena Ustava koje su bile na štetu Hrvata?

Bilo je određenih promjena od vremena Washingtonskog i Daytonskog sporazuma. Smatramo da postojeći mehanizmi mogu osigurati zaštitu svih podjednako. Najbolji način da se osigura zaštita za sve koji žive u BiH jest postizanje napretka k euroatlantskim integracijama. Prvenstveno, tim procesom bi se osigurala ekonomska i politička stabilnost. S druge strane, taj proces će zasigurno ojačati demokratske standarde u zemlji. Shvaćamo frustracije Hrvata u BiH, ali i mnogi drugi su frustrirani i imaju svoje razloge zbog čega je to tako. Upravo zbog svega što sam naveo, želimo da lideri svih političkih stranka rade zajedno na postizanju napretka za cijelu zemlju. Siguran sam da će to biti od koristi, kako Hrvatima, tako i Srbima i Bošnjacima, kao i svim ostalim građanima BiH.

BiH bi se, kao i Amerika, trebala ponositi svojim različitostima. No, često se čini da su te različitosti povodi za prijepore, pa ako hoćete i sukobe civilizacija, vjera kultura.

Stajalište SAD-a je da će BiH moći koristiti svoje različitosti kao prednost. To je budućnost koju SAD vidi za BiH. Također, u mnogim slučajevima ta različitost kao prednost postaje jasnija kada postoje zajednički ciljevi. Kada ljudi osjećaju povjerenje i zajedništvo sa svojom zemljom, onda mogu slaviti različitosti koje postoje. To je situacija u kojoj se nalazi SAD. Nama je trebalo dugo da se nadiđu te različitosti. Ako pogledamo gdje je SAD bio prije 235 godina i gdje je danas, možemo zaključiti da su se mnoge stvari promijenile. Trenutno se borimo okončati ekonomsku krizu, a naša povijest nas je naučila da iskoristimo prilike koje nam se ukažu i da učimo iz naših pogrešaka. Nas optužuju da smo optimisti i to je točno. Ne mislimo da će BiH trebati 235 godina da prođe kroz taj cijeli proces.

Napori EU

Ali vratimo se trenutnoj situaciji u BiH. Dolaskom Petera Sorensena, svjedoci smo novih napora koje ulaže EU prema BiH. Istodobno, SAD i dalje ostaje snažan i aktivan u BiH. Naš veleposlanik i ja nastojimo osigurati angažman u cijeloj BiH. Radimo marljivo kako bismo što više vremena provodili u svim dijelovima zemlje i unaprijedili dijalog. Imamo aktivno veleposlanstvo u Sarajevu i urede u Mostaru i Banjoj Luci.

Unatoč svemu, većina Hrvata je frustrirana zbog činjenice što ne može na izborima izabrati svog člana Predsjedništva i što ih danas manjina predstavlja u Federaciji BiH?

I Washingtonskim i Daytonskim sporazumom Hrvati su konstitutivni narod u BiH i, sukladno tim sporazumima, njihova su prava zaštićena. To je od izuzetne važnosti za SAD. Mi smo o tome dosad vodili iznimno mnogo razgovora s uvaženim ličnostima. Kardinal Vinko Puljić je, kao i neki drugi ljudi, razgovarao o tome u SAD-u s mnogim važnim osobama. Upoznati smo sa stavovima vezanim uz izbore koje ste i Vi spomenuli. Istodobno Vam mogu reći da je veliki broj ljudi u Washingotnu bio iznenađen, ako je doista to tako veliki problem, zašto nije bilo više jedinstva među hrvatskim političarima u BiH kako bi se taj problem nadišao. Isto tako, mnogi su bili iznenađeni da su se pojedini političari posvetili nacionalističkoj retorici, umjesto europskim integracijama i budućnosti. Svi ljudi s kojima razgovaramo na terenu, gotovo sve njih tište loša ekonomska i socijalna politika, konkretno njihova budućnost i egzistencija. Primjerice, Hrvatska je imala također težak put prema europskim integracijama, ali je uspjela. Želimo da svi u Bosni i Hercegovini imaju koristi od hrvatskog iskustva. Imajući u vidu da Daytonski sporazum govori o Hrvatima kao narodu, a ne političkim strankama, nadamo se da cijela zemlja može iskoristiti proces koji joj daje napredovanje k euroatlantskim integracijama. To je budućnost koju priželjkujemo, i to je najbolje za sve koji žive u Bosni i Hercegovini.